jarani

sef u familiji je fredi
on je prvi dosao

bio je u domu za zivotinje
prije je zivjeo kod nekoga amerikanca, vojnika, pa kada su otisli iz njemacke
ostavili su fredija u domu

par njih je fredija nosilo kuci i vracali ga nazad
kazu, ne ide, stoji pokraj vrata, mjauce i grebe

kada sam ga ja unijela u stan, moj otac je sjedio u svojoj omiljenoj fotelji

fredi sav sretan kada je usao, pronjuska po stanu
vidi se da je veseo
kada je sve kontrolisao, pravo mome ocu u krilo i tu je zaspao
moj otac se nasmijesi i kaze
jebajiga, znaju zivotinje ko je najbolji :)

posle je dosao jack
jednom smo isli kod moje sestre a njezini tamo imaju isto psa , eki se zove
moj fredi navikao na pse, nikada nije bjezao kada bi mu se koji priblizio
tako i taj puta
eki navalio, laje a fredi samo sjedi i gleda ga
eki sve ljuci a jack dodje frediju da pomogne
ode i on laje na ekija, bjezi , bjeziiiiii
ovaj nista, u extazi i ne primjecuje jacka
eki nasrce sve ljuce na fredija
a fredi se kao sapic0m malo brani

jack vidio odnijeo vrag salu, eki ga ne sisa ni jedan posto
ode nazad iza njega i uhvati ekija za rep i vuce ga od fredija
nezaboravna slika :)

drugi puta je bilo puno opasnije
ja sam inace morala kriti se od fredija kada idem u setnju sa jackom
jer i on je uvijek sa nama isao
taj dan mu nismo uspjeli pobjeci i on ide sa nama
vidim jednu poznanicu, ona ima lovackog psa
ringo se zove
moj jack jeste da je mali, ali skoro svaki pas ima respekt od njega
zna se djecko postaviti, ima karizmu jebenu :)

tako i ringo, mnogo veci i jaci sigurno od jacka
ali jack je sef i njega se slusa
ringo vidi fredija
zatrci se prema njemu
a fredi onakav kakav jeste, ne mice nego ga ceka
jack isto trci za ringom, on je znao da ringo nema dobre namjere
uspjeo je prvi da stigne do freda
stane ipred njega i zagalami :
ne diraj !!!
ringo se zbuni, ne zna sta ce, fredija zubima za vrat uhvatiti ili ne
elke vristi histericno, vidim i ja nece ovo biti dobro
polako odem do ringa, fredija i jacka
uhvatim ringa za ogrlicu
medjuvremeno je i fredi razumjeo u kakvoj se situaciji nalazi
i kada je vidjeo da ja ringa drzim, skocio je na ogradu
ringo se propne a velik je bas i zakaci ga malo zubima
bila je ruzna rana

i eto
snaga bez hrabrosti nista ne vrijedi a jack je hrabar a plus jaran

san

idem u nekoj koloni ljudi
prva kolona kao ide u jednom smijeru
a druga, kao to je ona koja ide u mome smijeru
ja sam na vrhu kolone, koja nije moja i pricam sa nekom zenskom
a moja kolona je kao prikljucila se ovoj drugoj

sad meni pade na um da ja moram ici nazad, da vidim gdje je moja kolona
i odem a i ta zenska isto ide sa mnom da vidimo
priblizavam se kao kraju, kolona je sve redja, sve manje ljudi
i kao znam moje kolone nema
odvojila se od ove prve i otisla u svome smjeru
ja sam sada tu, gdje nikoga ne poznam, ova kolona kod koje sam ce ici u svome smijeru a ja cu ostati sama

imam sada nekoliko mogucnosti da kao idem prema svome cilju
ali na koju god stranu da podjem
moram preko neke granice
ja se odlucim za desni smijer
ona zenska mi kaze
ne, nemoj tamo, tamo je opasno
pitam: zasto ?
kaze, ma tamo ti je cudan narod
nece biti dobro da tamo prelazis granicu
ok, kazem
ona mi predlaze da idem uz brdo i kao gore je najbolji put za mene, najbolja granica za prelaz

ja se osjecam gadno, mislim se, koje sranje
brojim kao koliko cu buseva morati promjeniti dok dodjem do cilja
tu mi dolazi ideja da zovem sestru da dodje po mene
kao nije njoj tako ni daleko
od granice
vadim handy ali nekako sve to tesko ide

hocu da trazim broj a na ekranu vidim stoji veliko :
sta radis sa pakistana ?

