divan san

nocas sam sisla
sa svoje stolice
koja bijase visoka
daleko od zemlje
u mojoj crnoj haljini
dugoj
po njoj svuda igralo se cvijece
plesala sam s vama
al poznah
to nije muzika za mene

nosila sam lutku
bila mi je prijatelj
i vidjela sam djeda mraza
sa sankama
punim poklona
pitao me je da li
sam ja ona sto ima
biljeg
onde na licu
jesam
to sam ja rekoh
mahnuo je uz osmjeh
i rekao
vidimo se
...............

http://www.youtube.com/watch?v=Wi-pjmpl3qY&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=vc6VqCdOqpY&NR=1

zepcaci

to je strinina familija
franjo, dzaja, lilo
kada bi strina zagalamila
evo nam idu zepcaci
ja i sestre smo trcale napolje
da ih pozdravimo
eee jesmo se radovali njima
franjo, malo visociji od mene
plava kosa, plave oci
on je bio najstariji od brace
sav njezan, tih
ali znao nas uvijek nasmijati
dzaja isto plava kosa, plave oci
visociji od franje
njemu je moda onako bila malo vise bitna
uvijek nasmijan
lilo, visok, crna poduza kosa
i najveci vrag od njih
sve mu je bilo smijesno
i svima drugima koji su u njegovom
drustvu bili
svi su imali oci onako kao kinezi
to nam je bilo posebno zanimljivo na njima
dolazili su kad god su mogli
a kada dodju po citavu noc nismo spavali
sjedili smo za stolom
igrali karte u cigarete
pricali viceve, smijali se
igrali se raznih igrica
dzandara, zaloga, gluvih telefona
jedni drugima prali zube i noge
i umirali od smijeha
smijali se
i smijali
otisli su oni u holandiju za vrijeme rata
tamo im je otac radio
i sestra koliko se sjecam
vidjela sam franju prije nekoliko godina
kod strine
njegova mala kcerka je meni sjedila u krilu
lijepila sam joj tetovaze sa slikica
grlila me rukicama malim i privijala se uz mene
franjo je gledao i pitao je
volis i ti nasu janju
ona je mahala glavicom i grlila me

umro je neki dan franjo
neka u miru pociva

http://www.youtube.com/watch?v=IycWPksv0Bw&NR=1

san

setam nekom sumom, koja je jako neobicna
onako, kao sume iz fantazije
stojim ispod jednog drveta i gledam na gore, grane su mu slicne oblacima
drvo je visoko i moj pogled ide polako od jednog dijela drveta, gledam ga odusevljeno, pa sledeci dio i opet gledam i divim se i tako sve visocije
mislim, koja steta nisam ponijela kameru da ovo fotografisem, ovako nesto necu vise sigurno vidjeti

idem dalje i vidim kao neka sjena prolazi malo dalje od mene
ja kao znam to je neka stara zena, ali u obliku sjene

i ona je isto visoka i velika kao i drvece u toj sumi
drago mi sto sam tu, uzivam u ljepoti sume
sad odjedom sam kao kod nekoga zida, i iza njega je sasvim drugaciji svijet
auta, ceste sa puno smjerova, guzva
ljudi
svi nekuda zure, ja na nekoj cesti se vozim
neki muskarac dotrci do mene i pokusa da mi iz ruku uzme neku tasnu
dodje neki drugi i otjera ga
stoji ispred mene i ocekuje da mu se zahvalim
nesto je jos dobacio kao mogla bi i ti nesto za mene uciniti sada
ja mu nesto opsujem
on se nasmije i ode

http://www.youtube.com/watch?v=0B7sH5QLyXY&feature=related

kako na nebu tako na zemlji

kako si lazna
za prevaru stavis
mirisni cvijet
visoko drvo
zelenu travu
da lakse prevaris
ono sto ucinis
ljepotom ublazis
ja sam te vidjela
takvu kakva jesi
s neba ti valjda
dolaze grijesi

kako na zemlji
tako na nebu
kako po danu
tako po noci
samo nam mrak
zatvara oci
tako nam nebo
salje nade
a zemlja
saputnica mu
brzo ih ukrade
amen

tak..nekome

san

u nekoj tvrdjavi sam i kao to je moj dom
tu stanujem
tvrdjava je jako visoka, na nekom brdu je
ja stanujem tu, moje sestre i kao neki ljudi jos
koji su kao "nasi"
moja sestra nosi neke slike i kaze
dodji da vidis sebe kada si bila mala
i kao imam jos jednu sliku od tebe, ponijela sam ti je
jer je jako lijepa
gledam prvo slike sebe gdje sam mala djevojcica
kosa mi je skroz plava na svim slikama
gledam i kazem, ahaa zato mi je sada kosa crvena
sestra mi daje drugu sliku, koja je iz tri dijela
ja je sastavljam i gledam
tu sam vec odrasla
slika je crno-bijela
moja kosa je kao vjetrom na lijevu stranu podignuta
slika me ocarala
sad scena se mjenja
gledam odozgor s tvrdjave dole na selo, grad sta li je
ljudi divljaju
nose neko oruzje
pucaju
ubijaju
"moji" pripremaju svoje oruzje i kao pucat ce dole na njih
da ih zaustave
ja sam potpuno mirna, to mi je kao sasvim normalno da se puca
idem dalje i gledam prozore od tvrdjave
na svakom je bilo kao nesto i ja se kao sjecam
o pa to je od prije
to je bilo moje
i drago mi sto sam to sve ponovo nasla

dzeri

ovo je moja
bozicna jelka
nakit ne treba
poslan je s neba

snijeg

umire moje selo

prije su za nase selo govorili uz smijeh
puno krmadi i puno djece
to je stipin
svako dijete a i odrasli su imali po nadimak

krmad su se setala slobodno a na svakom
sokaku se cula vriska djece
uvijek su se djecaci i djevojcice zajedno igrali
ljeti smo morali cuvati krave, tj. mi bi se igrali
a na krave zaboravljali redovno
sjetili bi se samo kada trebamo kuci ici
da bi i krave trebale da budu negdje tu
svaki dan se zavrsavao trazenjem krava
vecinom bi ih i nalazili, a ponekada bi i isli kuci
i lagali kako smo samo za tren se okrenuli a krava nigdje
heh, i pusilo se ako se ima cigara
tj. ako bi uspjeli od oceva koju ukrasti
imalo se i za kradju specijalna metoda
odlijepis kupiju na dnu, izvuces dvije cigarete i opet zalijepis
naravno da su ocevi i matere uvijek prepoznavali kradju
po kutjama ali nisu pravili od toga neke tragedije niti je bilo galame
a ponekada smo motali i lisce u papir
e to je smrdilo
u selu je bio i jedan ivica, nadimka svetac
psova sveca pa mu dali taj nadimak
on je posebno uzivao u djecijim vragolijama
pusio je dravu bez filtera
pitao bi i nas ponekada
hocete zapalit a?
mi bi uzimali, mucili se sa dravom bez filtera
pljuvali duvan iz usta a on se smijao na sav glas
bilo mu zabavno
e to to
govorio je i smijao se
posle mene je bilo jos puno generacija djece
ljeti je krivaja bila glavno mjesto skupljanja
zimi sokak iznad zuljetovicine kuce
zulje joj je muz a ime mu je ilija
zulje je nadimak
ona je bila strazar i samo cekala da prva djeca dodju
e tada bi pustala glas i psovala sve po spisku
tjerala nas a mi smo joj se smijali i dalje se nastavljali sankati i skijati
svetac je u svoje dvoriste izlazio a tomo baja u svoje
pa bi potpaljivali zuljetovicu
ja bona vidis ti ove djecurlije danasnje, nema to nimalo vise postovanja
prema nama, govorili su joj jedan s jedne a drugi s druge strane
ona bi se jos vise zestila
a nama bi bilo jos draze se tu sankati
bilo je selo puno zivota
zuljetovica je ostarila, samo ponekada jos zagalami
svetac je davno umro
ostali su samo starci
krmad se ne smiju vise pustati
cesta je pokraj kuca
auta jure
preko stotinu kroz selo
kazu, nema znaka ogranicenja
a vole brzu voznju oni koji prolaze kroz moje selo

zivot je prevara

zivot je prevara
smije se i kaze
stari gospodin
imenom bah
sva sreca dijete
necu jos dugo
ja zudno cekam
moj zadnji dah

zivot je ringispil
onaj sto vara
dize te jer ga
veseli pad
zivot je prevara
kazem ti dijete
zivot je kazna
zivot je gad

bog postoji

u skoli su nas ucili da nema boga
jer, nema drugih bogova
osim onih
koji
su odredili
da nas tome uce
u crkvi je parok mljeo i brbljao neke price
koje nisam ni razumjela
ima boga
vjerujes pak onima u skoli
jer
oni moraju znati
a kako je moguce da ne znaju
pa mi idemo u skolu bas zato da nas oni uce
jer oni znaju
u skoli postoji prica o titu
o brastvu i jedinstvu covjeka
a sta ce takvom covjeku bog?
treba odrasti, pa pljunuti
na one
sto te lazima uce
na paroka, tita i na ucitelja
lazovi
jedno pricate a drugo zivite
i kapitalista ima boga
ali taj bog je na strani jacih
jebes ti i takvog boga
ma vi niste ni culi nikada za pravoga boga
a on postoji
kod njega se
na kraju svih ucenja
ide na zavrsni ispit

san

u podzemlju sam, stanica s-bahn
ja, moja sestra, njezin prijasnji djecko
penjemo se pokretnim stepenicama
nesto trazimo
kao nesto veoma vazno
ne znam sta ali znam da je vazno
gore negdje kao ceka na nas otac
dosli smo
i kao cekamo lift za jos sprat vise
ali to je sve ipak ispod zemlje
ja lezim u mrezi onako kao macka, a mreza je kao lift
i cekam da me odnese dalje
dok cekam posmatram ljude koji dolaze sa sprata nize
vidim nekog muskarca, tacno se sjecam lika
djeluje izgubljeno, ne snalazi se najbolje
pita ostale koji stoje tu kako stici nekuda, ne znam kuda zeli
prema njemu ide neka zena, i ostro mu kaze, ja ne idem s tobom
moras dalje bez mene
moja sestra stoji pokra mene i njezin djecko
do te zene i muskarca dolazi jos neki muskarac
nesto pricaju, svadjaju se
ja ih posmatram mirno
odjednom vidim kako onaj prvi muskarac vadi neki sprej
i prsce po nama
ja znam, taj sprej ce nas uspavati
skacem iz one mreze i drzim sestru za ruku
trcimo niz stepenice sprat nize
pitam sestru je li mi stvarno bjezimo ili sam ja vec zaspala i samo sanjam
ovaj bjeg
jer cujem neki glas ali ne s vana nego kao kada spavas pa duboko u sebi cujem
kako me doziva
stela steelaa stela a a
mislim, ja nisam stela, to nije moje ime, sto me tako zove
stelaa glas je sve strasniji, ja se plasim i u strahu se probudim

dona

mislim na donu, kada nas je vidjela kako je u krivaju skocila, pa preplivala
popela se za par sekundi uz veliki kamenjar

pa kako je sretna sa nama setala
i kako sam je ja odvela kuci, a kakvoj kuci
drzat ce je jos dok je mlada
posle ce je kamenjem tjerati
pa kad sam joj rekla dona, sad ostani ovde
a ona okrece glavicu i slusa
trudi se da razumije sta joj pricam
dona, ostani ovde, kazem joj
pa okrenem joj ledja i koracam a ona ide za mnom
ostani dona, kazem malo glasnije
ona poskoci, misli fina je ovo igra
o dona
cim ja okrenem ledja ona ide za nama
dona, prestani, galamim ja
ona mudrica mala, stane i gleda
dok ja obidjoh okolo da izadjem na put
i taman mislim dobro je ne ide vise za mnom
a gore na putu stoji dona pokraj niki, jacka i maloga, ceka me
sva vesela
mase repom, zove da se dalje igramo
oj dona dona
dodje onaj njezin gazda a ona se skupi
rep zavuce medju noge
i ostade
gleda sto mi odosmo

