za andia

plava ptica

nisam ja plakala
sto si
ti umrla
nego sam plakala
kako si zivjela
plava ptico

kad poslednji put
si poletila
u plavi prah
si se prelila
u beskraju
si nestala
plava ptico

san

hodam pokraj potoka i idem uzvodno
svuda okolo njega je hrpa nanosene zemlje

ustvari razne hrpe svega je nanosio
i ostavljao pokraj obale
vidim na jednom mjestu plove jos crvi
oni sto jedu leseve, i oni su u hrpi
pomislim a negdje tu je nesto mrtvo sigurno

meni se javlja osjecaj gadjenja pri pogledu na neke hrpe
neka zena je pokraj mene i prica kako je to normalno
to je kao zakon po kojem ova zemlja postoji
ja je pogledam u oci i kazem
ja znam istinu
oduvijek sam je znala
gledam je u oci i ona mene
kimne glavom i nestane

san

prolazim kroz moje selo, snijeg je svuda

ja trcim kuci strah me da ne vidim krv na snijegu

sledeca slika
na livadi sam, svijeta je toliko puno da se ne vidi pocetak
ni kraj mase
neko na bini stoji i proziva po imenima
prozva moje ime, i mnogi iz mase podigose ruke
ja vicem, ne ja sam ta, sta vam je
ali u masi ne mogu da dodjem do izrazaja, uguse moje vikanje
posto sam stajala na ivici mase, ja se odvojim od nje i vikem, ja sam
ovi sto prozivaju me primjete
prozvani kao treba da idu nekuda
krenemo i uz mene je neki muskarac, ja mu pruzam ruku
i on meni, govori mi svoje ime
i kao nas dvoje smo ekipa
on je visok, plav

ja se sjetim da sam zaboravila telefon, kazem to njemu i vec trcim nazad da ga donesem
on me doziva, ne idi, moramo na vrijeme stici tamo
ali ja ga vise ne slusam nego trcim nazad
neka tasna mi se zaplece medju noge i meni smeta
skakucem skoro samo na jednoj nozi
slabo cu ovako doci na vrijeme mislim i
skidam tasnu pa je stavim na ledja i trcim dalje

na jednom mjestu je cesta skroz nizbrdo
pokraj mene vidim djevojcica trci, ustvari klize se niz cestu
ali ja sam brza
mislim se podaleko je ovo sto se vracam
lako se vratit ali kako cu opet stici tamo odakle sam krenula nazad

pa se sjetim, stopirati cu neko auto da me poveze
i kao vec i jesam, sad neki muskarac sto je bio u autu
koraca sa mnom po nekoj livadi
vidim kako me gleda
nece ovo sad bas biti dobro
morat cu ga se nekako osloboditi
lazem mu kako ima lijepe oci i kako mi se svidja
samo da bih malo na vremenu dobila i vidjela kako cu od njega pobjeci
vidim neke kuce isred mene i trcim prema jednoj
ulazim u nju
kad sam usla u kucu vidim kako je mala
neki djecak lezi u sobi
i on kao zeli da mi pomogne

od tada se slika mjenja
vise nema muskarca tog nego neka zena me ganja
i hoce da me ubije
pravi rat i razna srestva, uglavom sam se namucila
sad kao ja sam nju nekako uspjela savladati i ona lezi na podu
i kao slaze se s tim da je otrujem
dajem joj nesto iz neke flase i ona to kao pije
unutra je kao fitilj i njega guta,
posebno odvratna scena
i taman kad sam mislila, dobro je napokon sam slobodna od te zene
ona ustaje i smije se
a prevara, mislim se
trcim po livadi i ima neke djece i ljudi ne znam bas jasno
ona kao priprema neko oruzje i kao znam s tim ce me lako ubiti
u tom momentu prolazi mali djecak pokraj mene i ja ga grabim
kao to je njezino dijete i znam da nece u mene pucati dok njega imam
vicem nekome od onih sto su meni zeljeli pomoci uzmi tu curicu tu
ona ce te stititi, jer i ona je kao njezina kcerka

sad opet se scena mjenja
idem putem nekim i opet su neki ljudi pokraj mene i neki muskarac
pije sok neki i ja ga pitam sto se to ne bi pilo cijelu godinu
zasto samo kada se ide na izlete
dodjemo do nekog mjesta, valjda je groblje
i sjedam pokraj svjeze iskopane zemlje, grob
na njemu stoji cola i ne znam sta jos
on ostavlja onaj sok i pita jel bi se mogla ona cola jos piti
a otvorena je vec bila
kazem sto da ne
i vidim ga kako pije