tu sam se probudila
umorio me san

evo ga edonja ovcar ;)

zar nisam cool ? :)

mjesecina
zvijezde
po nebu
rasule
svoj sjaj
svjetluca
poruka
sama sama
i tu je kraj

bozic

hoce li se ove godine roditi bog ?
da hoce bogdom

kada je moj fredi umro sanjala sam ga cesto
san :
idem cestom i pokraj nje vidim puno macaka
sve su veoma cudne, bolesne ili ne znam sta im je
vidim i moga fredija medju njima, poletim prema njemu i zovem ga
fredi ajde idemo kuci
fredi nista, samo stoji i gleda me
fredi idemo kuci, zovem ga
on nista
odem do njega i uzmem ga u narucje
cudan osjecaj dok sam ga drzala
nosim ga jedan dio puta a on pokusava da izadje mi iz narucja
ja ga pustim na zemlju a on se okrene i ode opet tamo gdje sam ga nasla i legne
....
cesto sam ga tako sanjala, ja ga zovem a on nece da dodje, samo me gleda
a ovo je zadnji san o njemu


velika zgrada
negdje jako visoko sam na nekom dalekom spratu
idem od vrata do vrata i trazim ko ce da se brine o mome frediju
kao ja moram ici negdje a on ne moze sa mnom, zasto ne moze ne znam ali tako je

otvaram jedna po jedna vrata
ne svidjaju mi se sobe i trazim dalje

skoro pocinjem plakati sto ne mogu da nadjem nikoga a kao vrijeme je da ja odem
ja ne zelim da ga ostavim samoga
i otvaram zadnja vrata
tu iza vrata je stara zena
fredi ode kod nje kao da je pozna
ona se smjeska i kaze meni
sve je u redu, ja cu se o njemu brinuti

nisam ja, pavo je

joza i verka imaju (masala) 10 djece
najcesce smo bili kod njih sto bi se reklo na sijelu

ferdo je bio klaun teski
uvijek je nesto izvodio i svi su mu se smijali
cak mu je i faca smjesna

ferdo je pusio a i pavo
ma svi su u to doba pusili vala
e uglavnom, sistem po kojem se dolazilo do cigareta je
kradja od oca

znao je joza da mu kradu cigarete i stavljao ih je pod jastuk sebi kada spava

pavo je bio prefrganiji i uvijek je ferdu slao da krade
tako i tu vecer
joza spava, ferdo prvo stoji jedno vrijeme pokraj njega da se uvjeri da je u dubokom snu

pa kada je bio siguran da je joza u svijetu snova, polakoo podvuce ruku pod jastuk
izvuce kutiju
e al u tom mometu joza ga za ruku uhvati
nije spavao , vrag ga, nego se samo pravio
ferdo sav u panici (znao je njih joza i mlatiti) vice :

tata nisam ja, pavo je !

e jebiga ferdo, cak i smjesno lazes :)

san

sanjam neku zgradu
u njoj je puno ljudi
neki su mi ostali u sjecanju
dvojica muskaraca, do pasa goli, sjede na hodniku
pricaju kako ih je treci prjiatelj njihov prodao
treci je odmah u sobi, vrata su otvorena, on ih slusa i nesto im dobacuje
objasnjava, kako je novac bitan i da im treba
ova dvojica se bas i ne ljute puno

pa sada dalje

neki kao moj ex sef i ja hodam pokraj njega
kaze, ovo sto si uradila, nije bilo dobro
ja mu kazem da to nije istina
al on se samo smije i meni je jasno, da za njega druge istine nema

mislim se, moram ja izaci odavde

i idem kao prema moru, reko, malo cu i zaplivati

vidim ispred mene dolazi lavina, il vode il zemlje, tesko je definisati
pogledam u zemlju i vidim kako se prljavstina sa povrsine uzburkala, podigla
ceka na onu lavinu da je pokupi
ja se mislim, dobro je ovo
i nema straha u meni, nista, niti panike
znam da ja mogu otici gore na vrh i da lavina nije moj neprijatelj
polako idem prema vrhu a lavina obilazi moja stopala
i ide dalje
na vrhu sam i vidim dolazi mi jedna djevojka u susret
ja je zovem mirno i kazem, dodji kod mene, dole je lavina
zemlja se cisti
ona isto bez straha, sasvim mirna, dodje do mene

sibile..