gdje li si sada moja dona

GOVOR POGLAVICE SEATTLE

	GOVOR POGLAVICE SEATTLE 10. Sij 2008. u 05:51 Veliki Bijeli Poglavica iz Washingtona nam šalje vijest da želi kupiti našu zemlju. Veliki Bijeli Poglavica nam takodjer šalje svoje riječi prijateljstva i dobre volje. To je jako ljubazno od njega, jer njemu naše prijateljstvo nije potrebno. Razmislit ćemo o njegovoj ponudi, jer znamo da ako ne prodamo, možda će bijeli čovjek doći sa puškama i uzeti nam našu zemlju. Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete od nas kupiti? Mi ćemo donijeti svoju odluku. Što Poglavica Seattle kaže, u to se Veliki Poglavica u Washingtonu može pouzdati. Tako sigurno kao što se naša bijela braća uzdaju u povratak godišnjih doba. Moje riječi su kao zvijezde, one nikada ne zalaze. Svaki dio ove zemlje je mom narodu svet. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješćana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu moga naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenoga čovjeka. Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada krenu u šetnju među zvijezdama. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer je ona majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvijeće naše su sestre, jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek - svi pripadaju istoj obitelji. Kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca. Dali je to moguće? Bog voli vaš narod i napustio je svoju crvenu djecu. On šalje velike mašine koje pomažu bijelom čovijeku pri radu i izgradnji velikih sela. On osnažuje vaš narod iz dana u dan. Uskoro ćete preplaviti zemlju kao rijeka koja strmoglavo juri u ponor, nakon iznenadne kiše. Moj narod je kao presahnula rijeka, kojoj nema povratka. Mi smo različite rase. Naša djeca se ne igraju zajedno. Naši starci ne pričaju iste priče. Bog je vama naklonjen, a mi smo siročad. Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti tako lako. Jer ova zemlja je nama sveta. Ove šume su naša radost. Ne znam, vaš način je drugačij od našeg. Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to sveto i morate učiti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode glas je oca, moga oca. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i učiti vašu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu. Crveni čovjek se oduvijek povlačio pred prodiranjem bijelog čovjeka, kao jutarnja maglica u brdima pred izlaskom jutarnjeg sunca. Ali pepeo naših očeva nam je svet. Njihovi grobovi su posvećena zemlja, kao što su i ova brda, planine, ovaj dio zemlje je nama svet. Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rađa zaboravljeni su. Odnosi se prema majci- zemlji i prema bratu - nebu kao prema stvarima koje se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ovaca ili sjajan nakit. Njegova nezasitnost će zemlju prožderati i ostaviti iza sebe ništa doli pustoš samu. Ne znam. Naš način je drugačiji od vašeg. Izgled vaših gradova bode oči crvenog čovjeka. A možda je to zato jer je crveni čovjek divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta gdje se može čuti otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca kukaca. A možda je to zato jer sam divljak i ne razumijem. Buka jedino djeluje kao uvreda za naše uši. I što vrijedi život ako čovjek ne može čuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra koji se poigrava površinom močvare kao i sam miris vjetra očišćen popodnevnom kišom ili namirisan borovinom. Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah - životinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana, on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa cjelokupnim životom koji podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I vjetar mora udahnuti svoj životni duh našoj djeci. I ako vam prodamo našu zemlju morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto gdje će i bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar koji je zaslađen mirisom poljskog cvijeća. Razmotrit ćemo vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo prihvatiti vašu ponudu, postavit ću jedan uvjet. Bijeli čovjek se mora odnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći. Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako željezni konj može biti važniji nego bizon kojeg mi ubijamo samo za preživljavanje? Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje nestanu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se desilo životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane. Što zadesi Majku Zemlju, uskoro će zadesiti njene sinove. Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo naših djedova. Da bi oni poštovali zemlju, recite vašoj djeci da je zemlja ispunjena dušama naših predaka. Učite vašu djecu kao što mi učimo svoju: Da je zemlja naša Majka. Što god snađe nju snaći će i sinove Zemlje. Kada čovjek pljuje na zemlju, pljuje na samoga sebe. Jer mi znamo: Zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari su povezane kao krv koja ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane. Što god zadesi zemlju, snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života; on je samo jedna nit istoga. Što god činili tkanju činite sami sebi. Ne, dan i noć ne mogu živjeti zajedno. Naši mrtvi dalje žive u slatkim rijekama zemlje, vraćajući se ponovno sa tihim povratkom proljeća. I njihova je duša ta koja u vjetru uzbrkuje površinu jezera. Razmotrit ćemo vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali moj narod se pita, što želi bijeli čovjek? Kako se može kupiti nebo ili toplina zemlje, ili brzinu antilope? Kako vam mi možemo prodati te stvari a vi ih kupiti? Zar možete činiti što vas je volja sa zemljom samo zato što je crveni čovijek potpisao komad papira i predao bijelom čovjeku? Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bljeskanje vode, kako vi onda možete to kupiti od nas? Dali ćete moći ponovno kupiti bizona, nakon što je i posljednji ubijen? Razmotrit ćemo vašu ponudu da kupite našu zemlju. Mi znamo da ako vam ne prodamo našu zemlju da će bijeli čovjek vjerovatno doći i uzeti nam našu zemlju. Ali mi smo divljaci. Bijeli čovijek, privremeno u posjedu moći, vjeruje da je on već Bog- kojemu zemlja pripada. Kako može čovjek posjedovati svoju Majku? Razmotrit ćemo vašu ponudu da kupite našu zemlju. Dan i noć ne mogu zajedno živjeti- razmotrit ćemo vašu ponudu da se preselimo u rezervat. Živjet ćemo postrance, u miru. Nije važno gdje ćemo provesti svoje zadnje dane. Naša djeca vidjela su svoje očeve pobjeđene i ponižene. Naši ratnici bijahu posramljeni. Nakon poraza, svoje dane provode u izjedanju slatkih jela i ispijanju jakih napitaka. Nevažno je gdje ćemo provesti svoje zadnje dane. Nije ih više mnogo. Nekoliko sati, nekoliko zima? I niti jedno dijete nekoć velikih plemena, koja su ovdje živjela, i sada u malim grupama kroz zemlju lutaju, neće više preživjeti, da oplakuje grobove nekoć tako velikog naroda, koji bijaše tako snažan i pun nade, kao sada vaš. Ali zašto da tugujem nad propašću svojeg naroda? Narodi se sastoje od ljudi- ničeg više. A ljudi dolaze i odlaze kao valovi mora. Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može izbjeći zajedničku sudbinu. Možda smo ipak braća. Vidjet ćemo. Jednu stvar znamo, koju će bijeli čovjek možda jednog dana otkriti - Naš Bog je isti Bog. Vi sada možda mislite da ga posjedujete, kao što smatrate da imate pravo posjedovati nasu zemlju, ali nemožete. On je Bog čovjeka- podjednako za crvenog čovjeka kao i za bijelog. Ova zemlja mu je dragocjena. Nju povrijediti znaći njega prezirati. I bijelici će jednog dana nestati, možda brže nego neka druga plemena. Nastavite prljati vaše postelje, i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću. Ali u vašoj propasti svijetlit ćete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na tu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim čovjekom. Sudbina je misterija za nas. Kada svi bizoni budu zaklani, Svi divlji konji pripitomljeni, Tajni kutci šume postanu teški, zbog mirisa mnogih ljudi, Pogled zrelih brežuljaka zamrljan brbljajućim žicama.... Gdje je žbunje? Nestalo je. Gdje je orao? Nestao je. I što znači reći zbogom brzom poniju i lovu: To je kraj življenja i početak borbe za preživljavanje. Bog vam je dao vlast nad životinjama, šumama i crvenim covjekom iz nekog razloga. Ali taj razlog je nama nepoznanica. Možda bismo mogli shvatiti kada bismo znali snove bijelog čovjeka, njegova nadanja, koja u dugim zimskim noćima podastrije svojoj djeci. Koje vizije u njihove predođbe utiskuje, tako da za novim jutrom čeznu. Ali mi smo divljaci, snovi bijelog čovjeka su nam skriveni. I zato što su nam skriveni, poći ćemo svojim putem. Jer iznad svega poštujemo pravo svakog čovjeka da živi onako kako on sam želi. Bez obzira koliko različit od svoje braće bio. Nije mnogo što nas povezuje. Razmotrit ćemo vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako pristanemo, onda samo zato da osiguramo rezervat koji ste nam obećali. Tamo ćemo možda provesti svoje zadnje dane na naš naćin. Kada i posljednji crveni čovjek sa ove zemlje nestane, i njegovo sjećanje kao sjena oblaka nad prerijom postane, i tada će duh mojih otaca još živjeti u ovim obalama i šumama. Jer on voli ovu zemlju, kao što novorođenće voli otkucaj svoje majke. Ako vam prodamo našu zemlju, volite je kao što ju mi volimo. Brinite se kao što se mi brinemo. Zadržite sjećanje na nju, kakva je bila u trenutku kada ste je uzeli. Sa svom svojom snagom, svojim srcem, vašim duhom, održite je za vašu djecu. I volite je kao što Bog voli sve nas. Jer jedno znamo- vaš Bog i naš Bog je jedan te isti. Ova zemlja mu je sveta. Čak ni bijeli čovjek ne može izbjeći zajedničku sudbinu. Možda smo ipak braća. Vidjet ćemo.

gospodja K.

jesam li ja bolesna, pita i gleda ocima punim cudjenja
dok joj ja pricam gleda sebi u krilo
pa naglim pokretom digne glavu i pita dalje
ko me je ovde doveo?
..
nocas sam galamila citavu noc na moje djecake, kaze
zasto ste galamili?
zato sto su me doveli ovde
ja hocu kuci
sjedi i suti, razmislja
nikada ja nisam mogla zamisliti da ce mi se ovo desiti
mislila sam da ce to sve drugacije biti
..
do sutra, pozdravljam je
a ides ti kuci svojoj je li?
ja, odoh ali cu sutra doci opet
ona spusti ruke na krilo i uzdise
i ja bih da idem kuci

amidja

za andia

plava ptica

nisam ja plakala
sto si
ti umrla
nego sam plakala
kako si zivjela
plava ptico

kad poslednji put
si poletila
u plavi prah
si se prelila
u beskraju
si nestala
plava ptico

san

hodam pokraj potoka i idem uzvodno
svuda okolo njega je hrpa nanosene zemlje

ustvari razne hrpe svega je nanosio
i ostavljao pokraj obale
vidim na jednom mjestu plove jos crvi
oni sto jedu leseve, i oni su u hrpi
pomislim a negdje tu je nesto mrtvo sigurno

meni se javlja osjecaj gadjenja pri pogledu na neke hrpe
neka zena je pokraj mene i prica kako je to normalno
to je kao zakon po kojem ova zemlja postoji
ja je pogledam u oci i kazem
ja znam istinu
oduvijek sam je znala
gledam je u oci i ona mene
kimne glavom i nestane

san

prolazim kroz moje selo, snijeg je svuda

ja trcim kuci strah me da ne vidim krv na snijegu

sledeca slika
na livadi sam, svijeta je toliko puno da se ne vidi pocetak
ni kraj mase
neko na bini stoji i proziva po imenima
prozva moje ime, i mnogi iz mase podigose ruke
ja vicem, ne ja sam ta, sta vam je
ali u masi ne mogu da dodjem do izrazaja, uguse moje vikanje
posto sam stajala na ivici mase, ja se odvojim od nje i vikem, ja sam
ovi sto prozivaju me primjete
prozvani kao treba da idu nekuda
krenemo i uz mene je neki muskarac, ja mu pruzam ruku
i on meni, govori mi svoje ime
i kao nas dvoje smo ekipa
on je visok, plav

ja se sjetim da sam zaboravila telefon, kazem to njemu i vec trcim nazad da ga donesem
on me doziva, ne idi, moramo na vrijeme stici tamo
ali ja ga vise ne slusam nego trcim nazad
neka tasna mi se zaplece medju noge i meni smeta
skakucem skoro samo na jednoj nozi
slabo cu ovako doci na vrijeme mislim i
skidam tasnu pa je stavim na ledja i trcim dalje

na jednom mjestu je cesta skroz nizbrdo
pokraj mene vidim djevojcica trci, ustvari klize se niz cestu
ali ja sam brza
mislim se podaleko je ovo sto se vracam
lako se vratit ali kako cu opet stici tamo odakle sam krenula nazad

pa se sjetim, stopirati cu neko auto da me poveze
i kao vec i jesam, sad neki muskarac sto je bio u autu
koraca sa mnom po nekoj livadi
vidim kako me gleda
nece ovo sad bas biti dobro
morat cu ga se nekako osloboditi
lazem mu kako ima lijepe oci i kako mi se svidja
samo da bih malo na vremenu dobila i vidjela kako cu od njega pobjeci
vidim neke kuce isred mene i trcim prema jednoj
ulazim u nju
kad sam usla u kucu vidim kako je mala
neki djecak lezi u sobi
i on kao zeli da mi pomogne

od tada se slika mjenja
vise nema muskarca tog nego neka zena me ganja
i hoce da me ubije
pravi rat i razna srestva, uglavom sam se namucila
sad kao ja sam nju nekako uspjela savladati i ona lezi na podu
i kao slaze se s tim da je otrujem
dajem joj nesto iz neke flase i ona to kao pije
unutra je kao fitilj i njega guta,
posebno odvratna scena
i taman kad sam mislila, dobro je napokon sam slobodna od te zene
ona ustaje i smije se
a prevara, mislim se
trcim po livadi i ima neke djece i ljudi ne znam bas jasno
ona kao priprema neko oruzje i kao znam s tim ce me lako ubiti
u tom momentu prolazi mali djecak pokraj mene i ja ga grabim
kao to je njezino dijete i znam da nece u mene pucati dok njega imam
vicem nekome od onih sto su meni zeljeli pomoci uzmi tu curicu tu
ona ce te stititi, jer i ona je kao njezina kcerka

sad opet se scena mjenja
idem putem nekim i opet su neki ljudi pokraj mene i neki muskarac
pije sok neki i ja ga pitam sto se to ne bi pilo cijelu godinu
zasto samo kada se ide na izlete
dodjemo do nekog mjesta, valjda je groblje
i sjedam pokraj svjeze iskopane zemlje, grob
na njemu stoji cola i ne znam sta jos
on ostavlja onaj sok i pita jel bi se mogla ona cola jos piti
a otvorena je vec bila
kazem sto da ne
i vidim ga kako pije

iva mjesecarka

sjedim na balkonu
nebo puno zvijezda
iva dodje kod mene i sjedne
malo pricamo pa sutimo
sta ti gledas u nebo jel?
pita iva
da, u nebo
bas je lijepo
puno zvijezda a i mjesec je lijep
i gledamo nas dvije
gdje bi ti voljela sada da budes?
pita iva
pa, mogla bi gore kod zvijezda, smijem se ja
ja bih na mjesec
kaze ona
vidis kako je lijep
ponijela bih peskir pa bi na njega legla
e da, to bi bas bilo lijepo

samir

dan prije cu nazad
rekoh, odoh jos jednom ocu na grob
cekam u autu na rodicu i ona hoce
dolazi neki sa kamionom, vrucina ubija
dere se kroz selo
krmad, krmad za prodaju
stade pokraj mene
mataca ide, voli piti i jesti
posto jarane
da koljem veceras
a napije se pa zenu maltretira i djecu
otvara onaj ceradu, krmad leze apaticno, vrucina
odoh ja, ne saceka rodicu
blizim se groblju, smrad lesa razara
moja niki rece, mama gore je kuja sa dva mladuncenta
nosila im ona hranu
odmah sam znala ciji les smrdi
dodjemo na grob ja i niki
malo bile i nazad
prolazimo most, dva malena leze
odemo da ih vidimo
a smrad od lesa razara
spavali maleni, jela pokraj njih, kruha i mlijeka ima
mame nema
sjedimo niki i ja, cekamo
idu neka tri djecaka
pa vide nas i malo zastanu, cekaju
a onda se upute prema nama
ja sam samir, pruza ruku
jedno 11 godina mu je
plava kosa i oci
vadi drinu iz dzepa i pita jel pusi neko
pa onda zapali sam i povuce veliki dim
uvuce u pluca
pusi valjda vec poduze

mi dolazimo da ranimo stenad,
kaze samir a ona dvojica se sageli i miluju pse
gdje im je mama pitam ga ja a odgovor vec i znam
ma ubio je jucer jedan murga
evo ako oces vidjet krv na cesti
tu, tu ju je ubio
a zasto?
ma ganjala je ovce al nije ona njih htjela ujest ba, samo hin je vracala
a on, joj odma je ubio
a vidi sad, vidi hin, mali,
nemaju mamu
tuzno je to ba
i moji su ti se roditelji rastali, to ti je mores rec isto
kaze samir
al doce sutra jedan s rezervara ´po njih
nece bit sami
a i s mamom sam ja seto ba
bila je to fina kuja

podjem a samir mase, stao na cestu,
stani ej stani
evo kuje
bacio je ovde u obalu
joj tuzno je to ba skroz
kaze samir
odneso stenad na livadu da je ne vide vaku

san

sanjam da sjedim negdje
ne sjecam se gdje i svjesna sam prisustva nekih
meni nepoznatih muskaraca
nesto diskutuju
znam kao da jedan od njih je poznat, bogat sta li
ja se okrecem i vidim da sam sjedila cijelo vrijeme u njegovom narucju
cudim se kako to nisam osjetila
on mi daje neku knjigu i kao tu su neke njegove pjesme
ja citam i mislim se pa nisu ti bas nesto dobre
ali jedna mi je ostala u sjecanju
tj, samo pocetak njezin
a ide nekako ovako

zemlja, materija
sve cvrsto je oko mene
A NEBO JE TAKO DALEKO


samo taj dio pjesme mi je ostao u sjecanju
ono ostalo sto sam citala nisam bas razumjela

i tako

kad banda ide kod ljekara

e ovako
cim vide kucu, koce:)
necemo tamoooo
al ok nekako ipak udju
jack je manji od maloga za pola
al mali se krije iza njega
dzeriju je mali i otac i mama
njegov idol
pa on bi u maloga usao da kako moze
znaci, jadan jack
prvi na redu
kontrolisanje, vakcina
i cak pusti da mu se skine kamenac za zubiju
al sto je strasno, dok je jack na slotu, mali ne zna sta
bi sa sobom
pa bi iza dzerija da se sakrije
a dzeri vise ne konta nista
mama, tata, mali se krije iza njega
pa nekako uspije mali da i dzeri prije njega na redu bude
dzeri stidan kod ljekara
vidi mu se po gestici
bas se srami mace malo:)
al vakcina nije strasna tako
ne kuka
e
sad mali
nema vise vrdanja
na sto
uuu ne da se mali ni pipnuti
gleda u jacka ko u boga
pomagaj!
nekako dobije vakcinu ali zube da mu dira nema sanse
sve u svemu, ne volimo bas ljekare
al sto se mora mora se:)

tanka li je ta nit

meni je bilo 12 godina a njemu 13
napisao mi je ljubavno pisamce, puno finih rijeci
i poslao po rodici
procitam, i uvrijede me njegove napisane rijeci
cak me i naljute
pa u toj ljutnji mu napisem ruzne rijeci
na drugoj strani njegovog pisma i posaljem po
istoj rodici da mu vrati
i za mene je tu bio kraj
nisam vise mislila na pismo njegovo niti
na odgovor koji sam mu poslala
tek dan posle, izlazim na pauzu
puno djece, svi se guramo
hocemo svi sto prije kroz vrata, na slobodu u dvoriste
tek u onoj guzvi osjeti kako me neko po obrazu svom
snagom puce sakom
ne kontam sta je
gledam i vidim njega, oci mu pune mrznje
nesto je prosiktao i otisao

