u sarajevu u bolnici
radi posledica
od pogresne terapije
je mome ocu iskocio kuk
rekli su
tu se nista ne moze vise ciniti
on je za njih bio otpisan slucaj
moze ici kuci i cekati da umre
moje sestre se sa tim nisu pomirile
i trazile su bolnicu
koja bi njihovu gresku
korigirala operacijom
nekako su u zenici pristali da ga prime
sef rece
ma ne isplati se vise njega operisati
moje sestre su bile uporne
i dalje su pitala ostale ljekare
jedna je rekla
naravno da se moze operisati
ali oni vam zele novac
kosta toliko i toliko
dobili su i operacija je izvrsena
bez ikakvih komplikacija

tuga je sto je ikada otisao u prokletu bolnicu
pomogli mu nisu nista, samo su ga napatili

ivana se zvala
u skoli je bila onako srednja zalost sto se znanja tice
ali u ismijavanju svega i svakoga je bila medju najboljima
mi smo putovali busom do ribnice pa smo posle nastave imali vremena jos poprilicno
a isto tako i prije nastave
istoriju nam je predavala vrlo stroga nastavnica
trazila je puno i djeca su je se poprilicno plasila
ja sam voljela u to vrijeme skolu, imala sam uvijek skoro sve petice iz svakoga predmeta
istoriju sam posebno voljela
i tako, predlozi ona djeci iz moga razreda da dok cekamo na bus ili na pocetak nastave
neka im ja predajem malo koju lekciju
ivana bi skakutala ispred mene, napravila grimasu na licu kao da place
molim te moliiim te, daj pojasni mi to ili to ili to
tako svaki dan

a kada bi bila u drustvu drugih, mnogo je pricala o meni
kao, njoj poklanjaju, zato sto je vole
sutra bi opet dosla i placljivim tonom moljakala, meni
meni, molim te
pojasni mi

ovo je cesti model ljudi
kurac su ljudi jebiga

lane

ovo je cudni dio moga djetinjstva
koje ne razumijem ali ga se jasno sjecam
ne znam od koga sam cula
da je na brdu iznad moje kuce
grob od laneta
a mozda sam i umislila sebi
mozda sanjala
ko ce znati

uglavnom ja sam tu redovno isla
koliko se sjecam i po par puta na dan
ne znam koliko sam bila stara
mozda jedno 4 ili 5 godina
napravila sam ogradu oko groba kamenjem
stavljala sam mu svaki dan novo cvijece
znam da sam i brbljala uvijek nesto kao sa njim
e sta sam pricala ne znam
znam samo da sam to mjesto jako voljela
i da sam tu se bas dobro osjecala

mozda nekada i bude mi jasno zasto sam to radila
uglavno, smrt mi tada nije bila nista strano a ni strasno
niti je u mome svijetu smrt prestavljala bilo kakav kraj

muticka

par mjeseci je starija od mene a imamo ista imena
od moje tetke kcerka, stanovali su na strici
svakoga ljetnog raspusta i zimskog je dolazila kod nas
tj. kod tetke ane ali je uglavnom bila kod mene po danu
i dobar dio noci, samo je tamo spavala
plava duga kosa i uvijek se sminkala
cak je sa sminkom i spavala
kad dodje ja je pitam, koliko ostajes ?
kaze jedno 5 dana
aha
pet dana proslo ona jos tu
kad ides? pitam je
sutra kaze
ahaa
to je bilo svaki puta tako
a isla je tek dan prije nego kada prodje raspust
znaci zimi, mjesec dana
ljeti tri bogami
ima i brata, on je jos svjetliju kosu i oci od nje imao
on bi jadan da ide kuci ali ona nece
spremi se on tako svaki dan i stoji ispred kuce
pa je zove: jebem ti zvjezdu, ajde izlazi !
znas da moramo kuci
ona se pravi gluva, kao ne cuje
on bi ponavljao, sve dok njoj ne bi pukao film
pa bi izletila napolje i izderala se : idi, jebote caca (tvrdo c, posto mekano nije znala reci )
ja necu !(opet tvrdo c )
on bi onda nabrajao koje je kazne sve cekaju
i na kraju bi jadan odustao, usutio i cekao da se ona smiluje da nekada odu kuci
u drustvu je uvijek bila mirna, stidljiva
ljeti dok sam ja po krivaji plivala, ona je sjedila u odjeci na obali
nije se htjela skinuti u bikini, sramila se

nas dvije smo bile pravi pirati
tetka je uvijek imala svega u sobi, cigareta, likera nekih tonu
keksova, cokolada
e ona bi meni sve to kroz prozor bacala i onda bi nas dvije otisle na nase mjesto
pusile i pile
aaj ti boga
posle ti bude muka sto od cigareta sto od pica
jednom smo maznule vino neko a dan bio prevruc
nas dvije pokraj krivaje, ona je pila meni se nije dalo