slika na zidu od lijepoga covjeka
sa segrtskim osmjehom
osmjehom koji bi znacio
zivote
kakav god da si
mene neces za nos vuci
ja cu ti se ipak nasmijati
do te slike, slika lijepe zene

na krevetu starac, kost i koza
otvorena usta, tesko dise
halo gospodine, mi cemo sada da vam to i to uradimo, govori ona do mene

on ne reaguje

otvorite oci, govori mu ona do mene

on polako otvori staracke, vodenkaste oci
pogleda u mene, nesto u ocima ozivi, odjednom, osmjeh se u njima stvori
lice polako razvuce u osmjeh i tiho rece
sibile
sibile

posle sam razumjela, nije mislio da sam ja sibile
u njegovoj glavi je puno toga jos cisto
sjecanja mu dosla, kada je bio mlad on i sibile

amidja

sijeda kosa a lice uvijek preplanulo, nonstop je napolju

prva slika mene i njega je
ja mala, on me drzi u narucju, pogreb od pokojnog djeda andrije ,kojeg se ja nazalost samo malo sjecam
ali znam puno prica o njemu, pricao mi moj tata

ja i amidja smo diskutovali o raznim temama sve do teskih svadja
tvrdoglav on, tvrdoglava ja
jednom smo sjedili napolju za stolom
opet neka tema, ne slazemo se
e tu se amidja naljutio toliko da me je potjerao i bacio za mnom lopatu koja se tu nasla
:)
rado se nasih prica sjetim
za novu godinu je on bio nas djeda mraz
pitao nas jesmo li bile poslusne
jesmo, jesmo naravno
a jeste, rekao bi i on i dijelio poklone

on ima tri sina, banda prava
oni su ti isto bili nonstop napolju, nesto su uvijek pravili
pravi mali majstori
cak i kada je vani snijeg bio veci nego oni sami
iz nosa sline a ruke crvene ledenice
tek kada bi u kucu usli, pocelo bi plakanje, jer su ih ruke boljele
a strina bi tada galamila
neka, jebo vas vrag, sta sam ja govorila
oni bi svecano obecavali da se to vise nece ponoviti ... maaaa nece do drugi puta

tata i amidja su igrali karti
amidja je uvijek bio sretan kada bi pobjedjivao, smijeh mu nije silazio sa lica
otac se malo ljutio
radi atmosfere
i obrnuto
kada je kupio auto amidja, ja sam spavala a on je usao u sobu i uzeo me u narucje, ajde amidja te malo provoza

imao je do skoro macka, baco ga zvao
baco nikome nije vjerovao, samo amidji
u selu ima stana jedna i njezin macak je cesto se tukao sa amidjinim
amidja je staninog macka prozvao milosevic a njegov baco je tudjman
smijali su se tome i amidja i stana

skoro amidja pece sljivu a ja sjedim sa njim, malo je popio
pa prica o baci
cista dusa kod zivotinja kaze

a neces ga ubjediti da se zemlja okrece oko sunca ako on to sam ne vidi

povjerenje

nas je pet, sve zenske
citava banda
kod nas je vladala apsolutna sloboda
u nasem selu je sve bilo sramota
cak i kada kao dijete obuces kratke hlace
ali mi smo imale slobodu koju smo mi same voljele
ja sam npr. ljeti hodala samo u bikiniju
a i sta ce mi sta drugo po vrucini
baba pokojna, uvijek se nasmijem kada se toga sjetim,
kada bi me vidjela a vidjala me stalno, pljunula bi na pod (ko fol) i rekla bi karafuljo jedna (e bog zna sta je karafulja )
ajde pokrij se
Ivo bolan, sto je pustis da takva hoda, govorila je mome ocu
tata nije reagovao na ta pitanja
mi smo imale sva prava koja su u to doba imali samo muskarci
ee bogami, ako cemo posteno imale smo veca prava i od muskaraca

ljetni raspusti su bili raj
po citavu noc smo sjedili pokraj rijeke uz vatru, nocna kupanja, przenje pecenjaka, pjesme i smijeh do bolova u stomaku
u zoru se ode malo odspavati pa onda opet nastavis sa plivanjem po krivaji (dobro bilo je izmedju i radova koji su se morali obavljati)

komsinice su se ponekada znale udruziti pa doci kod moje mame na kafu, da one njoj odrze predavanje kako se zenska djeca vaspitavaju i da joj kazu kako ne pristoji da zensko a po noci hoda i to jos sa muskarcima
tu bi moja mama rekla: ja mojoj djeci vjerujem i znam da nece nista lose uciniti
neka se vesele i neka uzivaju