san

sanjam neku kucu opet i ja je kao cistim
svega u njoj ima i ja to bacam
sad kao izasla sam iz te kuce i idem cestom nekom
pogledam moju ruku i vidim ispod koze na par mjesta
kako nesto hoda
neka zena pokraj mene ide i kaze to su crvi
neko ti je zelio nastetiti
ja panicno izvlacim te crve, koji nisu crvi vise
nego su narasli i sada su kao gliste dugacke
cijelo vrijeme vristim od gadjenja prema tim bicima
i panicno ih dalje vadim
zena pokraj mene me umiruje i kaze
ima medikament, djeluje jako brzo
ne brini
i valjda kao ja sam ga vec uzela
ona mi kaze, ne brini, izlijecena si sada
tu sam se na srecu probudila
pa zaspim opet nekako i nastavim sanjati
prvo sam kao u nekoj sobi´
imam laptop na krilu
a soba je puna ljudi
glasno pricaju a ja se trudim da cujem
nesto sa moga laptopa
neko mi pruza slusalice i ja ih stavljam u usi
tu se slika promijeni
i sada vidim sobu veliku ali ne na laptopu
nego, jednostavno gledam soba i u njoj je puno mesara
zurno bacaju zaklane svinje sa stola na sto
kace ih na zid
neke su jos zive, mesari se smiju, svinje vriste
ja pokusavam da smanjim ton, necu da cujem sve to
ali ne ide
sledeca slika, puno krava lezi, svaka u svome boksu
iznad svake po jedan mesar
one mirno leze, pune povjerenja
a ja znam sta ce im raditi
i sada vidim imaju svi motorne pile u rukama
i pocinju da ih sjeku onako zive
ja pokusavam da ugasim laptop, da ne cujem
jedan bolni urlik sam cula i probudila se na srecu

fudbal

eto zavrsise se i utakmice

fudbal me sjeca na djetinjstvo
kada nismo ni tv imali nego preko radija
prenos utakmica slusali

moj tata, amidja.. a bilo nas je
zajedno smo navijali za
surjaka, oblaka, dzajica..
ne sjecam se bas vise ko sve
ali ta su mi imena ostala u sjecanju
to su bila vremena, tada je fudbal
neku fascinaciju u sebi imao
sada, samo kao sjena ostalo

nego, ja i ostala djeca iz moga sela
smo imali na par livada fudbalska igralista
na jelicku, jakovicama i u chestama
ponekada smo imali loptu a ako ne
pravili smo sebi krpenjacu
he, moglo se cak i sa tim igrati

neki sofer autobusa je vidio
dok je vozio pokraj chesta
kako se mi igramo sa napravljenom loptom
valjda mu bilo zao, pa nam je kupio loptu

eee koja je to sreca bila za nas
ali...
imali smo jednoga jozu, taj je bio strasno zivcan
i tvrdoglav
nesto mu nije odgovaralo u igri, sad vise se ne sjecam sta
galamio i svadjao se
pa mu nisu dali vise da se igra
a on je uzeo loptu i nozem je isjekao
a nismo je imali tek par dana, tuge ti ;)
uglavnom, fudbal je bio nasa omiljena igra
ja sam bila golman

i eto, nesto bas mislim, ovaj fudbal sada sto se igra, nije to vise to
sada su tako istrenirani (programirani)
svako ima svoj sistem
pa su kao roboti
sve ide dobro, dok im programirani sistem
pali kod kontra tima
inace, nisu u stanju ista da mjenjaju
nego, uporno i dalje samo onako kako su naucili

roboti, sta li

vuk

pricali su
i pricaju
krvolocan
opak zao
po imenu
zvani vuk

pricali su
jadna baka
crvenkapa

i sumar im
s makazama
posta heroj
ljudske rase

vadi baku
crvenkapu

koj krvolocniji
neka zna se!

smrc:(

eto navijali, navijali i nista:((
odlucili smo se da necemo vise gledati fudbal :)

ljudska posla

gledam jucer ovde na tv-u
otisla dunja rajter da pomaze zivotinjama
u hrvatsku
u benkovcu je kao cekaju, pripremili se
ocistili
a zaboravili ljudi jednu "malenkost"
sunce upeklo, nigdje hlada
psi jezike do zemlje
nema vode nigdje
jedan vucjak pade
pitaju gdje je voda
odgovor je bio: NEMAJU KORITA, ONA STO IMAJU SU ZAHRDJALA !
cekaju da nova dodju
bogtejebo!
i naravno posto su drugi tu bili da ih snimaju, snadjose se
donesose vode
posuse psa i dadose mu da pije
on onako ne moze da ustane, lezeci jadan grabi za kapi vode
pa sto ste ih zatvorili bagro jedna kada im niti
vode ne mozete dati

ima li gdje boga pa da i to vidi

http://www.youtube.com/watch?v=3h0o_irhzxs

evo i mi navijamo:)

san

u velikoj kuci sam, koja je moja
puna je cvijeca i to je san koji se cesto ponavlja
to sa kucom i cvijecem
ja dugo nisam bila u toj mojoj kuci i cudim se kako je napredno cvijece
zeleni se, odraslo visoko, vece od mene kada stojim pokraj njega
ja idem od jednog do drugog i radujem se kako je naraslo
dodjem do jednog, na njemu su razni cvjetovi, svi neobicni
prostorija je ogromna i ne vidi se gdje joj je kraj

sad slika se malo mjenja
sjedim negdje kao u sredini sobe, za drvenim stolom
ustanem i mjenjam polozaj klupe, a klupa je drvo
onako jos u svom prvobitnom obliku
ali tako izraslo da se na njemu moze fino sjediti
za stolom gdje sjedim je i neki muskarac do mene
pijemo kafu
meni se prospe kafa po ruci i ja cistim
pogledam ispred sebe i vidim puno ljudi, muskaraca i zena
plesu, svi prave iste pokrete
ja ih posmatram i mislim, kako je to cudan ples
onaj muskarac mene pita hocu li i ja plesati
kazem, ne
ja tako ne bih nikada plesala
ja plesem sasvim drugacije
ostanem sama u svojoj kuci i ulazim u razne prostorije
sve su lijepe i ja ih kao znam, a nisam dugo u njima bila

mirise zivot s polja
drvece, trava, cvijece
veselo pjevaju ptice
srecno zaba krekrece
mirise ruza crvena
njezino opet je vrijeme
jorgovan sto skoro
procvate, eno
lagano vene

san

u nekoj polutamnoj prostoriji
na stolu lezim ja a oko mene u bijelom
tri ljekara su
otvorili su mi stomak i nesto tu rade
a ja sam jos jedna koja stoji
u mracnom dijelu sobe, u cosku
ona trojica se okrecu prema meni koja stojim, koliko da
izvadimo ?
ja im dajem upustva
kazem, nemojte sve
neka ostane barem polovina

u lijepom starom gradu visegradu..
pjevali smo te pjesme uz vatru nalozenu
i ako je nesto para i flasu vina
svaku noc se sjedilo i pjevalo
i bilo je lijepo
imala sam druga ne znam jel ga imam vise
prepricavao mi je filmove koje je gledao u kinu
a ja sam njemu pjevala
najcesce je zelio da mu pjevam onu o starom ciganu
cerge
volio je balasevica a posebno
pricu o vasi ladackom
i nju sam mu pjevala
smijali smo se ja i on po citavu noc, sve nam je bilo smjesno
bilo se sretno

i tako bilo pa proslo

moj galebe

sjeti je se od olivera dragojevica
...

Lipo mi je, lipo mi je,
Na lažini suvoj ležat,
Na osami blizu mora,
Nad pučinom tebe gledat, a - moj galebe!

Tebe gledat, s tobom letit,
Povrh svega nimat straja,
Pa prkosit svakoj buri,
I neveri ča sve vaja, a - moj galebe!


Ča sve vaja, u svom bisu,
Da i more vrije, pini,
Bit gospodar, usrid svega,
Živo klicat, u visini


U visini, kada sunce,
Bes pristanka nami sije,
I da ništa na tvon nebu,
I na moru bisno nije, e - moj galebe!


Bisno nije, dokle krila,
Tebe nose, kud god želiš,
Pa neveri, oli suncu,
Ti se rugaš, i veseliš!



Na osami, blizu mora,
Dok se sunce, zemlji smije,
Slušan tebe kako klićeš,
Lipo mi je, lipo mi je,
Moj galebe


http://de.youtube.com/watch?v=0hNHUgstmF4

e moja lidija

da si znala
sta je na kraju
tvog puta
sta li bi o bogu
mislila ti

granice dobra i zla
svako sebi sam odredjuje
hitler je imao svoje
napoleon svoje
hrvati svoje
srbi svoje
muslimani svoje
kristi svoje
koliko se ljudi groze npr. hitlerove granice
toliko svoje brane

ubijati i muciti zivotinje
je sasvim normalno za mnoge

zanimljivo kako je covjek
sposoban za pretjerano zaljenje necega
sto je po njemu vrijedno
i kako je bezosjecajan
prema onima
koji po njemu
njegovih osjecaja
nisu vrijedni

san

sanjam kako je macka kao mama od
e sad, ponekada je ono stvorenje
svo je vise mrtvo nego zivo bilo
izgledalo kao malo ptice, koje se tek izleglo
pa se sledeci momenat slika mijenja i mis je mali
tek rodjeni
uglavnom, kao macka je mama od tog stvorenja
a ono je palo na zemlju
i kao ona treba da ga podigne i kroz prozor u zgradu neku unese
niz prozor je neko bijelo platno i kao to je njoj pomoc da se uskoci
ona ga uzima u usta, ono ispadne, pa ga opet uzima
i napokon kada ga ima, pokusa da uskoci i da ga unese

doskoci nekada skoro do cilja ali joj mladunce padne iz usta
i tako par puta
ja sam kao posmatrac i mislim se mogla bih ja njoj pomoci
ali nekako kao zid je izmedju nas i ja samo stojim i strahujem
kako li ce se to na kraju zavrsiti
nekada bi to mladunce padalo na zemlju
i ja bih mislila, sad je mrtvo
pa bi ga ona opet uzimala u usta i uskakala se

na kraju sna palo je u neki cvijet, medju listove
a listovi i cvjetovi su bili okruzeni pcelama
mislim, sad nema vise sanse da ga uzme
ona oko cvijeta obilazi i pokusava
ali ne ide
odjednom pocinje cvijet da gori

tu sam se i probudila

kavez

vozim se danas na posao biciklom
i prolazim pokraj nekih kaveza
i malo zemlje ogradjeno zicom
u njima su golubovi i kokosi neke mini sorte
imaju svi prstenove na nogama
jedan horoz je nekako uspjeo da izadje vani
i jadan sav u panici pokusava kroz zicu da se vrati
medju svoje
tamo gdje je navikao
jeste da tamo slobode nema
kavezi su to i ograde

ali iza ograde je jos gore
izasao je u svijet koji je za njega opasan
auta, ptice grabljivice
a i izgubljenost, samoca

stala sam i pokusala ga dozvati
da mu pomognem
ali on me se naravno plasio
nisam mogla duze ostati, morala sam ici
ne znam je li uspjeo uci nazad u svoj kavez

san

sanjam da iskasljavam krv
i kao znam iz srca je
i kao znam uskoro cu umrijeti

covjek se uci dok je ziv i umre kao budala

dobro je

opet sam nesto naucila
ne zakivaj covjeka u zvijezde nikada
jer medju zvijezdama za njega mjesta nema

Сергей Есенин

БЕРЕЗА

Белая береза

Под моим окном

Принакрылась снегом,

Точно серебром.



На пушистых ветках

Снежною каймой

Распустились кисти

Белой бахромой.



И стоит береза
В сонной тишине,
И горят снежинки
В золотом огне.

А заря, лениво
Обходя кругом,
Обсыпает ветки
Новым серебром.

<1913>

ovako se jack okitio snijegom:)

snijeg

ovde me niko ne moze naci :)






eto ga
pao je snijeg
ja cekala i molila da barem
koja pahulja zaveje
i kada sam odustala vec
i prestala se nadati
on zapada
koja ljepota

jupiiii pao je snijeg

mama

kada se djeca rode
prvo koga zapamte je mama
i kada su pri kraju zivota
opet su kao djeca
tako i gos. s.
ja moram kuci svojoj ici
tamo me ceka mama
pa suti a oci joj blistaju
i onda prosapuce: mama je tako draga

verica se zvala
profesorica ruskog jezika
imala je nos ko capim sto no narod u mome selu veli
a oci je imala crne i izbuljene
jebiga da je u noci vidis, preplasio bi se
kako god da se ja prema njoj postavim
nazad dolazi samo mrznja
trebalo je meni vremena da ukapiram da me zena mrzi
i to iz jednog jebenog razloga
sto nisam izgledala onako kako bi njoj odgovaralo
naime, zena je mrzila svaku drugu zensku koja je imalo bila ljepuskasta
a jebiga, sto jest jest, ja bas bila slatkis
i sta se desi kada te neko mrzi ?
htjeo ili ne pocnes i ti da ga mrzis
a kada mrznja prodje ostaje gadjenje
mene to gadjenje nakon 20 i nesto godina nije proslo
al proce valjda i ono nekada

san

negdje u sumi sam na proplanku
sa nekim dzipom i jos neke osobe su kao sa mnom
treba da idem i ja skupljam stvari okolo dzipa
pa stavljam u njega
sad slika vremena se mjenja
snijeg je a sve ostalo je isto
pada mi na um prije nego odem
da nahranim svinje i krave
kao otisli su domacini i ostavili njih zatvorene
i bez brige sta ce od njih biti
sad odjednom kao tu je i neka kuca i stale

ja se vracam, otvaram vrata od svinjca
a on pun vode a svinje u njemu stoje
o jebote
vidi ovo
pustim ih vani
one trce iz stale
ima i malih skroz
trce u snijeg
mislim, snijeg je, nece nista naci za jelo
opet se slika promjeni
nema snijega i vidim isred mene
ogromnu rijeku i vodopad


pogledam niz rijeku i nisu to svinje vise
nego indijanci
rijeka ih nosi brzo i baca od kamenje
ali oni ne potanjaju nego uvijek su na povrsini
voda ih donese do onoga vodopada
i cujem ih kako jaucu od straha i bola dok padaju
sa onoga mjesta gdje ja stojim ne mogu tacno da
vidim koliko je dubok vodopad
stojim i gledam a vidim odjednom
kako rijeka se vraca nazad
ide prema meni
i dodje mi tacno do nogu onaj vodopad
ali ona voda sto se vracala nje nije bilo
ja sam stajala na suvom
pogledam dole
i uplasim se
skoro da se nije vidio kraj od vodopada
pomislim e boze kako li je njima bilo
dok su dole padali
ali znam da su posle pada
ipak dalje vodom plivali

pogledam prema nebu, ne zelim da vidim
tu grozotu vise
vratim se nazad u kucu
kao trazim sada hranu
opet su u snu svinje a ne grupa indijanaca
i mislim se
kada se vrate bice gladne
jer i slika snijega se vratila
i mislim, po snijegu nece naci nista da jedu
kuca je ogromna i ja sam kao u kuhinji
otvaram neke ladice plasticne
i svaka je puna hrane
meni se neki osjecaj gadjenja prema hrani
stvori

ali i dalje trazim sta cu im dati kada se vrate
tu se san opet izmjenio
i postao sasvim nejasan

mocas sam sanjala da je se moja strina poradja
a ja sam kao jos dijete
i kao lako se prodila i to dvoje
pa se sjetih
kad sam bila mala, strina je rodila dvoje djece
ali su bili mrtvi
zakopali su ih na livadi , pokraj potoka
gdje sam se ja cesto igrala
kazu, nekrstena djeca se ne kopaju u groblje
ja i muticka smo dosle na ideju da ih otkopamo
pa smo se naoruzale motikama, lopatama
i sve sto smo nasle
otisle i kopale, kopale
sva sreca pa smo bile nejake
i prije nego sto smo ih otkopale
nasli su nas
sjecam se kako su bili izbezumljeni kada smo im rekli
sta zelimo

e sad sto smo ih otkopavale vise se ne sjecam

..

jesenjin

* * *

Tugujem... Tegobno breme

U srcu od jeda i leda.

