amazonka

2011-12-24T04:31:00.000-08:00

2011-10-13T07:12:00.000-07:00

http://www.das-weisse-pferd.com/01_06/vegetarier.html

Jesus von Nazareth hat auch den Schmerz der Tiere gespürt, die auf die Schlachtbänke der Menschen gelegt werden. Als er nämlich mit ansehen muss, wie ein Mann ein Tier schlägt, ruft er: "Weh euch, die ihr nicht hört, wie es zum Schöpfer im Himmel klagt und um Erbarmen schreit! Dreimal wehe aber über den, über welchen es in seinem Schmerz schreit und klagt."

2011-09-19T05:52:00.000-07:00

2011-04-21T05:54:00.000-07:00

isti pogled, ista dusa

http://www.youtube.com/watch?v=rfOrplg80MM&feature=related

japan

2011-03-19T11:19:00.000-07:00

bit ce bolje

kako goga provjerava dal djeca spavaju

2011-03-16T01:17:00.000-07:00

tanjaaa tanjice

spavaa

majoooo majice

spava

igoreee sta je?

mrs, mamicu ti tvoju
spavaj!

2011-01-30T12:43:00.000-08:00

http://www.youtube.com/watch?v=CkkKOrkr9I4&feature=related

2011-01-30T09:05:00.000-08:00

ja

2011-01-27T01:59:00.000-08:00

ja i ti smo sa izvora
tu smo se rodili

moj put je da ti se vratim

2010-12-18T05:19:00.000-08:00

2010-12-10T05:23:00.000-08:00

snijeg

2010-12-09T03:59:00.000-08:00

moj bobo

2010-10-25T08:35:00.000-07:00

sanjala sam te moj dragi
na suncanom brezuljku
lance su ti stavili
ja sam ih skidala i tebe sebi zvala
ti si se opet vracao i legao na suncani brijeg
sunce te toplotom obasjalo
mislila sam mozda ti je bolje
nisi za mnom isao bobo moj
bio si mlad i opet jak
ostao si na brijegu suncem okupan
samo neka ti skinu lance
zbogom bobo moj

2010-08-17T00:46:00.000-07:00

2010-08-16T08:40:00.000-07:00

2010-07-25T13:06:00.000-07:00

moderne pokondirene tikve sa hr. foruma

2010-06-25T01:43:00.000-07:00

tam na forumu hr. pun kurac te raje
veli p. tikva:
Jednostavno ne mogu vjerovati da netko tako elokventan i obrazovan može nekoga vrijeđati na tako neelokventan i neobrazovan način.
Nešto tu ne "štima".
paz rijeci:)

al sta veli na drugoj temi na kojoj je pitanje da li je znanje poklon ili teret?
p.tikva:
Po mom mišljenju znanje predhodi i daru i teretu.
Ono je, gledajući od strane razuma, neprocjenjivi dar.
U konkretnom slučaju znanje nije moguće izbjeći. Ono je kao kuga. Širi se nevjerojatnom brzinom i koga god dotakne promjeni ga zauvjek.
Međutim kao i svaki lijek mora se konzumirati u malim dozama, jer, prevelika, doslovice ubija.

ne zna jadna tikva da je neznanje
ono sto covjeka ubija
a ne znanje

2010-05-27T07:14:00.000-07:00

2010-03-19T06:40:00.000-07:00

2010-03-10T03:45:00.000-08:00

ko zna zna:)

2010-02-11T04:11:00.001-08:00

http://www.youtube.com/watch?v=i5xCBqLDJxE

kuda idu divlje svinje:)

2009-12-22T03:40:00.000-08:00

tak je bio lijep snijeg
ja moje patike za trcanje
i sva sretna opet u sumu
kad ono snijeg se topi
a ispod njega led
ne mozes ni koraka potrcati
stopala sasvim mokra
hodam po sumi i trazim puteve
kojima jos niko tog dana
nije hodao
jer tamo jos lezi fini snijeg
nad mojom glavom
moja se ptica razgalamila
ja je zovem moja
meni je moja
i prica li prica
meni drago
gledam u nebo
a ona sve glasnija
skoro se spustila do mene
pogledam za momenat
ispred sebe
vidim divlje svinje
par metara od mene
stanem, kazem psima pssst
oni sjedose i usutili se
cekamo sta ce biti
par sekundi posle
ide kolona preko puta
mozda osam velikih
i nisam stigla izbrojiti al
oko petero malih
odose svojim putem,
psi i ne zalajase
ptica se usuti

2009-11-23T14:41:00.000-08:00

mace

2009-11-20T09:53:00.000-08:00

san

2009-10-21T01:10:00.000-07:00

stojim ispred neke zgrade
kino valjda
okolo mene je masa ljudi jos
stara zena pokusava pokretima
da odigra pricu o nekoj zeni
ne sjecam se tacno, zena ili muskarac
sto radi u kinu je otjera
mene zanima sta je to ona zeljela
pricati o toj zeni
a kao o toj zeni ce biti film u kinu
masa ceka da udje i da ga gleda
usli smo u kino i ja trazim sebi fino mjesto
zurim kao i svi ostali
i moja sestra je kao tu
nadjem jedno ali mi se ne svidja i odem na drugo
sad film nikako da pocne
opet sam vani sa onom masom ljudi
ali stojim onako sama sa strane
ispred sebe vidim grob od te zene
mislim kako zalosno, nema nikakvog znaka
zemlja je tvrda skroz i bez trave
pogledam malo bolje i vidim da ima nesto ocrtano
u zemlju
zagledam se i vidim jasno sliku zene andjela
ima velika rasirena krila
i meni drago sto ipak ima neki znak

2009-10-16T07:12:00.000-07:00

@@@@

2009-10-15T04:55:00.000-07:00

@@@@@

2009-10-13T01:37:00.000-07:00

@@@@@

krivaja

2009-08-17T06:53:00.000-07:00

2009-07-21T01:42:00.000-07:00

divan san

2009-06-27T01:32:00.000-07:00

nocas sam sisla
sa svoje stolice
koja bijase visoka
daleko od zemlje
u mojoj crnoj haljini
dugoj
po njoj svuda igralo se cvijece
plesala sam s vama
al poznah
to nije muzika za mene

nosila sam lutku
bila mi je prijatelj
i vidjela sam djeda mraza
sa sankama
punim poklona
pitao me je da li
sam ja ona sto ima
biljeg
onde na licu
jesam
to sam ja rekoh
mahnuo je uz osmjeh
i rekao
vidimo se
...............