bogami taj se puta pravo napila
s druge strane krivaje je jedan stari ciko iz susjednog mjesta pecao ribu
ona inace se plasila vode, al taj dan je gazila po brzacima
ja sam je morala drzati da ne ode u duboko, jer nije znala ni plivati
zagazi tako ona, pa gleda onoga ciku i pocne se derati
cikoooooo
jel ima ribeeee
suti jebote, govorim joj ja a ona se sve vise dere
bilo je tu jos scena al o njima necu :)
stiiiiid me :)

jednom smo babi nasoj u organizovanoj i isplaniranoj kradji usle u sobu
jednu kutiju keksa smo otvorile i stavile na krevete pa polako jele
dok smo mi trazile sto joj jos mozemo maznuti
ja sam taj dan imala jednu haljinicu skroz kratku, necu je nikada zaboraviti ;)
udje baba iznenada u sobu a drzi prut u ruci
ona pod krevet, ja za njom, pa zaglavim a haljina se jos podigla fino
dupe ostalo taman napolju
ubilo se za prut od babe sto je imala u ruci
par puta me sibnula pa onda je otisla, otvorila prozor i pocela glasno da se dere:
u pomooooc, u pomooooc
lopovi, karafuljee, opljackase me
mi smo iskoristile priliku za bjeg

ma ne bi moglo u par knjiga stati sta smo mi sve radile dok smo bile zajedno

nema vise junaka
nema vise snova
neka druga bica
neka lica nova
bas mi se ne svidjaju
ako mene pitas
po snovima starim
ja radije skitam
tu se moji junaci
jos za mene kriju
pa se hrabro bore
bitke svoje biju
a kada se umore
u snove se vrate
porkijem ih osmjehom
sapnem , sada spavaj
posle cemo opet
mi u borbe ici
jahat cemo vjetrove
u beskraj cemo stici

nekad davno

kad sam ja
nekad davno
indijanac pravi
bila
zvali su me
sto medvjeda
sto vukova
sto orlova
ne sto sam
ih savladala
neg sto sam
u srcu svome
svud sa sobom
njih nosila

kad sam ja
nekad davno
indijanac pravi
bila
plesala sam
ples zivota
imala sam
cak i krila

letjela sam
s orlovima
s vukovima
zavijala
s izvora smo
vode pili
prijatelji
mi smo bili

kad sam ja
nakad davno
indijanac stvarno
bila
s medvjedom sam
u pecni
zimske snove
budna snila

......

hajdi

uvijek kada vidim nesto o hajdi ( ne samo tada ) sjetim se moga djeda ilije, bake janje i ujke frane
zivjeli su u vijaci
djedo ilija je bio vuk samotnjak
smetala mu je galama u selu, pa je napravio sebi kucu jos jednu, malo dalje od sela
e tu je bio raj na zemlji

sjecam se verande drvene, sa malim vratascima
ta mala vrata su mi bila posebno zanimljiva
i tu je bio spajz koji je uvijek mirisao na svjezi kruh

vode sa dva korita a voda je tu uvijek proticala uz veseli zubor
tu sam znala satima sjediti, ruke po ledenoj vodi provlaciti
i slusati kako voda veselo iz korita u korito se prelijeva

a dole, ispod kuce, kada se spustis niz brdo
dole je bila jos jedna voda, jos ledenija

djed je bio visok i krupan
niko nije znao praviti pitu kao on
a jeli smo na velikoj okrugloj siniji koju je on sam napravio
inace, skoro sve sto mu je trebalo sam je pravio

ujko frano je bio nesto poput andjela
volio je konje, pricao je sa njima njezno
a nas je uvijek znao nasmijati
on je iz bog zna kojih razloga ostao poprilicno malen
u to vrijeme se nije ni islo ljekaru
ali nije to ni vazno, onakav kakav jeste bio, bio je najljepsi

a baka
ona je oslijepila negdje u sedamdesetoj godini zivota ali uvijek je znala ko je ko kada bi mi kod njih dosli

ispod kreveta je imala drveni kofer, u kojem je uvijek bilo nesto za nas

da bi dosli do djedine kuce, morali smo se penjati dugo uz brdo
dugi rat se zove
naporno je bilo uvijek ali kada dodjes na vrh e tada proleti osjecaj srece kroz tijelo
pozelis da poletis

a tek zimi
kada se popnes, prospe se u nedogled slika njiva ogradjenih sa drvenom ogradom a snijeg se bijeli i svjetluca