Dosadno glasa se vreme

Sto mi ni predaha ne da.

Legnem, a cemerne misli

Drze me, mozak mi stisli

Zvuci, u glavi se vrti.

O, sta cu? Dusu ce strti

Zivot, da jadna mi klone.

Niotkud utehe zrak.

Dah mi se gasi i tone

U tu divljinu, u mrak.

Sudbino, zasto nas snadje?

Zivot je gorak i siv.

Gde glava spokoj da nade?

Tesko je biti ziv.

jesenjin

od rodjenja pa do groba
koliko ces uzeti tudjega
a koliko ces ostaviti svoga

postoje duse
koje jedno jesu
pa im srca istim
tokovima vode
i postoje duse
koje se traze
i mir svoj nadju
tek kad se srode

svako zivo bice se plasi i bjezi od smrti
zasto ?
jel moguce da podsvjesno znaju da je ona jos gora od zivota ?

moja niki je uvijek bila ocarana zivotinjama
biti kod djeda i babe u bosni je za nju bio raj
kada je bila mala djed je imao kokosi, horoza
i krave
niki je svako jutro prva ustajala i to cak prije
moga oca

nije mogla da doceka da ide u stalu sa njim
djed joj je pojasnio da ne treba ustajati tako rano
nego kada pjetao zakukurice
niki je sledece jutro cekala da se to desi
i sva sretna kada je napokon pjetao zakukurikao
odleti djedu u sobi i kaze
ustaj, djedo
oroz laje
moj se otac dugo tome smijao

zapjevala sojka ptica
misli zora je
aman amaan
misli zora je

tuzna pjesma bogte


kad se sjetim koliko sam ja puta pjevala
mislila zora je
a kurac
ono mrak mracina crni

ova je zemlja premala
cini mi se
stiska dusu sa svake strane
utusi je
jebajiga, sto bi ono moj otac znao reci
jebajiga

kosa

vidjala sam ga svaki dan
pred kinom je stajao i gledao me
imao je crnu kosu i bio je visok
nikada se nije usudio da mi pridje
niti da mi sta kaze
mislim da znam i zasto
on je bio roma
a oci su mu govorile vise od svake rijeci
jedno vece sam isla da gledam neki film
i on isto
sjeo je u red iza mene
film je poceo
ja sam naslonila moju glavu na stolicu
proslo je neko vrijeme i osjetila sam kako mi
on dodiruje kosu
mislio je da nisam osjetila
za momenat sam pomislila da pomjerim glavu
ali nisam
on je razumjeo da osjecam njegove dodire i da mi ne smetaju
sve do kraja filma je prebirao po mojoj kosi
na kraju filma smo se pogledali i svako je otisao na svoju stranu

ami

sanjala sam te nocas
koliko li se ima od kada te nisam vidjela
pred ocima mi slika velikog djecaka
i osjecaj kada sam ti rukom prolazila kroz kosu
vidim i oci tvoje velike, tamne i sjecam se pogleda
zvala sam te skracenim imenom a tebi je smetalo
htjeo si da budes odrastao u mojim ocima
znas da i jesi bio bas veliki djecko
bas mi je drago sto si mi dosao u san

za dobro covjeka
poslase lajku u smrt
i sada se ponose s tim

vidjela sam jednom, cini mi se davno
stara zena, izoblicena od lepre
i od bolova
na nosilima je nose a njoj se suknja podigla
ona je namjesta teskim pokretom
stidi se

eh jesenjin

* *

Snježno polje, bijele mjesečine sjaj,
mrtvački je pokrov prekrio moj kraj.
Po šumama breze sada plaču, znam.
Ko li je tu umro? Da nisam ja sam?

jesenjin

u sarajevu u bolnici
radi posledica
od pogresne terapije
je mome ocu iskocio kuk
rekli su
tu se nista ne moze vise ciniti
on je za njih bio otpisan slucaj
moze ici kuci i cekati da umre
moje sestre se sa tim nisu pomirile
i trazile su bolnicu
koja bi njihovu gresku
korigirala operacijom
nekako su u zenici pristali da ga prime
sef rece
ma ne isplati se vise njega operisati
moje sestre su bile uporne
i dalje su pitala ostale ljekare
jedna je rekla
naravno da se moze operisati
ali oni vam zele novac
kosta toliko i toliko
dobili su i operacija je izvrsena
bez ikakvih komplikacija

tuga je sto je ikada otisao u prokletu bolnicu
pomogli mu nisu nista, samo su ga napatili

ivana se zvala
u skoli je bila onako srednja zalost sto se znanja tice
ali u ismijavanju svega i svakoga je bila medju najboljima
mi smo putovali busom do ribnice pa smo posle nastave imali vremena jos poprilicno
a isto tako i prije nastave
istoriju nam je predavala vrlo stroga nastavnica
trazila je puno i djeca su je se poprilicno plasila
ja sam voljela u to vrijeme skolu, imala sam uvijek skoro sve petice iz svakoga predmeta
istoriju sam posebno voljela
i tako, predlozi ona djeci iz moga razreda da dok cekamo na bus ili na pocetak nastave
neka im ja predajem malo koju lekciju
ivana bi skakutala ispred mene, napravila grimasu na licu kao da place
molim te moliiim te, daj pojasni mi to ili to ili to
tako svaki dan

a kada bi bila u drustvu drugih, mnogo je pricala o meni
kao, njoj poklanjaju, zato sto je vole
sutra bi opet dosla i placljivim tonom moljakala, meni
meni, molim te
pojasni mi

ovo je cesti model ljudi
kurac su ljudi jebiga

lane

ovo je cudni dio moga djetinjstva
koje ne razumijem ali ga se jasno sjecam
ne znam od koga sam cula
da je na brdu iznad moje kuce
grob od laneta
a mozda sam i umislila sebi
mozda sanjala
ko ce znati

uglavnom ja sam tu redovno isla
koliko se sjecam i po par puta na dan
ne znam koliko sam bila stara
mozda jedno 4 ili 5 godina
napravila sam ogradu oko groba kamenjem
stavljala sam mu svaki dan novo cvijece
znam da sam i brbljala uvijek nesto kao sa njim
e sta sam pricala ne znam
znam samo da sam to mjesto jako voljela
i da sam tu se bas dobro osjecala

mozda nekada i bude mi jasno zasto sam to radila
uglavno, smrt mi tada nije bila nista strano a ni strasno
niti je u mome svijetu smrt prestavljala bilo kakav kraj

muticka

par mjeseci je starija od mene a imamo ista imena
od moje tetke kcerka, stanovali su na strici
svakoga ljetnog raspusta i zimskog je dolazila kod nas
tj. kod tetke ane ali je uglavnom bila kod mene po danu
i dobar dio noci, samo je tamo spavala
plava duga kosa i uvijek se sminkala
cak je sa sminkom i spavala
kad dodje ja je pitam, koliko ostajes ?
kaze jedno 5 dana
aha
pet dana proslo ona jos tu
kad ides? pitam je
sutra kaze
ahaa
to je bilo svaki puta tako
a isla je tek dan prije nego kada prodje raspust
znaci zimi, mjesec dana
ljeti tri bogami
ima i brata, on je jos svjetliju kosu i oci od nje imao
on bi jadan da ide kuci ali ona nece
spremi se on tako svaki dan i stoji ispred kuce
pa je zove: jebem ti zvjezdu, ajde izlazi !
znas da moramo kuci
ona se pravi gluva, kao ne cuje
on bi ponavljao, sve dok njoj ne bi pukao film
pa bi izletila napolje i izderala se : idi, jebote caca (tvrdo c, posto mekano nije znala reci )
ja necu !(opet tvrdo c )
on bi onda nabrajao koje je kazne sve cekaju
i na kraju bi jadan odustao, usutio i cekao da se ona smiluje da nekada odu kuci
u drustvu je uvijek bila mirna, stidljiva
ljeti dok sam ja po krivaji plivala, ona je sjedila u odjeci na obali
nije se htjela skinuti u bikini, sramila se

nas dvije smo bile pravi pirati
tetka je uvijek imala svega u sobi, cigareta, likera nekih tonu
keksova, cokolada
e ona bi meni sve to kroz prozor bacala i onda bi nas dvije otisle na nase mjesto
pusile i pile
aaj ti boga
posle ti bude muka sto od cigareta sto od pica
jednom smo maznule vino neko a dan bio prevruc
nas dvije pokraj krivaje, ona je pila meni se nije dalo

bogami taj se puta pravo napila
s druge strane krivaje je jedan stari ciko iz susjednog mjesta pecao ribu
ona inace se plasila vode, al taj dan je gazila po brzacima
ja sam je morala drzati da ne ode u duboko, jer nije znala ni plivati
zagazi tako ona, pa gleda onoga ciku i pocne se derati
cikoooooo
jel ima ribeeee
suti jebote, govorim joj ja a ona se sve vise dere
bilo je tu jos scena al o njima necu :)
stiiiiid me :)

jednom smo babi nasoj u organizovanoj i isplaniranoj kradji usle u sobu
jednu kutiju keksa smo otvorile i stavile na krevete pa polako jele
dok smo mi trazile sto joj jos mozemo maznuti
ja sam taj dan imala jednu haljinicu skroz kratku, necu je nikada zaboraviti ;)
udje baba iznenada u sobu a drzi prut u ruci
ona pod krevet, ja za njom, pa zaglavim a haljina se jos podigla fino
dupe ostalo taman napolju
ubilo se za prut od babe sto je imala u ruci
par puta me sibnula pa onda je otisla, otvorila prozor i pocela glasno da se dere:
u pomooooc, u pomooooc
lopovi, karafuljee, opljackase me
mi smo iskoristile priliku za bjeg

ma ne bi moglo u par knjiga stati sta smo mi sve radile dok smo bile zajedno

nema vise junaka
nema vise snova
neka druga bica
neka lica nova
bas mi se ne svidjaju
ako mene pitas
po snovima starim
ja radije skitam
tu se moji junaci
jos za mene kriju
pa se hrabro bore
bitke svoje biju
a kada se umore
u snove se vrate
porkijem ih osmjehom
sapnem , sada spavaj
posle cemo opet
mi u borbe ici
jahat cemo vjetrove
u beskraj cemo stici

nekad davno

kad sam ja
nekad davno
indijanac pravi
bila
zvali su me
sto medvjeda
sto vukova
sto orlova
ne sto sam
ih savladala
neg sto sam
u srcu svome
svud sa sobom
njih nosila

kad sam ja
nekad davno
indijanac pravi
bila
plesala sam
ples zivota
imala sam
cak i krila

letjela sam
s orlovima
s vukovima
zavijala
s izvora smo
vode pili
prijatelji
mi smo bili

kad sam ja
nakad davno
indijanac stvarno
bila
s medvjedom sam
u pecni
zimske snove
budna snila

......

hajdi

uvijek kada vidim nesto o hajdi ( ne samo tada ) sjetim se moga djeda ilije, bake janje i ujke frane
zivjeli su u vijaci
djedo ilija je bio vuk samotnjak
smetala mu je galama u selu, pa je napravio sebi kucu jos jednu, malo dalje od sela
e tu je bio raj na zemlji

sjecam se verande drvene, sa malim vratascima
ta mala vrata su mi bila posebno zanimljiva
i tu je bio spajz koji je uvijek mirisao na svjezi kruh

vode sa dva korita a voda je tu uvijek proticala uz veseli zubor
tu sam znala satima sjediti, ruke po ledenoj vodi provlaciti
i slusati kako voda veselo iz korita u korito se prelijeva

a dole, ispod kuce, kada se spustis niz brdo
dole je bila jos jedna voda, jos ledenija

djed je bio visok i krupan
niko nije znao praviti pitu kao on
a jeli smo na velikoj okrugloj siniji koju je on sam napravio
inace, skoro sve sto mu je trebalo sam je pravio

ujko frano je bio nesto poput andjela
volio je konje, pricao je sa njima njezno
a nas je uvijek znao nasmijati
on je iz bog zna kojih razloga ostao poprilicno malen
u to vrijeme se nije ni islo ljekaru
ali nije to ni vazno, onakav kakav jeste bio, bio je najljepsi

a baka
ona je oslijepila negdje u sedamdesetoj godini zivota ali uvijek je znala ko je ko kada bi mi kod njih dosli

ispod kreveta je imala drveni kofer, u kojem je uvijek bilo nesto za nas

da bi dosli do djedine kuce, morali smo se penjati dugo uz brdo
dugi rat se zove
naporno je bilo uvijek ali kada dodjes na vrh e tada proleti osjecaj srece kroz tijelo
pozelis da poletis

a tek zimi
kada se popnes, prospe se u nedogled slika njiva ogradjenih sa drvenom ogradom a snijeg se bijeli i svjetluca

jarani

sef u familiji je fredi
on je prvi dosao

bio je u domu za zivotinje
prije je zivjeo kod nekoga amerikanca, vojnika, pa kada su otisli iz njemacke
ostavili su fredija u domu

par njih je fredija nosilo kuci i vracali ga nazad
kazu, ne ide, stoji pokraj vrata, mjauce i grebe

kada sam ga ja unijela u stan, moj otac je sjedio u svojoj omiljenoj fotelji

fredi sav sretan kada je usao, pronjuska po stanu
vidi se da je veseo
kada je sve kontrolisao, pravo mome ocu u krilo i tu je zaspao
moj otac se nasmijesi i kaze
jebajiga, znaju zivotinje ko je najbolji :)

posle je dosao jack
jednom smo isli kod moje sestre a njezini tamo imaju isto psa , eki se zove
moj fredi navikao na pse, nikada nije bjezao kada bi mu se koji priblizio
tako i taj puta
eki navalio, laje a fredi samo sjedi i gleda ga
eki sve ljuci a jack dodje frediju da pomogne
ode i on laje na ekija, bjezi , bjeziiiiii
ovaj nista, u extazi i ne primjecuje jacka
eki nasrce sve ljuce na fredija
a fredi se kao sapic0m malo brani

jack vidio odnijeo vrag salu, eki ga ne sisa ni jedan posto
ode nazad iza njega i uhvati ekija za rep i vuce ga od fredija
nezaboravna slika :)

drugi puta je bilo puno opasnije
ja sam inace morala kriti se od fredija kada idem u setnju sa jackom
jer i on je uvijek sa nama isao
taj dan mu nismo uspjeli pobjeci i on ide sa nama
vidim jednu poznanicu, ona ima lovackog psa
ringo se zove
moj jack jeste da je mali, ali skoro svaki pas ima respekt od njega
zna se djecko postaviti, ima karizmu jebenu :)

tako i ringo, mnogo veci i jaci sigurno od jacka
ali jack je sef i njega se slusa
ringo vidi fredija
zatrci se prema njemu
a fredi onakav kakav jeste, ne mice nego ga ceka
jack isto trci za ringom, on je znao da ringo nema dobre namjere
uspjeo je prvi da stigne do freda
stane ipred njega i zagalami :
ne diraj !!!
ringo se zbuni, ne zna sta ce, fredija zubima za vrat uhvatiti ili ne
elke vristi histericno, vidim i ja nece ovo biti dobro
polako odem do ringa, fredija i jacka
uhvatim ringa za ogrlicu
medjuvremeno je i fredi razumjeo u kakvoj se situaciji nalazi
i kada je vidjeo da ja ringa drzim, skocio je na ogradu
ringo se propne a velik je bas i zakaci ga malo zubima
bila je ruzna rana

i eto
snaga bez hrabrosti nista ne vrijedi a jack je hrabar a plus jaran

san

idem u nekoj koloni ljudi
prva kolona kao ide u jednom smijeru
a druga, kao to je ona koja ide u mome smijeru
ja sam na vrhu kolone, koja nije moja i pricam sa nekom zenskom
a moja kolona je kao prikljucila se ovoj drugoj

sad meni pade na um da ja moram ici nazad, da vidim gdje je moja kolona
i odem a i ta zenska isto ide sa mnom da vidimo
priblizavam se kao kraju, kolona je sve redja, sve manje ljudi
i kao znam moje kolone nema
odvojila se od ove prve i otisla u svome smjeru
ja sam sada tu, gdje nikoga ne poznam, ova kolona kod koje sam ce ici u svome smijeru a ja cu ostati sama

imam sada nekoliko mogucnosti da kao idem prema svome cilju
ali na koju god stranu da podjem
moram preko neke granice
ja se odlucim za desni smijer
ona zenska mi kaze
ne, nemoj tamo, tamo je opasno
pitam: zasto ?
kaze, ma tamo ti je cudan narod
nece biti dobro da tamo prelazis granicu
ok, kazem
ona mi predlaze da idem uz brdo i kao gore je najbolji put za mene, najbolja granica za prelaz

ja se osjecam gadno, mislim se, koje sranje
brojim kao koliko cu buseva morati promjeniti dok dodjem do cilja
tu mi dolazi ideja da zovem sestru da dodje po mene
kao nije njoj tako ni daleko
od granice
vadim handy ali nekako sve to tesko ide

hocu da trazim broj a na ekranu vidim stoji veliko :
sta radis sa pakistana ?