2009-06-21T09:19:00.000-07:00

2009-05-31T06:55:00.000-07:00

2009-05-12T13:32:00.000-07:00

2009-05-07T13:18:00.001-07:00

http://www.youtube.com/watch?v=Wi-pjmpl3qY&feature=related

2009-04-22T06:44:00.001-07:00

http://www.youtube.com/watch?v=vc6VqCdOqpY&NR=1

zepcaci

2009-04-14T04:15:00.000-07:00

to je strinina familija
franjo, dzaja, lilo
kada bi strina zagalamila
evo nam idu zepcaci
ja i sestre smo trcale napolje
da ih pozdravimo
eee jesmo se radovali njima
franjo, malo visociji od mene
plava kosa, plave oci
on je bio najstariji od brace
sav njezan, tih
ali znao nas uvijek nasmijati
dzaja isto plava kosa, plave oci
visociji od franje
njemu je moda onako bila malo vise bitna
uvijek nasmijan
lilo, visok, crna poduza kosa
i najveci vrag od njih
sve mu je bilo smijesno
i svima drugima koji su u njegovom
drustvu bili
svi su imali oci onako kao kinezi
to nam je bilo posebno zanimljivo na njima
dolazili su kad god su mogli
a kada dodju po citavu noc nismo spavali
sjedili smo za stolom
igrali karte u cigarete
pricali viceve, smijali se
igrali se raznih igrica
dzandara, zaloga, gluvih telefona
jedni drugima prali zube i noge
i umirali od smijeha
smijali se
i smijali
otisli su oni u holandiju za vrijeme rata
tamo im je otac radio
i sestra koliko se sjecam
vidjela sam franju prije nekoliko godina
kod strine
njegova mala kcerka je meni sjedila u krilu
lijepila sam joj tetovaze sa slikica
grlila me rukicama malim i privijala se uz mene
franjo je gledao i pitao je
volis i ti nasu janju
ona je mahala glavicom i grlila me

umro je neki dan franjo
neka u miru pociva

2009-03-24T08:33:00.000-07:00

san

2009-03-13T12:46:00.000-07:00

setam nekom sumom, koja je jako neobicna
onako, kao sume iz fantazije
stojim ispod jednog drveta i gledam na gore, grane su mu slicne oblacima
drvo je visoko i moj pogled ide polako od jednog dijela drveta, gledam ga odusevljeno, pa sledeci dio i opet gledam i divim se i tako sve visocije
mislim, koja steta nisam ponijela kameru da ovo fotografisem, ovako nesto necu vise sigurno vidjeti

idem dalje i vidim kao neka sjena prolazi malo dalje od mene
ja kao znam to je neka stara zena, ali u obliku sjene

i ona je isto visoka i velika kao i drvece u toj sumi
drago mi sto sam tu, uzivam u ljepoti sume
sad odjedom sam kao kod nekoga zida, i iza njega je sasvim drugaciji svijet
auta, ceste sa puno smjerova, guzva
ljudi
svi nekuda zure, ja na nekoj cesti se vozim
neki muskarac dotrci do mene i pokusa da mi iz ruku uzme neku tasnu
dodje neki drugi i otjera ga
stoji ispred mene i ocekuje da mu se zahvalim
nesto je jos dobacio kao mogla bi i ti nesto za mene uciniti sada
ja mu nesto opsujem
on se nasmije i ode

2009-03-07T07:40:00.000-08:00

http://www.youtube.com/watch?v=0B7sH5QLyXY&feature=related

kako na nebu tako na zemlji

2009-02-18T05:04:00.000-08:00

kako si lazna
za prevaru stavis
mirisni cvijet
visoko drvo
zelenu travu
da lakse prevaris
ono sto ucinis
ljepotom ublazis
ja sam te vidjela
takvu kakva jesi
s neba ti valjda
dolaze grijesi

kako na zemlji
tako na nebu
kako po danu
tako po noci
samo nam mrak
zatvara oci
tako nam nebo
salje nade
a zemlja
saputnica mu
brzo ih ukrade
amen

tak..nekome

2009-02-17T10:27:00.001-08:00

san

2009-02-04T01:27:00.000-08:00

u nekoj tvrdjavi sam i kao to je moj dom
tu stanujem
tvrdjava je jako visoka, na nekom brdu je
ja stanujem tu, moje sestre i kao neki ljudi jos
koji su kao "nasi"
moja sestra nosi neke slike i kaze
dodji da vidis sebe kada si bila mala
i kao imam jos jednu sliku od tebe, ponijela sam ti je
jer je jako lijepa
gledam prvo slike sebe gdje sam mala djevojcica
kosa mi je skroz plava na svim slikama
gledam i kazem, ahaa zato mi je sada kosa crvena
sestra mi daje drugu sliku, koja je iz tri dijela
ja je sastavljam i gledam
tu sam vec odrasla
slika je crno-bijela
moja kosa je kao vjetrom na lijevu stranu podignuta
slika me ocarala
sad scena se mjenja
gledam odozgor s tvrdjave dole na selo, grad sta li je
ljudi divljaju
nose neko oruzje
pucaju
ubijaju
"moji" pripremaju svoje oruzje i kao pucat ce dole na njih
da ih zaustave
ja sam potpuno mirna, to mi je kao sasvim normalno da se puca
idem dalje i gledam prozore od tvrdjave
na svakom je bilo kao nesto i ja se kao sjecam
o pa to je od prije
to je bilo moje
i drago mi sto sam to sve ponovo nasla

dzeri

2009-01-11T04:21:00.001-08:00

2009-01-09T08:47:00.000-08:00

2008-12-28T06:48:00.000-08:00

ovo je moja
bozicna jelka
nakit ne treba
poslan je s neba

snijeg

2008-12-15T11:27:00.000-08:00

umire moje selo

2008-12-08T12:05:00.000-08:00

prije su za nase selo govorili uz smijeh
puno krmadi i puno djece
to je stipin
svako dijete a i odrasli su imali po nadimak

krmad su se setala slobodno a na svakom
sokaku se cula vriska djece
uvijek su se djecaci i djevojcice zajedno igrali
ljeti smo morali cuvati krave, tj. mi bi se igrali
a na krave zaboravljali redovno
sjetili bi se samo kada trebamo kuci ici
da bi i krave trebale da budu negdje tu
svaki dan se zavrsavao trazenjem krava
vecinom bi ih i nalazili, a ponekada bi i isli kuci
i lagali kako smo samo za tren se okrenuli a krava nigdje
heh, i pusilo se ako se ima cigara
tj. ako bi uspjeli od oceva koju ukrasti
imalo se i za kradju specijalna metoda
odlijepis kupiju na dnu, izvuces dvije cigarete i opet zalijepis
naravno da su ocevi i matere uvijek prepoznavali kradju
po kutjama ali nisu pravili od toga neke tragedije niti je bilo galame
a ponekada smo motali i lisce u papir
e to je smrdilo
u selu je bio i jedan ivica, nadimka svetac
psova sveca pa mu dali taj nadimak
on je posebno uzivao u djecijim vragolijama
pusio je dravu bez filtera
pitao bi i nas ponekada
hocete zapalit a?
mi bi uzimali, mucili se sa dravom bez filtera
pljuvali duvan iz usta a on se smijao na sav glas
bilo mu zabavno
e to to
govorio je i smijao se
posle mene je bilo jos puno generacija djece
ljeti je krivaja bila glavno mjesto skupljanja
zimi sokak iznad zuljetovicine kuce
zulje joj je muz a ime mu je ilija
zulje je nadimak
ona je bila strazar i samo cekala da prva djeca dodju
e tada bi pustala glas i psovala sve po spisku
tjerala nas a mi smo joj se smijali i dalje se nastavljali sankati i skijati
svetac je u svoje dvoriste izlazio a tomo baja u svoje
pa bi potpaljivali zuljetovicu
ja bona vidis ti ove djecurlije danasnje, nema to nimalo vise postovanja
prema nama, govorili su joj jedan s jedne a drugi s druge strane
ona bi se jos vise zestila
a nama bi bilo jos draze se tu sankati
bilo je selo puno zivota
zuljetovica je ostarila, samo ponekada jos zagalami
svetac je davno umro
ostali su samo starci
krmad se ne smiju vise pustati
cesta je pokraj kuca
auta jure
preko stotinu kroz selo
kazu, nema znaka ogranicenja
a vole brzu voznju oni koji prolaze kroz moje selo

zivot je prevara

2008-11-27T13:58:00.000-08:00

zivot je prevara
smije se i kaze
stari gospodin
imenom bah
sva sreca dijete
necu jos dugo
ja zudno cekam
moj zadnji dah

zivot je ringispil
onaj sto vara
dize te jer ga
veseli pad
zivot je prevara
kazem ti dijete
zivot je kazna
zivot je gad

