Dienstag, 14. April 2009

zepcaci

to je strinina familija
franjo, dzaja, lilo
kada bi strina zagalamila
evo nam idu zepcaci
ja i sestre smo trcale napolje
da ih pozdravimo
eee jesmo se radovali njima
franjo, malo visociji od mene
plava kosa, plave oci
on je bio najstariji od brace
sav njezan, tih
ali znao nas uvijek nasmijati
dzaja isto plava kosa, plave oci
visociji od franje
njemu je moda onako bila malo vise bitna
uvijek nasmijan
lilo, visok, crna poduza kosa
i najveci vrag od njih
sve mu je bilo smijesno
i svima drugima koji su u njegovom
drustvu bili
svi su imali oci onako kao kinezi
to nam je bilo posebno zanimljivo na njima
dolazili su kad god su mogli
a kada dodju po citavu noc nismo spavali
sjedili smo za stolom
igrali karte u cigarete
pricali viceve, smijali se
igrali se raznih igrica
dzandara, zaloga, gluvih telefona
jedni drugima prali zube i noge
i umirali od smijeha
smijali se
i smijali
otisli su oni u holandiju za vrijeme rata
tamo im je otac radio
i sestra koliko se sjecam
vidjela sam franju prije nekoliko godina
kod strine
njegova mala kcerka je meni sjedila u krilu
lijepila sam joj tetovaze sa slikica
grlila me rukicama malim i privijala se uz mene
franjo je gledao i pitao je
volis i ti nasu janju
ona je mahala glavicom i grlila me

umro je neki dan franjo
neka u miru pociva