tu sam se probudila
umorio me san

evo ga edonja ovcar ;)

zar nisam cool ? :)

mjesecina
zvijezde
po nebu
rasule
svoj sjaj
svjetluca
poruka
sama sama
i tu je kraj

bozic

hoce li se ove godine roditi bog ?
da hoce bogdom

kada je moj fredi umro sanjala sam ga cesto
san :
idem cestom i pokraj nje vidim puno macaka
sve su veoma cudne, bolesne ili ne znam sta im je
vidim i moga fredija medju njima, poletim prema njemu i zovem ga
fredi ajde idemo kuci
fredi nista, samo stoji i gleda me
fredi idemo kuci, zovem ga
on nista
odem do njega i uzmem ga u narucje
cudan osjecaj dok sam ga drzala
nosim ga jedan dio puta a on pokusava da izadje mi iz narucja
ja ga pustim na zemlju a on se okrene i ode opet tamo gdje sam ga nasla i legne
....
cesto sam ga tako sanjala, ja ga zovem a on nece da dodje, samo me gleda
a ovo je zadnji san o njemu


velika zgrada
negdje jako visoko sam na nekom dalekom spratu
idem od vrata do vrata i trazim ko ce da se brine o mome frediju
kao ja moram ici negdje a on ne moze sa mnom, zasto ne moze ne znam ali tako je

otvaram jedna po jedna vrata
ne svidjaju mi se sobe i trazim dalje

skoro pocinjem plakati sto ne mogu da nadjem nikoga a kao vrijeme je da ja odem
ja ne zelim da ga ostavim samoga
i otvaram zadnja vrata
tu iza vrata je stara zena
fredi ode kod nje kao da je pozna
ona se smjeska i kaze meni
sve je u redu, ja cu se o njemu brinuti

nisam ja, pavo je

joza i verka imaju (masala) 10 djece
najcesce smo bili kod njih sto bi se reklo na sijelu

ferdo je bio klaun teski
uvijek je nesto izvodio i svi su mu se smijali
cak mu je i faca smjesna

ferdo je pusio a i pavo
ma svi su u to doba pusili vala
e uglavnom, sistem po kojem se dolazilo do cigareta je
kradja od oca

znao je joza da mu kradu cigarete i stavljao ih je pod jastuk sebi kada spava

pavo je bio prefrganiji i uvijek je ferdu slao da krade
tako i tu vecer
joza spava, ferdo prvo stoji jedno vrijeme pokraj njega da se uvjeri da je u dubokom snu

pa kada je bio siguran da je joza u svijetu snova, polakoo podvuce ruku pod jastuk
izvuce kutiju
e al u tom mometu joza ga za ruku uhvati
nije spavao , vrag ga, nego se samo pravio
ferdo sav u panici (znao je njih joza i mlatiti) vice :

tata nisam ja, pavo je !

e jebiga ferdo, cak i smjesno lazes :)

san

sanjam neku zgradu
u njoj je puno ljudi
neki su mi ostali u sjecanju
dvojica muskaraca, do pasa goli, sjede na hodniku
pricaju kako ih je treci prjiatelj njihov prodao
treci je odmah u sobi, vrata su otvorena, on ih slusa i nesto im dobacuje
objasnjava, kako je novac bitan i da im treba
ova dvojica se bas i ne ljute puno

pa sada dalje

neki kao moj ex sef i ja hodam pokraj njega
kaze, ovo sto si uradila, nije bilo dobro
ja mu kazem da to nije istina
al on se samo smije i meni je jasno, da za njega druge istine nema

mislim se, moram ja izaci odavde

i idem kao prema moru, reko, malo cu i zaplivati

vidim ispred mene dolazi lavina, il vode il zemlje, tesko je definisati
pogledam u zemlju i vidim kako se prljavstina sa povrsine uzburkala, podigla
ceka na onu lavinu da je pokupi
ja se mislim, dobro je ovo
i nema straha u meni, nista, niti panike
znam da ja mogu otici gore na vrh i da lavina nije moj neprijatelj
polako idem prema vrhu a lavina obilazi moja stopala
i ide dalje
na vrhu sam i vidim dolazi mi jedna djevojka u susret
ja je zovem mirno i kazem, dodji kod mene, dole je lavina
zemlja se cisti
ona isto bez straha, sasvim mirna, dodje do mene

sibile..

slika na zidu od lijepoga covjeka
sa segrtskim osmjehom
osmjehom koji bi znacio
zivote
kakav god da si
mene neces za nos vuci
ja cu ti se ipak nasmijati
do te slike, slika lijepe zene

na krevetu starac, kost i koza
otvorena usta, tesko dise
halo gospodine, mi cemo sada da vam to i to uradimo, govori ona do mene

on ne reaguje

otvorite oci, govori mu ona do mene

on polako otvori staracke, vodenkaste oci
pogleda u mene, nesto u ocima ozivi, odjednom, osmjeh se u njima stvori
lice polako razvuce u osmjeh i tiho rece
sibile
sibile

posle sam razumjela, nije mislio da sam ja sibile
u njegovoj glavi je puno toga jos cisto
sjecanja mu dosla, kada je bio mlad on i sibile

amidja

sijeda kosa a lice uvijek preplanulo, nonstop je napolju

prva slika mene i njega je
ja mala, on me drzi u narucju, pogreb od pokojnog djeda andrije ,kojeg se ja nazalost samo malo sjecam
ali znam puno prica o njemu, pricao mi moj tata

ja i amidja smo diskutovali o raznim temama sve do teskih svadja
tvrdoglav on, tvrdoglava ja
jednom smo sjedili napolju za stolom
opet neka tema, ne slazemo se
e tu se amidja naljutio toliko da me je potjerao i bacio za mnom lopatu koja se tu nasla
:)
rado se nasih prica sjetim
za novu godinu je on bio nas djeda mraz
pitao nas jesmo li bile poslusne
jesmo, jesmo naravno
a jeste, rekao bi i on i dijelio poklone

on ima tri sina, banda prava
oni su ti isto bili nonstop napolju, nesto su uvijek pravili
pravi mali majstori
cak i kada je vani snijeg bio veci nego oni sami
iz nosa sline a ruke crvene ledenice
tek kada bi u kucu usli, pocelo bi plakanje, jer su ih ruke boljele
a strina bi tada galamila
neka, jebo vas vrag, sta sam ja govorila
oni bi svecano obecavali da se to vise nece ponoviti ... maaaa nece do drugi puta

tata i amidja su igrali karti
amidja je uvijek bio sretan kada bi pobjedjivao, smijeh mu nije silazio sa lica
otac se malo ljutio
radi atmosfere
i obrnuto
kada je kupio auto amidja, ja sam spavala a on je usao u sobu i uzeo me u narucje, ajde amidja te malo provoza

imao je do skoro macka, baco ga zvao
baco nikome nije vjerovao, samo amidji
u selu ima stana jedna i njezin macak je cesto se tukao sa amidjinim
amidja je staninog macka prozvao milosevic a njegov baco je tudjman
smijali su se tome i amidja i stana

skoro amidja pece sljivu a ja sjedim sa njim, malo je popio
pa prica o baci
cista dusa kod zivotinja kaze

a neces ga ubjediti da se zemlja okrece oko sunca ako on to sam ne vidi

povjerenje

nas je pet, sve zenske
citava banda
kod nas je vladala apsolutna sloboda
u nasem selu je sve bilo sramota
cak i kada kao dijete obuces kratke hlace
ali mi smo imale slobodu koju smo mi same voljele
ja sam npr. ljeti hodala samo u bikiniju
a i sta ce mi sta drugo po vrucini
baba pokojna, uvijek se nasmijem kada se toga sjetim,
kada bi me vidjela a vidjala me stalno, pljunula bi na pod (ko fol) i rekla bi karafuljo jedna (e bog zna sta je karafulja )
ajde pokrij se
Ivo bolan, sto je pustis da takva hoda, govorila je mome ocu
tata nije reagovao na ta pitanja
mi smo imale sva prava koja su u to doba imali samo muskarci
ee bogami, ako cemo posteno imale smo veca prava i od muskaraca

ljetni raspusti su bili raj
po citavu noc smo sjedili pokraj rijeke uz vatru, nocna kupanja, przenje pecenjaka, pjesme i smijeh do bolova u stomaku
u zoru se ode malo odspavati pa onda opet nastavis sa plivanjem po krivaji (dobro bilo je izmedju i radova koji su se morali obavljati)

komsinice su se ponekada znale udruziti pa doci kod moje mame na kafu, da one njoj odrze predavanje kako se zenska djeca vaspitavaju i da joj kazu kako ne pristoji da zensko a po noci hoda i to jos sa muskarcima
tu bi moja mama rekla: ja mojoj djeci vjerujem i znam da nece nista lose uciniti
neka se vesele i neka uzivaju

djecija logika

e sjecam se sjedili smo svi kod amidje
igrali neke igrice ili sta vec
tema je bila o bogu
ja sam bila veoma mala i slusam sta pricaju
u mojoj familiji je bilo ovako
mama je vjernik, za nju je molitva jako bitna i vjera
otac isto vjeruje, ali se ne veze za crkvu
molio je sa nama svima molitvice prije i posle jela
dobro sad to
uglavnom, tema je bog i vjera
ja slusam sta se prica i ko iz topa, sva sretna kazem :
ma dva najmocnija covjeka na svijetu su katolici kao i mi, tito i bog
e tu su se svi poceli smijati i to tako jako i dugo da sam se ja i postidila a da nisam ni znala sta sam pogresno rekla

borbene pjesme

nekada su se mnogo pjevale borbene pjesme
koliko su bile popularne , da je postojala cak i uzrecica ,
ako ti nesto ne daju a ti hoces, pa se kaze, mozes pjevati
borbene, nema
takav vakat bio, sto bi moja pokojna baba govorila

ja se slabo koje sjecam
al ovu volim
tj. dio nje a ide ovako :


visoka je planina, nebo iznad nje
a na nebu sivi soko gleda na mene

sivi sokole, prijatelju stari, daj mi krila sokole
da preletim planine ...


(evo sam prolupala , pocela o borbenim pjesmama)

moji prijatelji su voljeli da im tu pjesmu pjevam
mada bog te, ja stvarno ne znam pjevati

san

.. ja ništa ne znam šta znači .. ali .. jebi ga .

.. biljke mi znače život .. ali smiren ..
.. u snu mi sve znači jesam .. vidim drvo .. jesam drvo .. vidim palmu .. jesam palma ..
.. stopala su od nas zanemarena .. dati im život .. dobro je .. a te palme rade to .. daju život prstima .. znači rade prave stvari ..
.. svo rezanje mislim da je uključivanje logike .. znači .. manje vrijedan dio sna ..
.. kod toga što krv proteče .. i kod nosa .. san opet postaje osjet .. a taj ima bazu u stvarnom protoku krvi .. koji je dobar .. obično tamo gdje treba .. i to se može često vidjeti kad se probudiš .. osjećaš se dobro .. ili .. kao opran baš tamo gdje si bio prljav ..
.. taj je osjet i vode .. kada sam sanjao vodu značilo je da je krv protekla onuda gdje dugo nije .. i da je na putu prala ..
.. eto .. pa ti vidi ..

alim

tvoje oci

tamo po bosni pokraj puteva, cesto leze pregazene, mrtve zivotinje
tako i toga ljeta
prolazim i vidim lezi maleno, cini se mrtvo
ali ja sam vidjela oci

stani

mrtav je, kazu

nije, gledalo me je maleno
vidjela sam pogled, evo ga u meni, ostao je zauvijek
lokva krvi, crijeva su izasla a oci jos gledaju

dobar ovaj balasevic

hvala mario na pjesmi


Kada se Braca devetneste vrn'o,
s dalekog fronta 'di soldat je bivo,
prič'o nam kako ga trefilo zrno,
pa zavrt'o rukav i to pokaziv'o.

A mi, a mi smo bili derani.

Prič'o nam Braca o mirisu mora
i o patroli od koje je bež'o,
pa kako je opsov'o nekog majora
i zbog tog posle na robiji lež'o.

A mi, a mi smo bili derani.
A mi, mi smo bili derani.

Prič'o nam kako je preš'o Karpate,
zujali meci k'o rojevi pčela.
Rek'o je: "Rat vam je krvav, da znate,
al' nije mi žao ni ljudi, ni sela.

Ej, žao mi konja..."

Kada se Braca devetneste vrn'o,
svake je večeri prič'o na šoru
kol'ko je curica usput prevrn'o
i kako topovi livade oru.

A mi, a mi smo bili derani.
A mi, mi smo bili derani.

Čim Braca korak iz avlije kroči
skupi se društvo iz našeg sokaka.
A svi smo imali velike oči,
prepuna srca i maštu dečaka.

Pa da, jer tad smo bili derani.
Pa da, jer tad smo bili derani.

Psov'o je Braca i krivce i žrtve,
puške i vaške i rov prepun blata.
Rek'o je: "Ne možes prebrojati mrtve
jer su se carevi igrali rata.

Ej, žao mi konja..."

Negde u Braci je paorski koren
i može rata i rata da bude.
Kad nije paor za soldata stvoren,
volije konje i zemlju neg' ljude.

A mi, a mi smo bili derani
i sve još je vredelo za nas.