2008-11-18T03:38:00.000-08:00

bog postoji

2008-10-26T00:08:00.000-07:00

u skoli su nas ucili da nema boga
jer, nema drugih bogova
osim onih
koji
su odredili
da nas tome uce
u crkvi je parok mljeo i brbljao neke price
koje nisam ni razumjela
ima boga
vjerujes pak onima u skoli
jer
oni moraju znati
a kako je moguce da ne znaju
pa mi idemo u skolu bas zato da nas oni uce
jer oni znaju
u skoli postoji prica o titu
o brastvu i jedinstvu covjeka
a sta ce takvom covjeku bog?
treba odrasti, pa pljunuti
na one
sto te lazima uce
na paroka, tita i na ucitelja
lazovi
jedno pricate a drugo zivite
i kapitalista ima boga
ali taj bog je na strani jacih
jebes ti i takvog boga
ma vi niste ni culi nikada za pravoga boga
a on postoji
kod njega se
na kraju svih ucenja
ide na zavrsni ispit

san

2008-10-22T08:01:00.000-07:00

u podzemlju sam, stanica s-bahn
ja, moja sestra, njezin prijasnji djecko
penjemo se pokretnim stepenicama
nesto trazimo
kao nesto veoma vazno
ne znam sta ali znam da je vazno
gore negdje kao ceka na nas otac
dosli smo
i kao cekamo lift za jos sprat vise
ali to je sve ipak ispod zemlje
ja lezim u mrezi onako kao macka, a mreza je kao lift
i cekam da me odnese dalje
dok cekam posmatram ljude koji dolaze sa sprata nize
vidim nekog muskarca, tacno se sjecam lika
djeluje izgubljeno, ne snalazi se najbolje
pita ostale koji stoje tu kako stici nekuda, ne znam kuda zeli
prema njemu ide neka zena, i ostro mu kaze, ja ne idem s tobom
moras dalje bez mene
moja sestra stoji pokra mene i njezin djecko
do te zene i muskarca dolazi jos neki muskarac
nesto pricaju, svadjaju se
ja ih posmatram mirno
odjednom vidim kako onaj prvi muskarac vadi neki sprej
i prsce po nama
ja znam, taj sprej ce nas uspavati
skacem iz one mreze i drzim sestru za ruku
trcimo niz stepenice sprat nize
pitam sestru je li mi stvarno bjezimo ili sam ja vec zaspala i samo sanjam
ovaj bjeg
jer cujem neki glas ali ne s vana nego kao kada spavas pa duboko u sebi cujem
kako me doziva
stela steelaa stela a a
mislim, ja nisam stela, to nije moje ime, sto me tako zove
stelaa glas je sve strasniji, ja se plasim i u strahu se probudim

dona

2008-10-19T12:22:00.000-07:00

mislim na donu, kada nas je vidjela kako je u krivaju skocila, pa preplivala
popela se za par sekundi uz veliki kamenjar

pa kako je sretna sa nama setala
i kako sam je ja odvela kuci, a kakvoj kuci
drzat ce je jos dok je mlada
posle ce je kamenjem tjerati
pa kad sam joj rekla dona, sad ostani ovde
a ona okrece glavicu i slusa
trudi se da razumije sta joj pricam
dona, ostani ovde, kazem joj
pa okrenem joj ledja i koracam a ona ide za mnom
ostani dona, kazem malo glasnije
ona poskoci, misli fina je ovo igra
o dona
cim ja okrenem ledja ona ide za nama
dona, prestani, galamim ja
ona mudrica mala, stane i gleda
dok ja obidjoh okolo da izadjem na put
i taman mislim dobro je ne ide vise za mnom
a gore na putu stoji dona pokraj niki, jacka i maloga, ceka me
sva vesela
mase repom, zove da se dalje igramo
oj dona dona
dodje onaj njezin gazda a ona se skupi
rep zavuce medju noge
i ostade
gleda sto mi odosmo

gdje li si sada moja dona

GOVOR POGLAVICE SEATTLE

2008-10-11T08:59:00.000-07:00

GOVOR POGLAVICE SEATTLE

10. Sij 2008. u 05:51

Veliki Bijeli Poglavica iz Washingtona nam
šalje vijest da želi kupiti našu zemlju. Veliki
Bijeli Poglavica nam takodjer šalje svoje riječi
prijateljstva i dobre volje. To je jako ljubazno
od njega, jer njemu naše prijateljstvo nije
potrebno.

Razmislit ćemo o njegovoj ponudi, jer znamo
da ako ne prodamo, možda će bijeli čovjek doći
sa puškama i uzeti nam našu zemlju.
Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu
zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne
posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode,
kako vi to možete od nas kupiti?
Mi ćemo donijeti svoju odluku.

Što Poglavica Seattle kaže, u to se Veliki
Poglavica u Washingtonu može pouzdati. Tako
sigurno kao što se naša bijela braća uzdaju u
povratak godišnjih doba. Moje riječi su kao
zvijezde, one nikada ne zalaze.

Svaki dio ove zemlje je mom narodu svet.
Svaka sjajna borova iglica, svaka pješćana
obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki
kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu moga
naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose
sjećanje na crvenoga čovjeka. Mrtvi bijeli ljudi
zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada krenu
u šetnju među zvijezdama. Naši mrtvi nikada
ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer je ona
majka crvenog čovjeka.

Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavo
cvijeće naše su sestre, jelen, konj, veliki orao,
svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni
pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek - svi
pripadaju istoj obitelji.

Kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas
da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas.
Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati
mjesto tako da ćemo mi sami moći živjeti
udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti
njegova djeca. Dali je to moguće?

Bog voli vaš narod i napustio je svoju crvenu
djecu. On šalje velike mašine koje pomažu
bijelom čovijeku pri radu i izgradnji velikih
sela. On osnažuje vaš narod iz dana u dan.
Uskoro ćete preplaviti zemlju kao rijeka koja
strmoglavo juri u ponor, nakon iznenadne
kiše. Moj narod je kao presahnula rijeka,
kojoj nema povratka. Mi smo različite rase.

Naša djeca se ne igraju zajedno. Naši starci ne
pričaju iste priče. Bog je vama naklonjen, a mi
smo siročad.
Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite
našu zemlju.
Ali to neće biti tako lako. Jer ova zemlja je
nama sveta.
Ove šume su naša radost. Ne znam, vaš način
je drugačij od našeg.

Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama
nije samo voda, već i krv naših predaka. Ako
vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to
sveto i morate učiti vašu djecu da je to sveto
i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča
događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode
glas je oca, moga oca. Rijeke su naša braća,
one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i
hrane našu djecu.

Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti
i učiti vašu djecu da su rijeke naša braća, i
vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu
kakvu biste pružili svakome bratu.
Crveni čovjek se oduvijek povlačio pred
prodiranjem bijelog čovjeka, kao jutarnja
maglica u brdima pred izlaskom jutarnjeg
sunca. Ali pepeo naših očeva nam je svet.
Njihovi grobovi su posvećena zemlja, kao što su
i ova brda, planine, ovaj dio zemlje je nama
svet.

Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš
život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i
drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima
od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat
nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreće
dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i
ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i
ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja
što mu djecu rađa zaboravljeni su. Odnosi
se prema majci- zemlji i prema bratu - nebu
kao prema stvarima koje se mogu kupiti,
opljačkati, prodati kao stado ovaca ili sjajan
nakit. Njegova nezasitnost će zemlju prožderati
i ostaviti iza sebe ništa doli pustoš samu.
Ne znam. Naš način je drugačiji od vašeg.
Izgled vaših gradova bode oči crvenog čovjeka.
A možda je to zato jer je crveni čovjek divlji i
ne razumije.

Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog
čovjeka. Nema mjesta gdje se može čuti
otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca
kukaca.
A možda je to zato jer sam divljak i ne
razumijem.

Buka jedino djeluje kao uvreda za naše uši.
I što vrijedi život ako čovjek ne može čuti
usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku
žaba u bari?

Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac
više voli blagi zvuk vjetra koji se poigrava
površinom močvare kao i sam miris vjetra
očišćen popodnevnom kišom ili namirisan
borovinom. Zrak je skupocjen za crvenog
čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah -
životinja, drvo, čovjek.

Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji
diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana, on je
otupio na smrad.
Ali ako vam prodamo našu zemlju morate se
sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak
dijeli svoj duh sa cjelokupnim životom koji
podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi
dah također će prihvatiti i njegov posljednji
uzdah. I vjetar mora udahnuti svoj životni duh
našoj djeci.

I ako vam prodamo našu zemlju morate
je čuvati kao svetinju, kao mjesto gdje će i
bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar koji je
zaslađen mirisom poljskog cvijeća.
Razmotrit ćemo vašu ponudu da kupite našu
zemlju.

Ako odlučimo prihvatiti vašu ponudu, postavit
ću jedan uvjet. Bijeli čovjek se mora odnositi
prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj
braći. Ja sam divljak i ne razumijem neki
drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih
bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek
ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam
divljak i ne razumijem kako željezni konj
može biti važniji nego bizon kojeg mi ubijamo
samo za preživljavanje?

Što je čovjek bez životinja? Ako sve
životinje nestanu, čovjek će umrijeti od
velike usamljenosti duha. Što god se desilo
životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku.

Sve stvari su povezane. Što zadesi Majku
Zemlju, uskoro će zadesiti njene sinove.
Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod
njihovim stopama pepeo naših djedova. Da
bi oni poštovali zemlju, recite vašoj djeci da je
zemlja ispunjena dušama naših predaka.
Učite vašu djecu kao što mi učimo svoju: Da je
zemlja naša Majka.

Što god snađe nju snaći će i sinove Zemlje.
Kada čovjek pljuje na zemlju, pljuje na
samoga sebe. Jer mi znamo: Zemlja ne pripada
čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo.
Sve stvari su povezane kao krv koja ujedinjuje
obitelj. Sve stvari su povezane.
Što god zadesi zemlju, snaći će i sinove zemlje.
Čovjek ne tka tkivo života; on je samo jedna
nit istoga.

Što god činili tkanju činite sami sebi.
Ne, dan i noć ne mogu živjeti zajedno.
Naši mrtvi dalje žive u slatkim rijekama
zemlje, vraćajući se ponovno sa tihim
povratkom proljeća. I njihova je duša ta koja u
vjetru uzbrkuje površinu jezera.
Razmotrit ćemo vašu ponudu da kupite našu
zemlju.

Ali moj narod se pita, što želi bijeli čovjek?
Kako se može kupiti nebo ili toplina zemlje,
ili brzinu antilope? Kako vam mi možemo
prodati te stvari a vi ih kupiti?
Zar možete činiti što vas je volja sa zemljom
samo zato što je crveni čovijek potpisao komad
papira i predao bijelom čovjeku?
Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i
bljeskanje vode, kako vi onda možete to kupiti
od nas?
Dali ćete moći ponovno kupiti bizona, nakon
što je i posljednji ubijen?

Razmotrit ćemo vašu ponudu da kupite našu
zemlju.

Mi znamo da ako vam ne prodamo našu
zemlju da će bijeli čovjek vjerovatno doći i
uzeti nam našu zemlju. Ali mi smo divljaci.
Bijeli čovijek, privremeno u posjedu moći,
vjeruje da je on već Bog- kojemu zemlja
pripada.
Kako može čovjek posjedovati svoju Majku?

Razmotrit ćemo vašu ponudu da kupite našu
zemlju.

Dan i noć ne mogu zajedno živjeti- razmotrit
ćemo vašu ponudu da se preselimo u rezervat.
Živjet ćemo postrance, u miru. Nije važno gdje
ćemo provesti svoje zadnje dane.
Naša djeca vidjela su svoje očeve pobjeđene i
ponižene.

Naši ratnici bijahu posramljeni. Nakon
poraza, svoje dane provode u izjedanju slatkih
jela i ispijanju jakih napitaka.
Nevažno je gdje ćemo provesti svoje zadnje
dane. Nije ih više mnogo. Nekoliko sati,
nekoliko zima? I niti jedno dijete nekoć
velikih plemena, koja su ovdje živjela, i sada
u malim grupama kroz zemlju lutaju, neće
više preživjeti, da oplakuje grobove nekoć tako
velikog naroda, koji bijaše tako snažan i pun
nade, kao sada vaš.

Ali zašto da tugujem nad propašću svojeg
naroda? Narodi se sastoje od ljudi- ničeg više. A
ljudi dolaze i odlaze kao valovi mora.
Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njime
kao prijatelj s prijateljem, ne može izbjeći
zajedničku sudbinu.

Možda smo ipak braća. Vidjet ćemo.
Jednu stvar znamo, koju će bijeli čovjek možda
jednog dana otkriti - Naš Bog je isti Bog.
Vi sada možda mislite da ga posjedujete, kao
što smatrate da imate pravo posjedovati nasu
zemlju, ali nemožete.

On je Bog čovjeka- podjednako za crvenog
čovjeka kao i za bijelog. Ova zemlja mu
je dragocjena. Nju povrijediti znaći njega
prezirati.

I bijelici će jednog dana nestati, možda brže
nego neka druga plemena.
Nastavite prljati vaše postelje, i jedne noći
ugušit ćete se u vlastitom smeću. Ali u vašoj
propasti svijetlit ćete sjajno, potpaljeni snagom
Boga koji vas je donio na tu zemlju i za neku
posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i
nad crvenim čovjekom.

Sudbina je misterija za nas.
Kada svi bizoni budu zaklani,
Svi divlji konji pripitomljeni,
Tajni kutci šume postanu teški, zbog mirisa
mnogih ljudi,
Pogled zrelih brežuljaka zamrljan brbljajućim
žicama....

Gdje je žbunje? Nestalo je.
Gdje je orao? Nestao je.
I što znači reći zbogom brzom poniju i lovu:
To je kraj življenja i početak borbe za
preživljavanje.

Bog vam je dao vlast nad životinjama,
šumama i crvenim covjekom iz nekog razloga.
Ali taj razlog je nama nepoznanica.
Možda bismo mogli shvatiti kada bismo znali
snove bijelog čovjeka, njegova nadanja, koja u
dugim zimskim noćima podastrije svojoj djeci.
Koje vizije u njihove predođbe utiskuje, tako da
za novim jutrom čeznu.

Ali mi smo divljaci, snovi bijelog čovjeka su
nam skriveni. I zato što su nam skriveni, poći
ćemo svojim putem. Jer iznad svega poštujemo
pravo svakog čovjeka da živi onako kako on
sam želi.