djecija logika

e sjecam se sjedili smo svi kod amidje
igrali neke igrice ili sta vec
tema je bila o bogu
ja sam bila veoma mala i slusam sta pricaju
u mojoj familiji je bilo ovako
mama je vjernik, za nju je molitva jako bitna i vjera
otac isto vjeruje, ali se ne veze za crkvu
molio je sa nama svima molitvice prije i posle jela
dobro sad to
uglavnom, tema je bog i vjera
ja slusam sta se prica i ko iz topa, sva sretna kazem :
ma dva najmocnija covjeka na svijetu su katolici kao i mi, tito i bog
e tu su se svi poceli smijati i to tako jako i dugo da sam se ja i postidila a da nisam ni znala sta sam pogresno rekla

borbene pjesme

nekada su se mnogo pjevale borbene pjesme
koliko su bile popularne , da je postojala cak i uzrecica ,
ako ti nesto ne daju a ti hoces, pa se kaze, mozes pjevati
borbene, nema
takav vakat bio, sto bi moja pokojna baba govorila

ja se slabo koje sjecam
al ovu volim
tj. dio nje a ide ovako :


visoka je planina, nebo iznad nje
a na nebu sivi soko gleda na mene

sivi sokole, prijatelju stari, daj mi krila sokole
da preletim planine ...


(evo sam prolupala , pocela o borbenim pjesmama)

moji prijatelji su voljeli da im tu pjesmu pjevam
mada bog te, ja stvarno ne znam pjevati

san

.. ja ništa ne znam šta znači .. ali .. jebi ga .

.. biljke mi znače život .. ali smiren ..
.. u snu mi sve znači jesam .. vidim drvo .. jesam drvo .. vidim palmu .. jesam palma ..
.. stopala su od nas zanemarena .. dati im život .. dobro je .. a te palme rade to .. daju život prstima .. znači rade prave stvari ..
.. svo rezanje mislim da je uključivanje logike .. znači .. manje vrijedan dio sna ..
.. kod toga što krv proteče .. i kod nosa .. san opet postaje osjet .. a taj ima bazu u stvarnom protoku krvi .. koji je dobar .. obično tamo gdje treba .. i to se može često vidjeti kad se probudiš .. osjećaš se dobro .. ili .. kao opran baš tamo gdje si bio prljav ..
.. taj je osjet i vode .. kada sam sanjao vodu značilo je da je krv protekla onuda gdje dugo nije .. i da je na putu prala ..
.. eto .. pa ti vidi ..

alim

tvoje oci

tamo po bosni pokraj puteva, cesto leze pregazene, mrtve zivotinje
tako i toga ljeta
prolazim i vidim lezi maleno, cini se mrtvo
ali ja sam vidjela oci

stani

mrtav je, kazu

nije, gledalo me je maleno
vidjela sam pogled, evo ga u meni, ostao je zauvijek
lokva krvi, crijeva su izasla a oci jos gledaju

alim

.. no za amazonku .. kaži joj brate .. nek zna .. da su joj snovi dobri .. i da hi ja mlogo volim .. pa je i ona .. daklem slična meni .. i kaži joj .. nek se ne preserava .. nego nek pametno vidi .. kako je ja volim i poštujem .. a da tek ova moja .. prirođena .. prirodnost .. mene ovoga .. navodi na .. neke izraze i .. reči .. a sve .. najviše .. zato .. što to sve stoji na mojoj .. opet .. jebi ga .. prirođenoj .. slabosti .. tj .. nejakosti .. daklem .. strahu .. (.. ovo .. vidim .. izgleda .. kao neozbiljno .. a ne .. nije .. smrtno je ozbiljno ..)

.. vidio sam .. pa me podsjeti .. braniš vegetarijance .. kao amazonka šume ..
.. moj je stav .. po tem pitanju .. da oboje serete ..

.. vi ne želite nekome objasniti da je to važno ..
.. da je to važno .. vi bi to smatrali važnim za sebe ..
.. vi želite uvući nekoga u priče o kurčevim važnostima ..

.. ali .. kao što ispravno veli mile .. boli mene kurac za vaše važnosti ..