Hej, hej, konji beli nebom terani,
kroz san i kroz oblake u kas.

nejro zove te nena

nejra je isla u neki drugi razred ali smo u pauzama bili svi zajedno po dvoristu

ponekada bi iz daljine, gore sa puta, culo se dozivanje stare zene
to je bila nejrina nena, a pricali su za nju da nije cista u glavi

nejrooo, nejrooo
ajde gore, da ti nena nesto daa
nejra se krila a djeca su nenu imitirala i zvali su isto, pa se slatko smijala
nejroooo odi vam, nosi ti nena nesto

jednom je kisa padala jako a nejra je bila u opancicima
nena je opet sa puta zvala
nejroo
kupila ti nena cizme gumene, hodi nejro

nejra se opet krila, bilo je stid smjeha od druge djece

odazovi se nejro, nena te zove

krisban

tako se u mome selu kaze za christbaum, ostalo im valjda kako bi oni rekli od svaba
jest da je rijec nepravilno naucena ali meni draga
krisban
svake godine, pred kicenje jelke snijeg je u mome selu bio povelik
mama bi slala oca da ide po jelku u sumu i obavezno mu napominjala da donese jednu odredjenu sortu
ta nije bockala a mirisala je prelijepo
jedina joj je mana bila sto nije bila bogata granama
moj tata je svaki puta birao sa najvise grana (smrca su je zvali) a te su bockale opasno
meni se ta uvijek isto svidjala

ukrase za jelku smo mi same pravile
umotavale smo sibice, orahe, stare sijalice i bog zna sta sve jos u sjajne papire
bile su neke bonbone, od secera u prahu, to su inace bile najukusnije bonbone na svijetu
umotane u zelene, crvene, zute i plave sjajne papirice

to nam je bio najdrazi nakit, pojedes bonbone a od papirica pravis lancic, pa ga umotas posle oko krisbana
kruna ukrasa su bile svjecice male koje bi zapalili

posle su se kupovale razne kuglice, ali nikada ni jedan krisban nije bio lijep kao oni iz moga djetinjstva

bogdan

bio je stariji od mene 2 godine
ali ga znam od prvoga razreda osnovne skole
dva puta su ga oborili, da ponavlja prvi razred
rastao je bez oca, imao je jos jednoga brata iliju i mamu, njezinog imena se ne sjecam
uglavom, to je bio djecak, sto bi narod prosto rekao sirotan

imao je poveliku glavu i to je bio jos jedan razlog sto su ga djeca ismijavala
on je sutio, jer se nije usudjivao nesto reci, njegove rijeci, bilo kakve da su
izazivale su smijeh ostale djece

djeca su se prema ostalima ponasali onako kako je i uciteljica
ona im je bila u svemu primjer
bogdana je grdila i pricala kako je glup, nesposoban i bog zna sta sve jos
cesto ga je i udarala

u skolu su cesto dolazili da kontrolisu da li djeca imaju vaske, usi, kako se vec kaze
kod bogdana su redovno nalazili i posipali ga nekim bijelim praskom
to bi naravno opet bila prava zabava za ostalu djecu

uvijek je sjedio u zadnjoj klupi i niko nije zelio kod njega da sjedi
jednom su opet dosli da nas pregledaju, trebo je sjedio izpred mene i ja sam par puta vidjela kako mu usi po glavi setaju
njegov otac je bio trgovac i imali su puno para
pregledao nas je, dosao red na trebu i nadje mu naravno

kaze uciteljica, ma pogledajte opet
nema on, znam mu ja porodicu, cisti, bogati
ciko pogleda i kaze a
vidi stvarno nema

od bogdana se nije vise ocekivalo da ista nauci

dosli smo u ribnicu, od petoga do osmoga razreda

razredni, milenko, crnogorac, glavni u svemu
volio je lijepe curice, zavlacio im ruke u bluze
sadisticki nasadjen
na casu razredne je dolazilo njegovih pet minuta

dnevnik na sto, prozivanje, prut na stolu

imao je razlog svakoga da izmlati
npr, odlicni ucenici, imaju jednu 4 u dnevniku
batine
dobro, njih nije mlatio previse, vise se igrao

a onda bi dolazio red na bogdana
sve jedinice
pruzi ruke bitango, djeca bi vec u gromoglasan smijeh

prve batine bi podnosio bez pomjeranja lica, nista

a milenko bi padao u zanos, djeci fino, cekaju da bogdan pocne plakati
i poceo bi bogdan plakati, ali tiho, samo su mu suze sibale niz obraze


vidjela sam ga prije par godina, obradovao se, oci mu zasjale
pricao je puno, dobro mu je, ima zenu i djecu
bogdan, bas ima lijepo ime

on je moj

gadno je kada covjek neko drugo bice smatra za svoj posjed
taj covjek postane gladna bestija sa zeludcom kao rupa bez dna

cudo je jedno sta sve te osobe smisljaju i umisljaju sebi, kada osjete da neko se priblizi korak blize njihovom posjedu

jebes ljude

od alima

.. ako kažeš djetetu .. koje je bolesno .. nije to ništa to će brzo proći .. njemu je to drago čuti ..
.. ako kažeš staroj babi to isto .. ona će se ljutiti .. niko njoj ne vjeruje .. jadnoj ..

.. razlika je u šabloni ..
.. dijete želi biti zdravo .. jer želi sve ono što zdravlje donosi ..
.. baba ne .. ona želi biti bolesna .. jer želi sve ono što će joj to donijeti .. u principu .. nerad i brigu drugih ..

prva lektira

prvi razred ili drugi ne sjecam se tacno

ali se knjige sjecam veoma dobro, tj. njezinih korica i crvene boje na unutrasnjoj strani
kada mi je uciteljica dala knjigu, sva sam bila presretna, buljila sam u knjigu kao u boga

to je bila prva lektira koju smo mogli ponijeti kuci i citati
ja moju knjigu nisam ispustala iz ruku
nosala sam je ponosna svuda sa sobom i pokazivala svima
i desilo se

pala mi je i korice su se malo odlijepile od unutrasnjih listova
odmah mi je pred oci dosla slika uciteljice i njezine prijetnje ako knjigu ostetimo, morat cemo je i platiti
kako li cu je platiti, mislila sam se, kada nemam para

meni se citala druga knjiga ali ovu nisam smjela vratiti
nisam po noci mogla spavati
mislila sam na odlijepljene korice
na uciteljicu i njezinu reakciju kada joj je pokazem

mama je zapijelila knjigu providnom, ljepljivom trakom i bas je fino izgledala

kako god, dosao je dan kada sam je morala vratiti, sva sam pretrnula bila od straha sta ce uciteljica reci kada vidi da je knjiga ostecena
ona ju je uzela i nije ni pogledala

san

sanjam da mi iz prstiju stopala nicu palme
i sjecam se kao ja sam ih tu posadila
na svakom prstu je niknuo novi isti takav kao i stari, on je kao korijen od palme i na vrhu onda zeleni listovi
padne mi na um da to nece biti dobro ako nastave rasti, jer kako ce mi onda stopala izgledati
uzmem makaze i pocnem iz sjeci
nema bola, kao nokat kada sjeces
poprilicno lako su se dali odstraniti
sve do jednog prsta
njega kada sam posjekla, pocela je da tece krv, veoma brzo i u velikoj kolicini
u tom momentu mi pocne i na nos da tece krv i ja padam u neku stolicu, pocinje da se mraci
osjecam kako curi u mlazu
neko od mojih u panici prica da moram ici odmah ljekaru a ja sva sretna mu pricam
ej nasla sam metodu kako zamjeniti djelove tijela
posadi samo neko bilje na njega i ono raste

ljubav

ljubav se mjeri materijalnim dobrima medju ljudima
tako je u ocevoj familiji uvijek bilo
amidja je uvijek imao vise novca, imao bolje placen posao i laksi nego moj otac

otac je dobio od djeda staru kucu, a novu koju su napravili svi zajedno, dobio je amidja i jedan dio te kuce, dobila je tetka koja se vratila od svoga muza sa malim djetetom
jedna je bila udana u vares, znam da je i ona uvijek vise "voljela" amidju nego moga oca

treca, najmladja je stanovala kod amidje i naravno dobro joj je islo uz njega
moda se pratila uveliko, imalo se dovoljno novca jer i ona je "voljela" amidju "mnogo"

moj otac nikada nije kukao niti se bunio, isao je kod njih svaki dan na kafu, kuce su u jednom dvoristu
sjecam se s kojim postovanjem su pricale o amidji a moga oca su gledale poprijeko ponekada
ona najmladja tetka se davno udala, ali i dalje je amidja bio njezin favorit u "ljubavi"

mi smo porasle, otac je imao vise novca nego amidja, nova kuca se napravila
imalo se
pocele i tetkine ljubavi da se mjenjaju

kada je otac umro, najmladja tetka taj dan je bila puna zalosti

skoro nekada na grobu moga oca, veli ta tetka :
ana je rekla ( to je ona druga tetka, sto je uvijek mome ocu sipala malu casicu sljive a amidji veliku, a sa amidjom je bila u svadji radi onoga dijela kuce tih dana) ona hoce pokraj njezinog Ive, moga oca, da je sahrane

padat ce snijeg

padat ce snijeg
i mraz ce skice
opet da pravi
crtat ce likove
u zoru rano
na usnuloj
pospanoj
zelenoj travi
padat ce snijeg
pahuljice ce lagano
po beskraju
da se viju
dlan cu im pruziti
na njemu ce one
svoje tajne
s neba poslane
da kriju

andja

pojma nemam sto o njoj pisem
sjecam je se od djetinjstva, uvijek je sa konjom hodala
ili su nosili drva ili pjesak
uglavnom, po citav dan su radili njih dvoje, konj i andja
mala zenica, nikada nije pricala, niti je pozdravljala koga
prolazila je pokraj ljudi kao da ih i nema
cesto je zvizdukala
po selu se inace puno pricalo, tracalo o svakome
ali o njoj se cak ni tracalo nije


covjek joj je bio blasko, nije imao jednu ruku i on je bio jako slican njoj
stanovali su na pocetku sela ( a to bi mogao biti i kraj )

ne sjecam se zasto je ostao bez jedne ruke , cini mi se u svadji radi zemlje sa bracom
ali nisam bas sigurna

posle nekada kada je bila poprilicno stara, kazu, da je cesto pricala da ce se ubiti
izgleda da to nikoga nije zanimalo puno
a nije slagala, nekada rano u zoru otisla je na krivaju i bacila se u vodu
plivati nije znala niti je imala namjeru da pliva
nasli su je nekada u danu mrtvu
andja, zena koje kao da nije ni bilo
a jeste, vidim je i sada kako hoda za konjem i zvizduce

volim jesenjina

PJESMA O KERUŠI

Jutros rano gdje strn šumi, lupka,
gdje se bjeli trska u guguti,
sedmero je oštenila kucka,
sedmero je oštenila žuti'.

Do u sumrak grlila ih nježno
i lizala niz dlaku što rudi,
i slivo se mlak sok neizbježno,
iz tih toplih materinskih grudi.

A uvece, kad živina juri,
da zauzme motke, il' prut jak,
izišo je tad domacin tmurni,
i svu štenad potrpo u džak.

A ona je za tragom trcala,
stizala ga, kao kad uhode...
I dugo je, dugo je drhtala
nezamrzla površina vode.

Pri povratku, vukuc se po tmini,
i ližuci znoj s bedara lijenih,
mjesec joj se nad izbom ucini,
kao jedno od kucica njenih.

Zurila je u svod plavi, glatki,
zavijala bolno za svojima,
a mjesec se kotrljao tanki,
i skrio se za hum u poljima.

Nijemo, ko od milosti il' srece,
kad joj bace kamicak niz brijeg,
pale su i njene oci psece,
kao zlatni sjaj zvijezda u snijeg.

sergej jesenjin

prljava stopala

po citav dan sam trcala bosonoga, svejedno bilo po sumi, po stjenama pokraj rijeke
ili po prugi, tj. bila pruga prije, pa smo taj put i dalje zvali pruga
sjecam je se samo iz jednoga dozivljaja kada sam sa ocem vozila se starim cirom
putovali smo za olovo

ja sam pokraj prozora sjedila i gledala zacudjeno kako drvece trci pokraj mene

otac se od srca nasmijao kada sam mu rekla da nisam znala da drvece moze trcati

sjecam se da je moja mama nonstop prala ves, cistila, ribala
ruke su joj uvijek bila ispucane i natecene
a nije ni cudno, nas pet divljakusa
treba za nama ocistiti, oprati


pred spavanje se obavezno morale prati noge, da se barem posteljina ne prlja tako brzo

ono, umoris se od trcanja i pentranja svuda gdje stignes pa u noci samo uletis u kucu, pazis
da te mati ne primjeti

padnes na krevet i u tome momentu i zaspis
al ne za dugo :)
mama je svaku vecer podizala pokrivace i gledala noge
a bile su prljave ako ih ne operes, auu crnile se

onda bi bilo galame, jedina psovka koju je moja mama imala je bila: jebem ti ustoku, ni dan danas ne znam sta joj to znaci ustoka

ustaj, peri noge

e tada bi pocinjalo cmizdrenje i pusti me da spavam
jer posle tolike akcije po danu, san ti vise lici na komu

mama je ostajala uporna i nije bilo milosti

odes zatvorenih ociju do cesme (a sve uz plac) pa ledenom vodom peres noge
redovno nas je po par puta slala nazad jer prvi puta uvijek je bilo
samo malo pustis vodu da predje preko stopala

nazad u krevet se moglo otici samo sa sasvim cistim stopalima

san

vidim livade i zelene brezuljke na sve cetiri strane

a izmedju livada su putevi
ja hodam jednim i znam da trebam da poletim
potrcim da uzmem zamah ali me strah da se u nebo vinem

u momentu mi dodje misao, pa ti znas letjeti
slobodno, hajde
polako se pocnem dizati nebu
u pocetku me jos malo strah drzala
u rukama i ramenima sam osjetila jako strujanje
bio je to prijatan osjecaj
sto sam duze letjela, to je rastao osjecaj srece koji se i ne moze opisati rijecima

svuda plavetnilo, sa ponekim oblakom, mekanim, prolazila sam kroz njih i uzivala

u trenutku budjenja sam pogledala kroz prozor i za mali djelicak sekunde vidjela sokola kako mase krilima i odlazi a ja sam osjecala kako moje ruke i ramena napusta strujanje



hvala ti prijatelju za ovaj let

san

sanjala sam nocas tita

sanjam da sam mala djevojcica i on me zove sebi u krilo
okolo njega puno djece
ja dolazim do njega i on mi kaze
ajde pokazi se
da vidim koliko si odrasla

ne sjecam se citavoga sna
ali se sjecam da posle nekada sam kao odrasla
i tuze me da sam spijun

pitam ih a zasto, iz kojega rasloga
ne sjecam se odgovora

jakna

za vrijeme mojih srednjoskolskih dana, nije se imalo bas puno
a i kako bi, nas pet, jednoj mora otac placati stan u "velikom" gradu,
meni i jos jednoj sestri u malom gradu a dvije jos kod kuce u osnovnoj skoli
svakoj treba odjeca, knjige, sveske i sve sto spada pod skolsku opremu
otac sam radi i lomi se jadan da nama svima jednoga dana bude bolje
za vrijeme osnovne skole je bilo dobro, kod kuce uvijek toplo a i imalo se uvijek sta jesti
a u onin jebenim "stanovima"cumezima, jedna sobica, jedan krevet i to je to
a kostalo je podobro
nisam zeljela sada o tome
htjela sam da pisem o jakni od moga oca

nije se imalo para da se kupi a hladno zimi u bosni
uzela sam jaknu od moga oca iz njegovih momackih dana
bila je tamno -plava, boja se malo prisjevala, prelijep materijal
probam je i kazem, evo meni jakne
razmislim sta bih mogla uraditi sa nje da izgleda malo modernije
kupim neku svilu koja se prisiva na rubove
prisijem je na rukave, na rubove jakne a na ledjima napravim nesto u obliku djeteline sa cetiri lista

ljepsu jaknu nisam nikada imala niti vidjela
izgledala je tako lijepo, da su me svi pitali odakle ti takva jakna

moj prijatelj salem, po nadimku trebo :) se totalno zaljubio u nju
daj da je obucem, govorio je a ja sam mu je sva ponosna davala i uzivala kada bih vidjela kako je on sretan kada je obuce

jednom kada smo bili na nekoj pijanki on opet: ajd daj jaknu
kao da ga i sada vidim, kako je sretan dok je jakna na njemu

a lijep osjecaj je nekoga usreciti

tu noc sam mu jaknu poklonila

za a

htjela sam da ti napisem
pjesmu ili pricu
ali ni za jedno ni drugo ja rijeci nemam

a imam nesto drugo sto u rijeci nikada nece moci stati

put

ja nisam iz
ovoga svijeta
dom u njemu
ja naci ne mogu
zato uvijek
idem samo dalje
koraci me vode
blize bogu

gdje se kriju cudovista ?