Bez obzira koliko različit od svoje braće bio.
Nije mnogo što nas povezuje.
Razmotrit ćemo vašu ponudu da kupite našu
zemlju.
Ako pristanemo, onda samo zato da osiguramo
rezervat koji ste nam obećali. Tamo ćemo
možda provesti svoje zadnje dane na naš naćin.

Kada i posljednji crveni čovjek sa ove zemlje
nestane, i njegovo sjećanje kao sjena oblaka nad
prerijom postane, i tada će duh mojih otaca još
živjeti u ovim obalama i šumama. Jer on voli
ovu zemlju, kao što novorođenće voli otkucaj
svoje majke.

Ako vam prodamo našu zemlju, volite je
kao što ju mi volimo. Brinite se kao što se mi
brinemo. Zadržite sjećanje na nju, kakva je
bila u trenutku kada ste je uzeli.
Sa svom svojom snagom, svojim srcem, vašim
duhom, održite je za vašu djecu. I volite je kao
što Bog voli sve nas.
Jer jedno znamo- vaš Bog i naš Bog je jedan te
isti.

Ova zemlja mu je sveta.
Čak ni bijeli čovjek ne može izbjeći zajedničku
sudbinu.

Možda smo ipak braća.
Vidjet ćemo.

gospodja K.

2008-10-09T10:45:00.000-07:00

jesam li ja bolesna, pita i gleda ocima punim cudjenja
dok joj ja pricam gleda sebi u krilo
pa naglim pokretom digne glavu i pita dalje
ko me je ovde doveo?
..
nocas sam galamila citavu noc na moje djecake, kaze
zasto ste galamili?
zato sto su me doveli ovde
ja hocu kuci
sjedi i suti, razmislja
nikada ja nisam mogla zamisliti da ce mi se ovo desiti
mislila sam da ce to sve drugacije biti
..
do sutra, pozdravljam je
a ides ti kuci svojoj je li?
ja, odoh ali cu sutra doci opet
ona spusti ruke na krilo i uzdise
i ja bih da idem kuci

amidja

2008-10-06T10:43:00.001-07:00

za andia

2008-09-29T06:58:00.000-07:00

plava ptica

2008-09-25T11:54:00.000-07:00

nisam ja plakala
sto si
ti umrla
nego sam plakala
kako si zivjela
plava ptico

kad poslednji put
si poletila
u plavi prah
si se prelila
u beskraju
si nestala
plava ptico

san

2008-09-21T00:58:00.000-07:00

hodam pokraj potoka i idem uzvodno
svuda okolo njega je hrpa nanosene zemlje

ustvari razne hrpe svega je nanosio
i ostavljao pokraj obale
vidim na jednom mjestu plove jos crvi
oni sto jedu leseve, i oni su u hrpi
pomislim a negdje tu je nesto mrtvo sigurno

meni se javlja osjecaj gadjenja pri pogledu na neke hrpe
neka zena je pokraj mene i prica kako je to normalno
to je kao zakon po kojem ova zemlja postoji
ja je pogledam u oci i kazem
ja znam istinu
oduvijek sam je znala
gledam je u oci i ona mene
kimne glavom i nestane

san

2008-09-07T01:08:00.000-07:00

prolazim kroz moje selo, snijeg je svuda

ja trcim kuci strah me da ne vidim krv na snijegu

sledeca slika
na livadi sam, svijeta je toliko puno da se ne vidi pocetak
ni kraj mase
neko na bini stoji i proziva po imenima
prozva moje ime, i mnogi iz mase podigose ruke
ja vicem, ne ja sam ta, sta vam je
ali u masi ne mogu da dodjem do izrazaja, uguse moje vikanje
posto sam stajala na ivici mase, ja se odvojim od nje i vikem, ja sam
ovi sto prozivaju me primjete
prozvani kao treba da idu nekuda
krenemo i uz mene je neki muskarac, ja mu pruzam ruku
i on meni, govori mi svoje ime
i kao nas dvoje smo ekipa
on je visok, plav

ja se sjetim da sam zaboravila telefon, kazem to njemu i vec trcim nazad da ga donesem
on me doziva, ne idi, moramo na vrijeme stici tamo
ali ja ga vise ne slusam nego trcim nazad
neka tasna mi se zaplece medju noge i meni smeta
skakucem skoro samo na jednoj nozi
slabo cu ovako doci na vrijeme mislim i
skidam tasnu pa je stavim na ledja i trcim dalje

na jednom mjestu je cesta skroz nizbrdo
pokraj mene vidim djevojcica trci, ustvari klize se niz cestu
ali ja sam brza
mislim se podaleko je ovo sto se vracam
lako se vratit ali kako cu opet stici tamo odakle sam krenula nazad

pa se sjetim, stopirati cu neko auto da me poveze
i kao vec i jesam, sad neki muskarac sto je bio u autu
koraca sa mnom po nekoj livadi
vidim kako me gleda
nece ovo sad bas biti dobro
morat cu ga se nekako osloboditi
lazem mu kako ima lijepe oci i kako mi se svidja
samo da bih malo na vremenu dobila i vidjela kako cu od njega pobjeci
vidim neke kuce isred mene i trcim prema jednoj
ulazim u nju
kad sam usla u kucu vidim kako je mala
neki djecak lezi u sobi
i on kao zeli da mi pomogne

od tada se slika mjenja
vise nema muskarca tog nego neka zena me ganja
i hoce da me ubije
pravi rat i razna srestva, uglavom sam se namucila
sad kao ja sam nju nekako uspjela savladati i ona lezi na podu
i kao slaze se s tim da je otrujem
dajem joj nesto iz neke flase i ona to kao pije
unutra je kao fitilj i njega guta,
posebno odvratna scena
i taman kad sam mislila, dobro je napokon sam slobodna od te zene
ona ustaje i smije se
a prevara, mislim se
trcim po livadi i ima neke djece i ljudi ne znam bas jasno
ona kao priprema neko oruzje i kao znam s tim ce me lako ubiti
u tom momentu prolazi mali djecak pokraj mene i ja ga grabim
kao to je njezino dijete i znam da nece u mene pucati dok njega imam
vicem nekome od onih sto su meni zeljeli pomoci uzmi tu curicu tu
ona ce te stititi, jer i ona je kao njezina kcerka

sad opet se scena mjenja
idem putem nekim i opet su neki ljudi pokraj mene i neki muskarac
pije sok neki i ja ga pitam sto se to ne bi pilo cijelu godinu
zasto samo kada se ide na izlete
dodjemo do nekog mjesta, valjda je groblje
i sjedam pokraj svjeze iskopane zemlje, grob
na njemu stoji cola i ne znam sta jos
on ostavlja onaj sok i pita jel bi se mogla ona cola jos piti
a otvorena je vec bila
kazem sto da ne
i vidim ga kako pije

iva mjesecarka

2008-08-29T07:00:00.000-07:00

sjedim na balkonu
nebo puno zvijezda
iva dodje kod mene i sjedne
malo pricamo pa sutimo
sta ti gledas u nebo jel?
pita iva
da, u nebo
bas je lijepo
puno zvijezda a i mjesec je lijep
i gledamo nas dvije
gdje bi ti voljela sada da budes?
pita iva
pa, mogla bi gore kod zvijezda, smijem se ja
ja bih na mjesec
kaze ona
vidis kako je lijep
ponijela bih peskir pa bi na njega legla
e da, to bi bas bilo lijepo