.. još da ti kažem .. kada smo već kod ovog pomena ..
.. pitanje snage je pitanje reference .. pitanje dvoga .. to jes pitanje dvojno .. to jes ..
.. prvo .. koja je to šuma koju sam spreman braniti životom ..
.. drogo .. koji .. to jes .. kako .. kakav je profil .. idiota .. koji amazonsku šumu brani životom .. da nije .. morebitno to .. nekakav pizdek .. koji jedva čeka da umre .. pa mu u tu svrhu treba posluži amazonska prašuma ..

.. ovo je sve jasno .. ?

dobar ovaj balasevic

hvala mario na pjesmi


Kada se Braca devetneste vrn'o,
s dalekog fronta 'di soldat je bivo,
prič'o nam kako ga trefilo zrno,
pa zavrt'o rukav i to pokaziv'o.

A mi, a mi smo bili derani.

Prič'o nam Braca o mirisu mora
i o patroli od koje je bež'o,
pa kako je opsov'o nekog majora
i zbog tog posle na robiji lež'o.

A mi, a mi smo bili derani.
A mi, mi smo bili derani.

Prič'o nam kako je preš'o Karpate,
zujali meci k'o rojevi pčela.
Rek'o je: "Rat vam je krvav, da znate,
al' nije mi žao ni ljudi, ni sela.

Ej, žao mi konja..."

Kada se Braca devetneste vrn'o,
svake je večeri prič'o na šoru
kol'ko je curica usput prevrn'o
i kako topovi livade oru.

A mi, a mi smo bili derani.
A mi, mi smo bili derani.

Čim Braca korak iz avlije kroči
skupi se društvo iz našeg sokaka.
A svi smo imali velike oči,
prepuna srca i maštu dečaka.

Pa da, jer tad smo bili derani.
Pa da, jer tad smo bili derani.

Psov'o je Braca i krivce i žrtve,
puške i vaške i rov prepun blata.
Rek'o je: "Ne možes prebrojati mrtve
jer su se carevi igrali rata.

Ej, žao mi konja..."

Negde u Braci je paorski koren
i može rata i rata da bude.
Kad nije paor za soldata stvoren,
volije konje i zemlju neg' ljude.

A mi, a mi smo bili derani
i sve još je vredelo za nas.

Hej, hej, konji beli nebom terani,
kroz san i kroz oblake u kas.

nejro zove te nena

nejra je isla u neki drugi razred ali smo u pauzama bili svi zajedno po dvoristu

ponekada bi iz daljine, gore sa puta, culo se dozivanje stare zene
to je bila nejrina nena, a pricali su za nju da nije cista u glavi

nejrooo, nejrooo
ajde gore, da ti nena nesto daa
nejra se krila a djeca su nenu imitirala i zvali su isto, pa se slatko smijala
nejroooo odi vam, nosi ti nena nesto

jednom je kisa padala jako a nejra je bila u opancicima
nena je opet sa puta zvala
nejroo
kupila ti nena cizme gumene, hodi nejro

nejra se opet krila, bilo je stid smjeha od druge djece

odazovi se nejro, nena te zove

krisban

tako se u mome selu kaze za christbaum, ostalo im valjda kako bi oni rekli od svaba
jest da je rijec nepravilno naucena ali meni draga
krisban
svake godine, pred kicenje jelke snijeg je u mome selu bio povelik
mama bi slala oca da ide po jelku u sumu i obavezno mu napominjala da donese jednu odredjenu sortu
ta nije bockala a mirisala je prelijepo
jedina joj je mana bila sto nije bila bogata granama
moj tata je svaki puta birao sa najvise grana (smrca su je zvali) a te su bockale opasno
meni se ta uvijek isto svidjala

ukrase za jelku smo mi same pravile
umotavale smo sibice, orahe, stare sijalice i bog zna sta sve jos u sjajne papire
bile su neke bonbone, od secera u prahu, to su inace bile najukusnije bonbone na svijetu
umotane u zelene, crvene, zute i plave sjajne papirice

to nam je bio najdrazi nakit, pojedes bonbone a od papirica pravis lancic, pa ga umotas posle oko krisbana
kruna ukrasa su bile svjecice male koje bi zapalili

posle su se kupovale razne kuglice, ali nikada ni jedan krisban nije bio lijep kao oni iz moga djetinjstva

bogdan

bio je stariji od mene 2 godine
ali ga znam od prvoga razreda osnovne skole
dva puta su ga oborili, da ponavlja prvi razred
rastao je bez oca, imao je jos jednoga brata iliju i mamu, njezinog imena se ne sjecam
uglavom, to je bio djecak, sto bi narod prosto rekao sirotan