od djetinjstva mi je ostala navika, bilo kako da je toplo, da sakrivam ruke pod pokrivac kada legnem da spavam

plasila sam se uvijek cudovista, koja su se pod krevete sakrivala i cekale da njihove zrtve padnu u san

najtezi trenutak mi je bio u noci kada odem da legnem, a ne mogu da zaspim jer me strah da ipod kreveta lezi cudoviste i vreba

trebalo je skupiti hrabrosti i pogledati ispod kreveta

zeludac bi mi se stiskao od straha da cu ga ugledati a tada ne bih zanala sta da radim

ali, eto, pogledala bih, uvjerila se nema nikoga i spokoj bi me tada obuzimao

tada su dolazile sledece lude djecije ideje

sjecam se da me strasno zanimalo kako se zaspi , sta se desi u tom momentu kada iz jave prelazis u san ?

pa sam fino odlucila da cekam u noci, da ne zaspim dok ne vidim kako ce se to desiti
naravno, ujutro bi se se sva razocarana budila i mislila, eto opet nisi vidjela

sada kada sam odrasla (valjda) znam da ni dan nije siguran od cudovista koja se vise ni ne kriju pod krevete
mozes ih naci na svakom koraku i na svakom mjestu
zalud ti je ruke sakrivati od njih
uvijek te neko od njih nadje i vuce tamo gdje ti ne zelis biti

ljubav

slabo razumijem boga

i sve ovo sto na zemlji stvori

to mozda ni cilj nije bio

da djelicak cjelinu zavoli

umiranje

cini mi se
umro bog
a umrla i ja
bas i nije
lose tako
smrt mi
strasno prija

mir

sjedni na zemlju

napokon

nije za tebe let

krila ti davno otpala

ovo je drugi svijet

gmizavac

gmizi covjece po blatu, nebo je za tebe predaleko

huh, koliki sam :)

ovako se plazi jezik, kada se visoko sjedi :)

bas je doobro ovde:)

moje mjesto

san

sanjam da negdje sjedim, ne znam kako okolo mene izgleda, jer okolisa nije ni bilo
samo nebo iznad, poneki bijeli oblak i sunce

vidim slova od moje pjesme i sliku orla, recitujem je

kako je lijepo vidjeti tebe i tvoja velika rasirena krila kako je lijepo cuti tvoj zov da li sam i ja nekad kao ti bila, ponavljam ovo i lijepo se osjecam

u moje recitovanje se ubacuje neki daleki muski glas ( ne vidim ko je, samo cujem glas) i prica :

covjek je zaboravio i pokidao veze izmedju orla i njega
zaboravio je da pomocu orla moze stici do sunca

i onda se obraca meni i kaze nesto kao dobro je sto imas tu pjesmu, kao to je neka moja veza (ovaj dio sna mi nije bas jasno ostao u sjecanju, ali cini mi se da je nesto tako pricao )

necu da se fotografisem:)

...

krivaja

let

jos jednu pticu sahrani

neka joj je sretan let

ovde ga nije imala

ovo nije bio njezin svijet

bobi

u saku mi je mogao stati kada sam ga prvi puta vidjela
znam da su mi suze krenule na oci, jer sam pomislila, kako moze ovako mali stvor sada
da prezivi bez svoje mame ?
u saci mi se skupljao i cvilio, trazio toplotu svoje mame i mlijeko iz njezinih grudiju

ali junaci se poznaju od prvih dana
a bobi je junak
rastao je i sve vise licio na vuka, ljepota jedna po izgledu a jos veca po karakteru

moj bobi

kada bi prolazio neko pokraj njega, imao je obicaj da ti se zakaci za nogu, to mu je najdraza igra bila, tim gestom bi govorio, stani, stani da se igramo
sada to slabo kada radi

mama mu nije dala u kucu a tata bi moju niki nagovarao da ga ide donijeti, pa su ga i kroz prozor unosili
a ako bi moja mama to vidjela, pocela bi malo gundjati a otac bi na to samo rekao, ajde pusti pa djete voli psa
a da je i on dijete koje voli psa nije pricao, samo sto i nije morao nista reci, znalo se to

rano u zoru nekada, strina je zavikala pokraj prozora, ajdete napolje, bobi lezi na cesti, ne moze da ustane

moja sestra ode, polako ga stave na deku i prenesu ga u supu

auto ga udarilo, a ne samo da je jednom, nego kako nije mogao se pomaknuti sa ceste , mora da je jos koje preslo mu preko noge

a on je citavu noc tu lezao i polako puzao prema kuci

mozda par centimetara da je uspjeo

lezao je bobi u supi, podugo
on u supi a otac u sobi

obojica su svoje bitke vodili

u noci kada je otac umro
bobi je iz supe ispuzao, puzao na stepenice i tu je zavijao



koliko njih je reklo, treba bobija ubiti, samo se pati, on nikada nece prohodati

ucili smo da hoda, drzala sam ga a on je se borio, vukao zadnji dio tijela, a prva noga je visila bezivotno

ali ja sam znala, bobi je borac, on ce prohodati

i prohodao je

ide samnom na brda, gdje malo ko moze sa zdravim nogama otici
bobi moj junak

potok i njegovo kamenje

krivaja

san

na nekom polju sam
nema trave, ni drveca, nista, gola zemlja, crvenkasta malo
neki veliki ovalni sto a oko njega sjede stare zene, ima ih puno
nesto pricaju, ne sjecam se sta, ali znam da nije nesto sto se meni svidja, jer ja se ne osjecam dobro medju njima
odmicem moju stolicu i okrecem je u smjeru tako da su mi one iza ledja

sad kao ja cekam da stupim sa mrtvacom u kontakt (osoba koju znam a nisam je dugo vidjela, nije mi nesto bas draga u realnom zivotu, a u snu sam zalila sto je mrtav )
sve ostale slike se gube i vidim kako se vazduh skuplja, dobija sivu boju, nesto poput magle, samo jos puno gusce
polako se kao val stisce i ja osjecam da sam sasvim blizu tom mrtvom covjeku
taman kada sam mislila, tu je, sada ce mi reci to sto zeli, nesto me naglo izbaci iz sna i probudim se

...

snovi

amazonka on 18 Apr 2007

sanjam da sam u nekoj stali, ali ta stala vise lici na kucu neku, ogromnu, sa velikim prostorijama

u prvoj sobi, vidim na podu leze telad mala, tek rodjena, ja im prilazim i grlim ih

iza mene stoji masa ljudi i medju masom vidim i moju sestru

dok grlim telad cujem sestru kako mi dobacuje: dvoje su mojih

znam ja to, odgovaram al se ne okrecem a tuga me hvata

idem malo dalje i vidim dva groba, onako kao betonom ozidani, kvadrati a pokriveni velikim kamenim plocama, ploce su fino uglancane i teske

pridjem do ta dva groba, bila su zajedno, jedan do drugog i vidim stoji na prvom moje ime

malo se zacudim, kako je moguce, moj grob a ja sam evo tu

okrenem se masi i kazem im: znate li vi da sam ja mrtva ?

znamo; naravno; odgovaraju oni onako; kao cude se sto ih tako nesto i pitam, sto vec svako zna

gledam onaj moj grob, mislim kako je tezak onaj kamen i uhvati me tuga neka

zao mi mene sto sam mrtva, placem za sobom

pogledam iza sebe prema masi, vidim da i moja sestra place a meni jos teze vidjeti kako i ona tuguje radi moje smrti

idem u sledecu prostoriju i kao znam sto sam tu

hocu svog amidju da tuzim radi moje smrti ( znam sto bas njega , jer sada kada sam bila u bosni , opet su klali tele )

sjedam na tribinu medju ostale i cekam da me sudija pozove, mislim se, trebam se nasminkati, frizuru srediti, sudija ce gledati na ljepotu, mogla bi mi biti od koristi

kosa mi je crna i nesto mi je poni bio strasno vazan, stalno sam ga popravljala

slusam sta oni do mene pricaju, spominju nekoga rusa po
imenu Putnik, kazu, ma dosta nam je i njegovih slika, necemo ga vise gledati

ja cujem sudiju i amidju kako se fino prijateljski razgovaraju i mislim se

jebiga, zalud cekas, nista od ovoga

gubis

odjednom se moja stolica podize skoro do plafona a tu na zidu je ogledalo

ja drzim kreon u ruci i povlacim ga ispod ociiju

kreon je crn, ja povlacim a ostaje plava boja

meni to smeta i brisem ali ne moze
vidim samo zjenice moje u ogledalu, pocinju da se okrecu u krug a nijanse se pretapaju u sve plavlju i jasniju boju

u ogledalu su ostale moje oci koje su licile na dvije zvijezde





san 2

sanjam da zakivam ekser sebi u stopalo i osjetim strasnu bol

toliko boli da imam samo jednu zelju da ga opet izvucem iz stopala sto sam onda i ucinila

izvukla sam ga i istog momenta bol je nestala

gledam svoje stopalo i vidim rupa, pa se mislim eto sta si uradila, ta rupa ce ostati

sada zauvijek tu

razmisljam sta bi mogla da cinim da je sakrijem

odjednom stoji pokraj mene neka zena i ima svoje stopalo u ruci

smjeska mi se i kaze, pogledaj, ovako se to radi

ima makaze u ruci i prolazi kroz stopalo sa njima sa lakocom kao da ih kroz vazduh provlaci

na stopalu njezinom vidim ranu koja je licila na liniju



1.5.2007

u sobi vidim lijepo dekorisan sto za rucavanje , cini mi se sa jelom na njemu

pokraj stola stoji i telefonira neki stariji covjek

prica sa sinom svojim, kaze mu na kraju razgovora hoces li da vidis mamu ?

cujem sina kako odgovara da zeli, sjecam se glasa od mladica, bio je njezan, topao i umoran

covjek polazi prema spavacoj sobi i tu se slika mijenja

vise to nije taj covjek koji ide prema sobi nego sam ja

izlazim iz one lijepe sobe i nalazim se na groblju

meni to u tom momentu i nije cudno, dolazim do groba nekoga kao gdje bi trebao biti krevet od mame njegove (mladiceve ) i vidim grob a na njemu lezi moja majka
pogledam je u lice i vidim da je ukoceno, panika i bol me hvataju, vriskom zovem onoga sto me pustio da idem na ovaj grob

moj vrisak je uplasio moju mamu i vidim da otvara oci

ja se na kratko obradujem ali ona opet zazmiri i umre

ja nastavim vristati u nadi da cu je ozivjeti, covjek sa pocetka sna

stoji pokraj mene ali izgled mu je sasvim drugaciji

panicno skida sa desnoga oka onu crnu gusarsku klapu i vristi sa mnom zajedno na grobu



nalazim se na nekoj cesti i vidim raskrsnicu neku
na sred raskrsnice je sto a za njim sjede grupa muskaraca i igraju karte
medju njima si i ti

ja hocu da dodjem do tebe i da te vidim ali me neka djevojka vuce cijelo vrijeme za ruku, skakuce pokraj mene nestrpljivo i vuce me da idem dalje

ja se odkidam od nje i kazem, pustii me, hocu da vidim sta je alimu na licu

dolazim do tebe i pogledam te

u tom momentu sam pocela plakati jako, ali bas jako, ne znam ja sta sam vidjela na licu ali sam plakala i probudila sam se plakajuci


II

ostalo mi je u sjecanju brdo bez drveca i samo kamen , odvojeno od svega i veoma visoko a okolo njega ponor
na vrhu brda kuca neka i na njoj je kriz koji se okrece kao vjetrenjaca
sad tu sam ja se spustila i kao ja ZNAM nesto a sta je to NESTO pojma nemam
dole negdje stojis ti ( ja znam da si ti ) i jos neki ljudi i pricate o meni
nesto u stilu ona TO NESTO nije naucila nego je slucajno saznala, u stilu to i nije neko znanje




III
negdje sam opet kao brda, i nema ni na njima nista nego pjesak

ali ovaj puta su dva brda i odvojeni su jedno od drugoga zidom nekim dugackim

ja stojim na jednom od tih brda ali ne bas na vrhu nego onako na strani

u susret mi dolazis ti u pratnji nekih muskaraca koji su svi obuceni u crna odjela i imaju sakrivene oci

ti sjedis u invalidskim kolicima i kao ja znam, nepokretan si
u ovome snu si starac

ne mozes ni hodati niti ruke pokretati
ja zelim sa tobom da pricam ali oni sto su u tvojoj pratnji ne pustaju te, ali tebe su prisilili da tako kazes kao da ti ne zelis da pricas

ja znam da ti ljudi su, eto da im dam ime sotone
a medju njima je jedan koji tebe voli i kao laze da je i on sam sotona ali ja znam da nije

prolazite pokraj mene i on mi gura cedljicu neku u ruku
citam je i vidim, tu pise, alim zeli da prica sa tobom ali ne moze
sam pisati, ali kao on ce to umjesto tebe

otisli ste iza zida i dobila sam neki papir, citala sam sta pise
tada sam to jasno vidjela i znala sam u snu sta je pisalo

a kada sam se probudila nikako nisam mogla to vise u sjecanje prizvati



IV
idem po nekoj livadi i dolazim do neke kuce
okruzena je drvecem i ima ogradu, kucu ne vidim bas dobro nego onako mali dio nje
sjecam se ograde dobro, lici onako kao na ranc sa natpisom urezanim u drvo e sad nazalost ne sjecam se vise tacno sta je stajalo ali kao ime tvoje familije
e sad
ti i tvoja mama, stojite na livadi a ti si djecak jos, slabunjav i naslonjen na nju cijelo vrijeme
odjednom dolazi puno ljudi i zele nesto od tebe i tvoje mame
ona im prica da je tvoj otac umro davno i da se vas puste na miru , kao zna ona sto vas proganjaju


…

cesto sanjam da sam slijepa, ili da sasvim malo vidim

hodam uvijek nekim putevima i trazim vodu da operem oci

nalazim cesto vode koje su mutne i pranje ociju sa takvom nije vidu pomagalo

ponekada sam nalazila i cistu vodu, ali nikada dovoljnu kolicinu , prala sam oci, vid bi se malo popravljao ali nikada toliko da bih sve jasno vidjela