samir

2008-08-26T08:12:00.000-07:00

dan prije cu nazad
rekoh, odoh jos jednom ocu na grob
cekam u autu na rodicu i ona hoce
dolazi neki sa kamionom, vrucina ubija
dere se kroz selo
krmad, krmad za prodaju
stade pokraj mene
mataca ide, voli piti i jesti
posto jarane
da koljem veceras
a napije se pa zenu maltretira i djecu
otvara onaj ceradu, krmad leze apaticno, vrucina
odoh ja, ne saceka rodicu
blizim se groblju, smrad lesa razara
moja niki rece, mama gore je kuja sa dva mladuncenta
nosila im ona hranu
odmah sam znala ciji les smrdi
dodjemo na grob ja i niki
malo bile i nazad
prolazimo most, dva malena leze
odemo da ih vidimo
a smrad od lesa razara
spavali maleni, jela pokraj njih, kruha i mlijeka ima
mame nema
sjedimo niki i ja, cekamo
idu neka tri djecaka
pa vide nas i malo zastanu, cekaju
a onda se upute prema nama
ja sam samir, pruza ruku
jedno 11 godina mu je
plava kosa i oci
vadi drinu iz dzepa i pita jel pusi neko
pa onda zapali sam i povuce veliki dim
uvuce u pluca
pusi valjda vec poduze

mi dolazimo da ranimo stenad,
kaze samir a ona dvojica se sageli i miluju pse
gdje im je mama pitam ga ja a odgovor vec i znam
ma ubio je jucer jedan murga
evo ako oces vidjet krv na cesti
tu, tu ju je ubio
a zasto?
ma ganjala je ovce al nije ona njih htjela ujest ba, samo hin je vracala
a on, joj odma je ubio
a vidi sad, vidi hin, mali,
nemaju mamu
tuzno je to ba
i moji su ti se roditelji rastali, to ti je mores rec isto
kaze samir
al doce sutra jedan s rezervara ´po njih
nece bit sami
a i s mamom sam ja seto ba
bila je to fina kuja

podjem a samir mase, stao na cestu,
stani ej stani
evo kuje
bacio je ovde u obalu
joj tuzno je to ba skroz
kaze samir
odneso stenad na livadu da je ne vide vaku

san

2008-08-25T06:20:00.000-07:00

sanjam da sjedim negdje
ne sjecam se gdje i svjesna sam prisustva nekih
meni nepoznatih muskaraca
nesto diskutuju
znam kao da jedan od njih je poznat, bogat sta li
ja se okrecem i vidim da sam sjedila cijelo vrijeme u njegovom narucju
cudim se kako to nisam osjetila
on mi daje neku knjigu i kao tu su neke njegove pjesme
ja citam i mislim se pa nisu ti bas nesto dobre
ali jedna mi je ostala u sjecanju
tj, samo pocetak njezin
a ide nekako ovako

zemlja, materija
sve cvrsto je oko mene
A NEBO JE TAKO DALEKO

samo taj dio pjesme mi je ostao u sjecanju
ono ostalo sto sam citala nisam bas razumjela

i tako

2008-08-25T04:39:00.001-07:00

2008-07-28T08:24:00.000-07:00

kad banda ide kod ljekara

2008-07-16T14:27:00.001-07:00

e ovako
cim vide kucu, koce:)
necemo tamoooo
al ok nekako ipak udju
jack je manji od maloga za pola
al mali se krije iza njega
dzeriju je mali i otac i mama
njegov idol
pa on bi u maloga usao da kako moze
znaci, jadan jack
prvi na redu
kontrolisanje, vakcina
i cak pusti da mu se skine kamenac za zubiju
al sto je strasno, dok je jack na slotu, mali ne zna sta
bi sa sobom
pa bi iza dzerija da se sakrije
a dzeri vise ne konta nista
mama, tata, mali se krije iza njega
pa nekako uspije mali da i dzeri prije njega na redu bude
dzeri stidan kod ljekara
vidi mu se po gestici
bas se srami mace malo:)
al vakcina nije strasna tako
ne kuka
e
sad mali
nema vise vrdanja
na sto
uuu ne da se mali ni pipnuti
gleda u jacka ko u boga
pomagaj!
nekako dobije vakcinu ali zube da mu dira nema sanse
sve u svemu, ne volimo bas ljekare
al sto se mora mora se:)

tanka li je ta nit

2008-07-09T04:20:00.000-07:00

meni je bilo 12 godina a njemu 13
napisao mi je ljubavno pisamce, puno finih rijeci
i poslao po rodici
procitam, i uvrijede me njegove napisane rijeci
cak me i naljute
pa u toj ljutnji mu napisem ruzne rijeci
na drugoj strani njegovog pisma i posaljem po
istoj rodici da mu vrati
i za mene je tu bio kraj
nisam vise mislila na pismo njegovo niti
na odgovor koji sam mu poslala
tek dan posle, izlazim na pauzu
puno djece, svi se guramo
hocemo svi sto prije kroz vrata, na slobodu u dvoriste
tek u onoj guzvi osjeti kako me neko po obrazu svom
snagom puce sakom
ne kontam sta je
gledam i vidim njega, oci mu pune mrznje
nesto je prosiktao i otisao

san

2008-07-04T00:29:00.000-07:00

sanjam neku kucu opet i ja je kao cistim
svega u njoj ima i ja to bacam
sad kao izasla sam iz te kuce i idem cestom nekom
pogledam moju ruku i vidim ispod koze na par mjesta
kako nesto hoda
neka zena pokraj mene ide i kaze to su crvi
neko ti je zelio nastetiti
ja panicno izvlacim te crve, koji nisu crvi vise
nego su narasli i sada su kao gliste dugacke
cijelo vrijeme vristim od gadjenja prema tim bicima
i panicno ih dalje vadim
zena pokraj mene me umiruje i kaze
ima medikament, djeluje jako brzo
ne brini
i valjda kao ja sam ga vec uzela
ona mi kaze, ne brini, izlijecena si sada
tu sam se na srecu probudila
pa zaspim opet nekako i nastavim sanjati
prvo sam kao u nekoj sobi´
imam laptop na krilu
a soba je puna ljudi
glasno pricaju a ja se trudim da cujem
nesto sa moga laptopa
neko mi pruza slusalice i ja ih stavljam u usi
tu se slika promijeni
i sada vidim sobu veliku ali ne na laptopu
nego, jednostavno gledam soba i u njoj je puno mesara
zurno bacaju zaklane svinje sa stola na sto
kace ih na zid
neke su jos zive, mesari se smiju, svinje vriste
ja pokusavam da smanjim ton, necu da cujem sve to
ali ne ide
sledeca slika, puno krava lezi, svaka u svome boksu
iznad svake po jedan mesar
one mirno leze, pune povjerenja
a ja znam sta ce im raditi
i sada vidim imaju svi motorne pile u rukama
i pocinju da ih sjeku onako zive
ja pokusavam da ugasim laptop, da ne cujem
jedan bolni urlik sam cula i probudila se na srecu

fudbal

2008-06-30T07:44:00.000-07:00

eto zavrsise se i utakmice

fudbal me sjeca na djetinjstvo
kada nismo ni tv imali nego preko radija
prenos utakmica slusali

moj tata, amidja.. a bilo nas je
zajedno smo navijali za
surjaka, oblaka, dzajica..
ne sjecam se bas vise ko sve
ali ta su mi imena ostala u sjecanju
to su bila vremena, tada je fudbal
neku fascinaciju u sebi imao
sada, samo kao sjena ostalo

nego, ja i ostala djeca iz moga sela
smo imali na par livada fudbalska igralista
na jelicku, jakovicama i u chestama
ponekada smo imali loptu a ako ne
pravili smo sebi krpenjacu
he, moglo se cak i sa tim igrati

