prljava stopala

po citav dan sam trcala bosonoga, svejedno bilo po sumi, po stjenama pokraj rijeke
ili po prugi, tj. bila pruga prije, pa smo taj put i dalje zvali pruga
sjecam je se samo iz jednoga dozivljaja kada sam sa ocem vozila se starim cirom
putovali smo za olovo

ja sam pokraj prozora sjedila i gledala zacudjeno kako drvece trci pokraj mene

otac se od srca nasmijao kada sam mu rekla da nisam znala da drvece moze trcati

sjecam se da je moja mama nonstop prala ves, cistila, ribala
ruke su joj uvijek bila ispucane i natecene
a nije ni cudno, nas pet divljakusa
treba za nama ocistiti, oprati


pred spavanje se obavezno morale prati noge, da se barem posteljina ne prlja tako brzo

ono, umoris se od trcanja i pentranja svuda gdje stignes pa u noci samo uletis u kucu, pazis
da te mati ne primjeti

padnes na krevet i u tome momentu i zaspis
al ne za dugo :)
mama je svaku vecer podizala pokrivace i gledala noge
a bile su prljave ako ih ne operes, auu crnile se

onda bi bilo galame, jedina psovka koju je moja mama imala je bila: jebem ti ustoku, ni dan danas ne znam sta joj to znaci ustoka

ustaj, peri noge

e tada bi pocinjalo cmizdrenje i pusti me da spavam
jer posle tolike akcije po danu, san ti vise lici na komu

mama je ostajala uporna i nije bilo milosti

odes zatvorenih ociju do cesme (a sve uz plac) pa ledenom vodom peres noge
redovno nas je po par puta slala nazad jer prvi puta uvijek je bilo
samo malo pustis vodu da predje preko stopala

nazad u krevet se moglo otici samo sa sasvim cistim stopalima

san

vidim livade i zelene brezuljke na sve cetiri strane

a izmedju livada su putevi
ja hodam jednim i znam da trebam da poletim
potrcim da uzmem zamah ali me strah da se u nebo vinem

u momentu mi dodje misao, pa ti znas letjeti
slobodno, hajde
polako se pocnem dizati nebu
u pocetku me jos malo strah drzala
u rukama i ramenima sam osjetila jako strujanje
bio je to prijatan osjecaj
sto sam duze letjela, to je rastao osjecaj srece koji se i ne moze opisati rijecima

svuda plavetnilo,
sa ponekim oblakom, mekanim, prolazila sam kroz njih i uzivala

u trenutku budjenja sam pogledala kroz prozor i za mali djelicak sekunde vidjela sokola kako mase krilima i odlazi a ja sam osjecala kako moje ruke i ramena napusta strujanje



hvala ti prijatelju za ovaj let

san

sanjala sam nocas tita

sanjam da sam mala djevojcica i on me zove sebi u krilo
okolo njega puno djece
ja dolazim do njega i on mi kaze
ajde pokazi se
da vidim koliko si odrasla

ne sjecam se citavoga sna
ali se sjecam da posle nekada sam kao odrasla
i tuze me da sam spijun

pitam ih a zasto, iz kojega rasloga
ne sjecam se odgovora

jakna

za vrijeme mojih srednjoskolskih dana, nije se imalo bas puno
a i kako bi, nas pet, jednoj mora otac placati stan u "velikom" gradu,
meni i jos jednoj sestri u malom gradu a dvije jos kod kuce u osnovnoj skoli
svakoj treba odjeca, knjige, sveske i sve sto spada pod skolsku opremu
otac sam radi i lomi se jadan da nama svima jednoga dana bude bolje
za vrijeme osnovne skole je bilo dobro, kod kuce uvijek toplo a i imalo se uvijek sta jesti
a u onin jebenim "stanovima"cumezima, jedna sobica, jedan krevet i to je to
a kostalo je podobro
nisam zeljela sada o tome
htjela sam da pisem o jakni od moga oca

nije se imalo para da se kupi a hladno zimi u bosni
uzela sam jaknu od moga oca iz njegovih momackih dana
bila je tamno -plava, boja se malo prisjevala, prelijep materijal
probam je i kazem, evo meni jakne
razmislim sta bih mogla uraditi sa nje da izgleda malo modernije
kupim neku svilu koja se prisiva na rubove
prisijem je na rukave, na rubove jakne a na ledjima napravim nesto u obliku djeteline sa cetiri lista

ljepsu jaknu nisam nikada imala niti vidjela
izgledala je tako lijepo, da su me svi pitali odakle ti takva jakna

moj prijatelj salem, po nadimku trebo :) se totalno zaljubio u nju
daj da je obucem, govorio je a ja sam mu je sva ponosna davala i uzivala kada bih vidjela kako je on sretan kada je obuce

jednom kada smo bili na nekoj pijanki on opet: ajd daj jaknu
kao da ga i sada vidim, kako je sretan dok je jakna na njemu

a lijep osjecaj je nekoga usreciti

tu noc sam mu jaknu poklonila

za a

htjela sam da ti napisem
pjesmu ili pricu
ali ni za jedno ni drugo ja rijeci nemam

a imam nesto drugo sto u rijeci nikada nece moci stati

put

ja nisam iz
ovoga svijeta
dom u njemu
ja naci ne mogu
zato uvijek
idem samo dalje
koraci me vode
blize bogu

gdje se kriju cudovista ?

od djetinjstva mi je ostala navika, bilo kako da je toplo, da sakrivam ruke pod pokrivac kada legnem da spavam

plasila sam se uvijek cudovista, koja su se pod krevete sakrivala i cekale da njihove zrtve padnu u san

najtezi trenutak mi je bio u noci kada odem da legnem, a ne mogu da zaspim jer me strah da ipod kreveta lezi cudoviste i vreba

trebalo je skupiti hrabrosti i pogledati ispod kreveta

zeludac bi mi se stiskao od straha da cu ga ugledati a tada ne bih zanala sta da radim

ali, eto, pogledala bih, uvjerila se nema nikoga i spokoj bi me tada obuzimao

tada su dolazile sledece lude djecije ideje

sjecam se da me strasno zanimalo kako se zaspi , sta se desi u tom momentu kada iz jave prelazis u san ?

pa sam fino odlucila da cekam u noci, da ne zaspim dok ne vidim kako ce se to desiti
naravno, ujutro bi se se sva razocarana budila i mislila, eto opet nisi vidjela

sada kada sam odrasla (valjda) znam da ni dan nije siguran od cudovista koja se vise ni ne kriju pod krevete
mozes ih naci na svakom koraku i na svakom mjestu
zalud ti je ruke sakrivati od njih
uvijek te neko od njih nadje i vuce tamo gdje ti ne zelis biti

ljubav

slabo razumijem boga

i sve ovo sto na zemlji stvori

to mozda ni cilj nije bio

da djelicak cjelinu zavoli