..:

okolo mene su njive nepregledne sirine na sve strane

pune zlatne psenice koja se njezno povija pod vjetrom blagim

suncano je

ja hodam malim uskim putem izmedju polja i cujem udaranje bubnjeva

jako mi se svidja taj ritam i idem u pravcu odakle se cuju zvuci

udaranje bubnjeva je svakim mojim korakom u pravcu muzike jasnije i glasnije

vidim put i na njemu sjedi muskarac, do pola je nag, zanesen u svoju muziku

ja pocinjem da plesem, nesvjesno

svaki ton u mome tijelu izaziva takav uzitak

kao neko oslobadjanje

kao kada se neki cvorovi razmrse

kao kada imas stisnutu saku pa je otvoris

sve vise sam uzivala u plesu a sve manje imala mogucnost da prestanem plesati

ples je zagospodario svakim dijelom mene

..°

nalazim se u nekoj tamnoj prostoriji, nema prozora, ni vrata

na podu su dugacka korita od drveta napravljena

ja se spustam na koljena i gledam sta je u njima

vidim osjecene glave od svinja, jedna do druge poredane

zelim da ih gledam u oci i to i cinim

one to kao da su osjetile i otvaraju oci

ja zovem moju mamu i glasno vicem

vidi im oci

nisu mrtve, nisu mrtve …




Andrew on 25 Jun 2007 at 4:52 pm # edit this



Character is higher than intellect… A great soul will be strong to live, as well as to think…

zasto ne

mogla sam da odem
al mi nisi dao
molitvom si tihom
na povratak zvao

mozda je i kletva
ono neka bila
mogla sam da odem
i da imam krila

hocu da zivim

evo citav dan me prati slika od proljetos sto sam vidjela

sjedim u basti
oko mene se poredala moja banda: bobi, jack, mali i dzeri

a na malom odstojanju cuci i bjeli macak od komsija, koji svaki dan provodi kod nas, kada sam ja tamo u bosni

strina ima krave i jedna je rodila blizance, vec poodrasli

posto je uskrs, planiraju da ih kolju



moja strina jezik joj otpao, svaki puta dodje i meni prica kako ce klati, te telad, te krmad

koliko puta sam je zamolila da mi ne prica o tome

ali valjda bi i zidu mogla pricati, isti bi efekt bio ili je moram jednom fino poslati u pizdu materinu, mozda joj to ostane u sjecanju pa prestane me ubijati tim pricama
uglavnom, prica je pala, rekla mi je i ja od toga momenta nemam vise mira

i tako sjedim, mislim o jadnim teladima i kakva ih sudbina ceka za par dana, za trenutke mi padne misao, idi u noci u stalu, otjeraj krave i telad daleko u sumu

vidim neki kamion krnjav kao i sofer a na prikolici, fino crnjasto tele, zgubljeno i jadno

zaustavlja se ipred nasih kuca i trazi moga amidju, cujem kako se cenjkaju oko cijene teleta, on je mesar i ono crkasto vozi u njegov sudnji dan

nije im pao dogovor, ja ne znam ili da placem ili da se radujem

ajde reko barem jos koji dan neka zivi

sjeda u krnjavi kamion i juri a maleno, stoji samo ,mora da ga je strah

nema mame tu, nema nikoga

ja ga vidim cesto onako na onoj prokletoj prikolici a njega nema vec odavno vise, mora da su ga u slast pojela djecica neka sa svojim mamama i tatama

orao

kako je lijepo

vidjeti tebe

i tvoja velika

rasirena krila

kako je lijepo

cuti tvoj zov

da li sam i ja

nekad kao ti bila ?

tuga

trazim lijek protiv tuge

jer tuga me strasno mori

tu ni suze ne pomazu

daleki su njoj izvori

crne vrane

sivo nebo puno vrana

krikovi mi kozu prze

sivo nebo crna zemlja

u srce mi glas tvoj stize

za skut majcin cvrsto drzah

crne vrane nestadose

sucne posla zrake njezne

poljupcem me probudise

lotos

moj prijatelj labud

otac

sjecam se osmjeha njeznih i tisina koje su uvijek bile tvoje pratilje

nisi nikada puno pricao ali kada bi se noc spustala, ja i ostala tvoja banda se takmicila koja ce doci kod tebe leci, jer pricao si nam najljepse price

a nisi imao knjiga da ih citas, nego si sam price sklapao, ponesto sto si upamtio ali posto nama nikada nije bilo dosta, ti si sam price nadovezivao

sjecam se tvoga smjeha, kada bi nas onako male i naivne zezao pitanjima sta bi ti voljela da si luda il da bogdom nisi

mi bi naravno ko iz topa odgovarale: da bogdom nisam

ti bi se gusio najljepsim smjehom a oci bi ti sjale kao zvijezde

a volio si price o marku kraljevicu

o junastvu i pobjedama

za mene si ti bio veci i jaci od bilo kojega junaka

koliko si ti bitaka bio, to sam bog zna

sjecam se kada smo ja i ti na konju jahali, ti u sedlu ja na sepama

a gore kod tocke prodje auto, konj se prope, ti pade a ja ostala sam i dalje, drzeci se cvrsto da ne padnem

sjecam se tvog straha kada si nas nasao posle nekoga vremena, konj se smirio, ja sjedim i dalje na njemu a ti sav uplasen, trcis i zoves

znam da si se vise plasio sa mene, nego sto te bolio tvoj pad i udarci

a sjecam se i cipelica koje si mi kupio, plave, sa rozom masnicom, al jest da si me prevario, obecao si bio da ces i mene povesti u grad

a kada sam se probudila ti i ona banda sto je starija od mene je pobjegla, dok sam ja jos sanjala bog zna sta ;)

neka, nagrada je bila velika, plave cipelice , jos ih vidim pred ocima, vidim mene kako sjedim iza kuce pod jorgovanom, sama, da mi niko ne smeta u mojoj sreci, dok sam presretno gledala u moje cipelice i divila im se

cesto se sjetim tvojih prica, tvoga smjeha i sjedenja za stolom ispred kuce

pa ako nekada suti neka od nas, ti bi onda pitao, sta si se ti usutila? pricaj sta

to je bilo u prevodu, sta tebe muci, ajde ne tuguj

a nase u sutnji pijenje pive i pusenje jedne cigare, onako, evo ajde jedan dim

svega se sjecam

i kada sam usla u bolnicu, pa te vidjela na krevetu

dok si svoju zadnju borbu vodio

a zelio si da je dobijes, ali ne budi strog prema sebi, ne mozes uvijek biti junak koji pobjedjuje, jednom imas pravo i ti da izgubis

iz djecijih usta (dokaz da covjek i majmun imaju iste pretke)

jedna od mojih sestara ima dvoje djece, misel i ema

u subotu je isla da radi a najstarija sestra i njezina kcerka su otisle kod nje da paze na misu i emu

i tako spremile se i krenule malo u grad sa djecom, na sladoled :)

setaju oni tako

ema ( njoj je sada 18 mjeseci, misi je 4 god. ) sjedi u kolicima a misa skakuce pokraj nje

odjedom ema odusevljena propinje se u kolicima i uzbudjeno vice

mimi ( to je misel, posto joj je mimi lakse reci ) mimiiiiii mimiiiiiiiiii mamuuun mamuun ( majmun ) i pokazuje uzbudjena prsticem u pravcu gdje je ona vidjela majmuna

moja sestra i kcerka od nje gledaju, gdje je majmun, a ema uporno mamuuun mamuuun, pa su one napokon skontale sta ona misli :)

neka zena je setala, u kolicima je vozila jedno dijete a drugo je vodila za ruku

ta djevojcica koju je vodila mama njezina za ruku (mala slatka crnkinjica, sa puno pletenica na glavi, maloga nosica i debljih usnica) e za nju je ema bila ubjedjena da je mamuuuun ; ))

sva sreca pa je emi to na nas jezik ponavljala a ne na njemacki, jer ko zna kako bi se ta zena osjecala

ali boze moj, dijete je bilo ocarano mamunom ;) i ne mislim da tu ima ista lose i meni su mamuni bas slatki ;)

a i nemamo mi zalud iste pretke

san

sanjala sam

da sam ptica

i bila sam

samo let

kruzila sam

nebom plavim

vidjela sam

drugi svijet

andijeva slika

lotos

opticka varka

moja mama ti je jako pobozna zena

sad za uskrs smo farbali jaja i kupila je moje kcerka one samolepljive slikice

na jednoj je bila slika od jezusa, i moja niki to pokazuje babi, kaze vidi baba, sta sad ima na slikicama

moja mama gleda, pa kaze: sta je to, cuko jel ?

niki se pocne smijati, kaze ma nee bona, jezus, a moja mama odmah udara skupljenih prstiju u pravcu grudiju i vice, misusuvosveto, i dize glavu nebu, trazi oprost od boga ;) to je nesto kao pokajanje, a ja i niki umiremo od smjeha a bogami ni ona nije mogla da sakrije osmjeh

nosim te u srcu

kada sam u bosni najvise volim po sumama i brdima hodati ili pokraj rijeke sjediti

a to je sa razlogom, jer kada god odem medju ljude , bogami mi i prisjedne

ali eto, ponekada se mora i otici, tako i to jutro

obavim poslove i krenem jos u pekaru, po ulici vidim sepa mali psic, ide prema meni

mlad je jos, par mjeseci mozda star

sepa jadan, mora da ga neko sutnuo jace

ide prema meni i gleda me, mislim se, koji ti je vrag boze, sta stvaras ono cemu mjesta na ovoj planeti nema

sta ti je ? jel ti zabavno sunca mu njegovog da gledas kako se pate ?

ako si ti njega stvorio i to je po tvojoj volji, onda si i covjeka stvorio, a po covjecijoj je volji da sutaju, udaraju, ubijaju sve ono sto im nije od koristi
znam sta im rade ovde, kad ih ima vise , ubijanje

mislim se ponijet cu ga, nedam, jebiga, nedam da ga sutate, zovem ga sebi i mazim ga

mislim mozda je gladan i dajem mu jelo, on samo okrece glavu

znao je, majkemi znao je sve ..

ja ga zovem da ide za mnom, znam da ce biti galame opet , reci ce kud si ga ponijela

pa jos i ono po glavi se mota, ne mozes ih ti spasiti, sta ti je, nisi ti bog (vidis da ni on ne moze da ih spasi )
u gradu kao i uvijek puno naroda, sjede, piju kafe, ono mucenicki, jadni, tesko im je

nije lako sjediti i piti kafe, proklinju zivot, sto nemaju mercedese, sto nemaju vile, sto nisu neko i nesto eeeee

gledaju me i keze se, ono vidi budale, mazi psa, sta glumi sveticu, neka ga sutne, pa jel ona misli da je bolja od nas ?

da jedno zlo nije nikada samo, eto ti ide moj poznanik i iz tog grada, kako si, dobro, tako

pa gleda u psa maloga i prica mi onda jos o nekome malenom, sto nema nigdje nikoga, samo, ko zna gdje mu je mati

ma zna se, ubili je bogami

a kaze moja zena mu kupi mlijeka pa mu nosi, njoj zao
ovakve su mi price sad jos dobro dosle, mislim se

al ne bi tu kraj price

on radi kao policajac, a kaze dobili su nalog da za dva dana idu da ubijaju skitnice, bilo je kaze par ugriza

kapiras li ti to boze ? par ugriza

a bogami ti si stvorio covjeka i dao si mu slobodnu volju jel a i inteligenciju, pa ce on da se sveti

za dva dana ubijanje



mislim nedam, bogami nedam, daj da te ponesem, on se i pusti al vidim neprijatno mu, zijeva

jeste li znali kad je psu neprijatno on zijeva ?

pustim ga na zemlju a raja se zabavlja, jebiga, nema govora, cudna slika

zovem ga da ide za mnom a on me gleda

i znala sam da mu je sve jasno, reko dobro duso moja, ponijet cu ja tebe u srcu

ljubav je to (hrabro srce)

idem neki dan sa mojim psima u setnju i naletimo na patke

ne znam koliko ih je bilo ali dvije su bile zadnje u koloni

muzjak i zenka

moj pas instiktivno potrci u njihovom smijeru, a patka se toliko uplasila da nije uspjela da poleti nego je panicno pokusavala da bjezi i da se u nebo podigne

patak njezin partner, je uspjesno podigao se i bio je spreman za let ali je cijelo vrijeme cekao na svoju dragu

ona se jadnica spetljala i prevrnula na ledja a moj pas kada je to vidio odmah se meni vratio, sav pokunjen i u ocima napisano, nisam ja nista lose zelio da joj cinim

vidim je jadnu kako se koprca a patak cijelo vrijeme stoji pokraj nje i ne odmice

jednoga momenta je prestala da se mrda pa sam se bila vec uplasila da joj se ipak nesto lose desilo

isla sam polako prema njoj a on je hrabro stajao i dalje i pazio na nju

ona se valjda povratila od straha i uspjesno je ustala

pa su sretno odgegali dalje prema jezercetu

brdo

i ovaj puta penjah se na tebe

gore visoko, iznad svega

da pobjegnem od tuge

rekoh za kratko

slobodu da uzdahnem

da osjetim sebe

i dobar bijade put do vrha

sve uz skakutanje

do njega stigoh

osjecaj poznati potrazi

zudno, al nesto sapnu

nema ga vise

zar i ti ode, pitam a znadoh
da sama sada ja sam ovde

i ne ostah dugo na vrhu tamo

silazak bolan ostade samo

kao kamen tezak i hladan

misao jedna u meni tinja
ovo je zadnje penjanje tvoje

ostaj mi sretno ti brdo moje

nestasni cuperak

sjecam se cuperka nestasnog na glavi

a bilo je plakanja dok majka ga ceslja

sjecam se ociju srecnih i plavih

i na sred njive kad cvala je tresnja

sjecam se djevocice sa vriskom srece

dok sumom je trcala i brala je cvijece

( nedovrsena )

zaboravljeni vojnik

vidjela sam kako
stoji jos na strazi
zaboravljen odavno
ostavljen i sam
davno su mu rekli
da stoji i da pazi
da zlo, jad i tuga
ovaj svijet ne gazi
ej strazaru jadni
ti opazio nisi
da davno su usli
i pobjede vode
a tebe su zaboravili
straze da oslobode
ti vojnice jadni
sad si strazar tuge
svjetlost je se sakrila
iza noci duge

moj svijet

u mome svijetu

tu bola nema

tu zlatna mjesecina

postelju ti sprema

tu rijeka carobna

prica ti pricu

a vjetric blagi

stoji na strazi

i pazi da niko

u snove ti ne udje

u mome svijetu

tragova nema

u snijegu nema

crvenih fleka

tu cvijece cvjeta

najljepsih boja

u mome svijetu

granica nema

tu sa lakocom

nebom se plovi

u mome svijetu

snovi su lijepi

u njemu se niko

nikoga ne boji

uz blagi dodir

prolazis kroz tijela

i nikom ne smeta

tvoj put leta

u mome svijetu

najljepse cvijece cvjeta

ni ljubav tu se

veliko ne pise

jer gdje ljubav

vlada i mrznja dise

sve je lagano

i sve plovi

nije to java

a nisu ni snovi

ja sam uz tebe

uz tebe maleno sto sunca nikada vidjelo nisi

sva tvoje sreca bijade vreli jezik od majke tvoje

i toplo vime sa vrelim mlijekom

smrdljiva stala bijade na kratko tvoj dom

i svako jutro kad udjose u nju ljudi

ti si se radovalo jer znalo si

pusteno ces biti kod majke tvoje

pod jezik njezni njezin ces ici

toplo mlijeko iz grudi sisati

al dodje dan i dodjose opet ljudi

ti se obradova jer nisi znalo

ovo idu koljaci tvoji

odvuce te na livadu

da sunce vidis
jednom i zadnji puta

nozom ce ti zivot uzeti

majka ce te danima zvati

plakat ce za tobom

a i ja cu sa njom

krivaja

tvoje kapi srebrene
razlijevas po mojoj dusi
znas li da te poznajem ?
znam sta te stvara
i znam sta te rusi
jer ja sam dijete tvoje
sjecas li se
kako si me voljela ?
sjecas li se
kako si me grlila ?
kada sam plivati
u tebi ucila
znam kako places
kad suse su jake
znam kako jauces
kad kise su teske
i vesela kada si
s vjetrom kad cavrljas
mjesec zlatni kada ti
svoje tajne prica
dusa tvoja i moja je
u kapima svuda
po stijenju se razbija
u nebo se pruza

zov

na proplanku stojis i zoves

okolo tebe svuda je mrak

glava ti nebu dignuta

trazis nekoga ko ti je drag

mracno je i tu nema nikoga

vjetar ce zamesti tvoga

zova i krika trag

moj sokole

s neba me pratis i gledas

nudis mi vjeciti let

a zemlja se majcinski smjeska

pred oci mi stavlja cvijet

pomirisi, kaze, pomirisi

i poznat ces da je ipak

ovo ovde tvoj svijet

umori ratnik

dvanaest ratnika putuje
a trinaesti spava

njega boli od putovanja

i od rata glava

jedanaest ratnika putuju
a dvojica sniju da su nekad
hrabri bili i da bitke biju

zadnji ratnik nebom plovi
s bogom vino pije
bog mu tiho na uho sapnu
do ratovanja moj junace
ni meni vise nije