neki sofer autobusa je vidio
dok je vozio pokraj chesta
kako se mi igramo sa napravljenom loptom
valjda mu bilo zao, pa nam je kupio loptu

eee koja je to sreca bila za nas
ali...
imali smo jednoga jozu, taj je bio strasno zivcan
i tvrdoglav
nesto mu nije odgovaralo u igri, sad vise se ne sjecam sta
galamio i svadjao se
pa mu nisu dali vise da se igra
a on je uzeo loptu i nozem je isjekao
a nismo je imali tek par dana, tuge ti ;)
uglavnom, fudbal je bio nasa omiljena igra
ja sam bila golman

i eto, nesto bas mislim, ovaj fudbal sada sto se igra, nije to vise to
sada su tako istrenirani (programirani)
svako ima svoj sistem
pa su kao roboti
sve ide dobro, dok im programirani sistem
pali kod kontra tima
inace, nisu u stanju ista da mjenjaju
nego, uporno i dalje samo onako kako su naucili

roboti, sta li

vuk

2008-06-22T02:16:00.000-07:00

pricali su
i pricaju
krvolocan
opak zao
po imenu
zvani vuk

pricali su
jadna baka
crvenkapa

i sumar im
s makazama
posta heroj
ljudske rase

vadi baku
crvenkapu

koj krvolocniji
neka zna se!

smrc:(

2008-06-20T15:19:00.000-07:00

eto navijali, navijali i nista:((
odlucili smo se da necemo vise gledati fudbal :)

ljudska posla

2008-06-18T02:47:00.000-07:00

gledam jucer ovde na tv-u
otisla dunja rajter da pomaze zivotinjama
u hrvatsku
u benkovcu je kao cekaju, pripremili se
ocistili
a zaboravili ljudi jednu "malenkost"
sunce upeklo, nigdje hlada
psi jezike do zemlje
nema vode nigdje
jedan vucjak pade
pitaju gdje je voda
odgovor je bio: NEMAJU KORITA, ONA STO IMAJU SU ZAHRDJALA !
cekaju da nova dodju
bogtejebo!
i naravno posto su drugi tu bili da ih snimaju, snadjose se
donesose vode
posuse psa i dadose mu da pije
on onako ne moze da ustane, lezeci jadan grabi za kapi vode
pa sto ste ih zatvorili bagro jedna kada im niti
vode ne mozete dati

ima li gdje boga pa da i to vidi

2008-06-15T12:56:00.000-07:00

http://www.youtube.com/watch?v=3h0o_irhzxs

evo i mi navijamo:)

2008-06-13T13:55:00.000-07:00

san

2008-06-02T10:41:00.000-07:00

u velikoj kuci sam, koja je moja
puna je cvijeca i to je san koji se cesto ponavlja
to sa kucom i cvijecem
ja dugo nisam bila u toj mojoj kuci i cudim se kako je napredno cvijece
zeleni se, odraslo visoko, vece od mene kada stojim pokraj njega
ja idem od jednog do drugog i radujem se kako je naraslo
dodjem do jednog, na njemu su razni cvjetovi, svi neobicni
prostorija je ogromna i ne vidi se gdje joj je kraj

sad slika se malo mjenja
sjedim negdje kao u sredini sobe, za drvenim stolom
ustanem i mjenjam polozaj klupe, a klupa je drvo
onako jos u svom prvobitnom obliku
ali tako izraslo da se na njemu moze fino sjediti
za stolom gdje sjedim je i neki muskarac do mene
pijemo kafu
meni se prospe kafa po ruci i ja cistim
pogledam ispred sebe i vidim puno ljudi, muskaraca i zena
plesu, svi prave iste pokrete
ja ih posmatram i mislim, kako je to cudan ples
onaj muskarac mene pita hocu li i ja plesati
kazem, ne
ja tako ne bih nikada plesala
ja plesem sasvim drugacije
ostanem sama u svojoj kuci i ulazim u razne prostorije
sve su lijepe i ja ih kao znam, a nisam dugo u njima bila

2008-05-26T00:48:00.001-07:00

mirise zivot s polja
drvece, trava, cvijece
veselo pjevaju ptice
srecno zaba krekrece
mirise ruza crvena
njezino opet je vrijeme
jorgovan sto skoro
procvate, eno
lagano vene

2008-05-23T09:57:00.000-07:00

san

2008-05-22T00:09:00.000-07:00

u nekoj polutamnoj prostoriji
na stolu lezim ja a oko mene u bijelom
tri ljekara su
otvorili su mi stomak i nesto tu rade
a ja sam jos jedna koja stoji
u mracnom dijelu sobe, u cosku
ona trojica se okrecu prema meni koja stojim, koliko da
izvadimo ?
ja im dajem upustva
kazem, nemojte sve
neka ostane barem polovina

2008-05-17T05:33:00.000-07:00

u lijepom starom gradu visegradu..
pjevali smo te pjesme uz vatru nalozenu
i ako je nesto para i flasu vina
svaku noc se sjedilo i pjevalo
i bilo je lijepo
imala sam druga ne znam jel ga imam vise
prepricavao mi je filmove koje je gledao u kinu
a ja sam njemu pjevala
najcesce je zelio da mu pjevam onu o starom ciganu
cerge
volio je balasevica a posebno
pricu o vasi ladackom
i nju sam mu pjevala
smijali smo se ja i on po citavu noc, sve nam je bilo smjesno
bilo se sretno

i tako bilo pa proslo

e moja lidija

2008-05-08T00:42:00.000-07:00

da si znala
sta je na kraju
tvog puta
sta li bi o bogu
mislila ti

2008-04-28T12:05:00.000-07:00

2008-04-28T06:03:00.000-07:00

granice dobra i zla
svako sebi sam odredjuje
hitler je imao svoje
napoleon svoje
hrvati svoje
srbi svoje
muslimani svoje
kristi svoje
koliko se ljudi groze npr. hitlerove granice
toliko svoje brane

ubijati i muciti zivotinje
je sasvim normalno za mnoge

zanimljivo kako je covjek
sposoban za pretjerano zaljenje necega
sto je po njemu vrijedno
i kako je bezosjecajan
prema onima
koji po njemu
njegovih osjecaja
nisu vrijedni

2008-04-26T12:24:00.000-07:00

san

2008-04-24T00:05:00.000-07:00

sanjam kako je macka kao mama od
e sad, ponekada je ono stvorenje
svo je vise mrtvo nego zivo bilo
izgledalo kao malo ptice, koje se tek izleglo
pa se sledeci momenat slika mijenja i mis je mali
tek rodjeni
uglavnom, kao macka je mama od tog stvorenja
a ono je palo na zemlju
i kao ona treba da ga podigne i kroz prozor u zgradu neku unese
niz prozor je neko bijelo platno i kao to je njoj pomoc da se uskoci
ona ga uzima u usta, ono ispadne, pa ga opet uzima
i napokon kada ga ima, pokusa da uskoci i da ga unese

doskoci nekada skoro do cilja ali joj mladunce padne iz usta
i tako par puta
ja sam kao posmatrac i mislim se mogla bih ja njoj pomoci
ali nekako kao zid je izmedju nas i ja samo stojim i strahujem
kako li ce se to na kraju zavrsiti
nekada bi to mladunce padalo na zemlju
i ja bih mislila, sad je mrtvo
pa bi ga ona opet uzimala u usta i uskakala se

na kraju sna palo je u neki cvijet, medju listove
a listovi i cvjetovi su bili okruzeni pcelama
mislim, sad nema vise sanse da ga uzme
ona oko cvijeta obilazi i pokusava
ali ne ide
odjednom pocinje cvijet da gori

tu sam se i probudila

2008-04-23T10:10:00.001-07:00

kavez

2008-04-11T12:46:00.000-07:00

vozim se danas na posao biciklom
i prolazim pokraj nekih kaveza
i malo zemlje ogradjeno zicom
u njima su golubovi i kokosi neke mini sorte
imaju svi prstenove na nogama
jedan horoz je nekako uspjeo da izadje vani
i jadan sav u panici pokusava kroz zicu da se vrati
medju svoje
tamo gdje je navikao
jeste da tamo slobode nema
kavezi su to i ograde

ali iza ograde je jos gore
izasao je u svijet koji je za njega opasan
auta, ptice grabljivice
a i izgubljenost, samoca

stala sam i pokusala ga dozvati
da mu pomognem
ali on me se naravno plasio
nisam mogla duze ostati, morala sam ici
ne znam je li uspjeo uci nazad u svoj kavez

san

2008-04-09T13:52:00.000-07:00

sanjam da iskasljavam krv
i kao znam iz srca je
i kao znam uskoro cu umrijeti

2008-03-30T00:21:00.001-07:00

covjek se uci dok je ziv i umre kao budala

2008-03-29T14:31:00.000-07:00

dobro je

opet sam nesto naucila
ne zakivaj covjeka u zvijezde nikada
jer medju zvijezdama za njega mjesta nema

2008-03-29T00:51:00.000-07:00

Сергей Есенин

2008-03-26T00:32:00.000-07:00

БЕРЕЗА

Белая береза

Под моим окном

Принакрылась снегом,

Точно серебром.



На пушистых ветках

Снежною каймой

Распустились кисти

Белой бахромой.



И стоит береза
В сонной тишине,
И горят снежинки
В золотом огне.

А заря, лениво
Обходя кругом,
Обсыпает ветки
Новым серебром.

<1913>

2008-03-25T08:04:00.000-07:00

ovako se jack okitio snijegom:)

snijeg

2008-03-24T23:14:00.000-07:00

ovde me niko ne moze naci :)

eto ga
pao je snijeg
ja cekala i molila da barem
koja pahulja zaveje
i kada sam odustala vec
i prestala se nadati
on zapada
koja ljepota

jupiiii pao je snijeg

mama

2008-03-14T06:49:00.000-07:00

kada se djeca rode
prvo koga zapamte je mama
i kada su pri kraju zivota
opet su kao djeca
tako i gos. s.
ja moram kuci svojoj ici
tamo me ceka mama
pa suti a oci joj blistaju
i onda prosapuce: mama je tako draga

2008-03-12T13:44:00.000-07:00

verica se zvala
profesorica ruskog jezika
imala je nos ko capim sto no narod u mome selu veli
a oci je imala crne i izbuljene
jebiga da je u noci vidis, preplasio bi se
kako god da se ja prema njoj postavim
nazad dolazi samo mrznja
trebalo je meni vremena da ukapiram da me zena mrzi
i to iz jednog jebenog razloga
sto nisam izgledala onako kako bi njoj odgovaralo
naime, zena je mrzila svaku drugu zensku koja je imalo bila ljepuskasta
a jebiga, sto jest jest, ja bas bila slatkis
i sta se desi kada te neko mrzi ?
htjeo ili ne pocnes i ti da ga mrzis
a kada mrznja prodje ostaje gadjenje
mene to gadjenje nakon 20 i nesto godina nije proslo
al proce valjda i ono nekada

san

2008-03-11T23:59:00.000-07:00

negdje u sumi sam na proplanku
sa nekim dzipom i jos neke osobe su kao sa mnom
treba da idem i ja skupljam stvari okolo dzipa
pa stavljam u njega
sad slika vremena se mjenja
snijeg je a sve ostalo je isto
pada mi na um prije nego odem
da nahranim svinje i krave
kao otisli su domacini i ostavili njih zatvorene
i bez brige sta ce od njih biti
sad odjednom kao tu je i neka kuca i stale

ja se vracam, otvaram vrata od svinjca
a on pun vode a svinje u njemu stoje
o jebote
vidi ovo
pustim ih vani
one trce iz stale
ima i malih skroz
trce u snijeg
mislim, snijeg je, nece nista naci za jelo
opet se slika promjeni
nema snijega i vidim isred mene
ogromnu rijeku i vodopad

pogledam niz rijeku i nisu to svinje vise
nego indijanci
rijeka ih nosi brzo i baca od kamenje
ali oni ne potanjaju nego uvijek su na povrsini
voda ih donese do onoga vodopada
i cujem ih kako jaucu od straha i bola dok padaju
sa onoga mjesta gdje ja stojim ne mogu tacno da
vidim koliko je dubok vodopad
stojim i gledam a vidim odjednom
kako rijeka se vraca nazad
ide prema meni
i dodje mi tacno do nogu onaj vodopad
ali ona voda sto se vracala nje nije bilo
ja sam stajala na suvom
pogledam dole
i uplasim se
skoro da se nije vidio kraj od vodopada
pomislim e boze kako li je njima bilo
dok su dole padali
ali znam da su posle pada
ipak dalje vodom plivali

pogledam prema nebu, ne zelim da vidim
tu grozotu vise
vratim se nazad u kucu
kao trazim sada hranu
opet su u snu svinje a ne grupa indijanaca
i mislim se
kada se vrate bice gladne
jer i slika snijega se vratila
i mislim, po snijegu nece naci nista da jedu
kuca je ogromna i ja sam kao u kuhinji
otvaram neke ladice plasticne
i svaka je puna hrane
meni se neki osjecaj gadjenja prema hrani
stvori

ali i dalje trazim sta cu im dati kada se vrate
tu se san opet izmjenio
i postao sasvim nejasan

2008-03-11T00:41:00.000-07:00

mocas sam sanjala da je se moja strina poradja
a ja sam kao jos dijete
i kao lako se prodila i to dvoje
pa se sjetih
kad sam bila mala, strina je rodila dvoje djece
ali su bili mrtvi
zakopali su ih na livadi , pokraj potoka
gdje sam se ja cesto igrala
kazu, nekrstena djeca se ne kopaju u groblje
ja i muticka smo dosle na ideju da ih otkopamo
pa smo se naoruzale motikama, lopatama
i sve sto smo nasle
otisle i kopale, kopale
sva sreca pa smo bile nejake
i prije nego sto smo ih otkopale
nasli su nas
sjecam se kako su bili izbezumljeni kada smo im rekli
sta zelimo

e sad sto smo ih otkopavale vise se ne sjecam

..

2008-03-09T05:03:00.001-07:00

jesenjin

* * *

Tugujem... Tegobno breme

U srcu od jeda i leda.

Dosadno glasa se vreme

Sto mi ni predaha ne da.

Legnem, a cemerne misli

Drze me, mozak mi stisli

Zvuci, u glavi se vrti.

O, sta cu? Dusu ce strti

Zivot, da jadna mi klone.

Niotkud utehe zrak.

Dah mi se gasi i tone

U tu divljinu, u mrak.

Sudbino, zasto nas snadje?

Zivot je gorak i siv.

Gde glava spokoj da nade?

Tesko je biti ziv.

jesenjin

2008-03-07T23:41:00.000-08:00

od rodjenja pa do groba
koliko ces uzeti tudjega
a koliko ces ostaviti svoga

2008-03-03T12:46:00.000-08:00

postoje duse
koje jedno jesu
pa im srca istim
tokovima vode
i postoje duse
koje se traze
i mir svoj nadju
tek kad se srode