imao je poveliku glavu i to je bio jos jedan razlog sto su ga djeca ismijavala
on je sutio, jer se nije usudjivao nesto reci, njegove rijeci, bilo kakve da su
izazivale su smijeh ostale djece

djeca su se prema ostalima ponasali onako kako je i uciteljica
ona im je bila u svemu primjer
bogdana je grdila i pricala kako je glup, nesposoban i bog zna sta sve jos
cesto ga je i udarala

u skolu su cesto dolazili da kontrolisu da li djeca imaju vaske, usi, kako se vec kaze
kod bogdana su redovno nalazili i posipali ga nekim bijelim praskom
to bi naravno opet bila prava zabava za ostalu djecu

uvijek je sjedio u zadnjoj klupi i niko nije zelio kod njega da sjedi
jednom su opet dosli da nas pregledaju, trebo je sjedio izpred mene i ja sam par puta vidjela kako mu usi po glavi setaju
njegov otac je bio trgovac i imali su puno para
pregledao nas je, dosao red na trebu i nadje mu naravno

kaze uciteljica, ma pogledajte opet
nema on, znam mu ja porodicu, cisti, bogati
ciko pogleda i kaze a
vidi stvarno nema

od bogdana se nije vise ocekivalo da ista nauci

dosli smo u ribnicu, od petoga do osmoga razreda

razredni, milenko, crnogorac, glavni u svemu
volio je lijepe curice, zavlacio im ruke u bluze
sadisticki nasadjen
na casu razredne je dolazilo njegovih pet minuta

dnevnik na sto, prozivanje, prut na stolu

imao je razlog svakoga da izmlati
npr, odlicni ucenici, imaju jednu 4 u dnevniku
batine
dobro, njih nije mlatio previse, vise se igrao

a onda bi dolazio red na bogdana
sve jedinice
pruzi ruke bitango, djeca bi vec u gromoglasan smijeh

prve batine bi podnosio bez pomjeranja lica, nista

a milenko bi padao u zanos, djeci fino, cekaju da bogdan pocne plakati
i poceo bi bogdan plakati, ali tiho, samo su mu suze sibale niz obraze


vidjela sam ga prije par godina, obradovao se, oci mu zasjale
pricao je puno, dobro mu je, ima zenu i djecu
bogdan, bas ima lijepo ime

on je moj

gadno je kada covjek neko drugo bice smatra za svoj posjed
taj covjek postane gladna bestija sa zeludcom kao rupa bez dna

cudo je jedno sta sve te osobe smisljaju i umisljaju sebi, kada osjete da neko se priblizi korak blize njihovom posjedu

jebes ljude

od alima

.. ako kažeš djetetu .. koje je bolesno .. nije to ništa to će brzo proći .. njemu je to drago čuti ..
.. ako kažeš staroj babi to isto .. ona će se ljutiti .. niko njoj ne vjeruje .. jadnoj ..

.. razlika je u šabloni ..
.. dijete želi biti zdravo .. jer želi sve ono što zdravlje donosi ..
.. baba ne .. ona želi biti bolesna .. jer želi sve ono što će joj to donijeti .. u principu .. nerad i brigu drugih ..

prva lektira

prvi razred ili drugi ne sjecam se tacno

ali se knjige sjecam veoma dobro, tj. njezinih korica i crvene boje na unutrasnjoj strani
kada mi je uciteljica dala knjigu, sva sam bila presretna, buljila sam u knjigu kao u boga

to je bila prva lektira koju smo mogli ponijeti kuci i citati
ja moju knjigu nisam ispustala iz ruku
nosala sam je ponosna svuda sa sobom i pokazivala svima
i desilo se

pala mi je i korice su se malo odlijepile od unutrasnjih listova
odmah mi je pred oci dosla slika uciteljice i njezine prijetnje ako knjigu ostetimo, morat cemo je i platiti
kako li cu je platiti, mislila sam se, kada nemam para

meni se citala druga knjiga ali ovu nisam smjela vratiti
nisam po noci mogla spavati
mislila sam na odlijepljene korice
na uciteljicu i njezinu reakciju kada joj je pokazem

mama je zapijelila knjigu providnom, ljepljivom trakom i bas je fino izgledala

kako god, dosao je dan kada sam je morala vratiti, sva sam pretrnula bila od straha sta ce uciteljica reci kada vidi da je knjiga ostecena
ona ju je uzela i nije ni pogledala

san

sanjam da mi iz prstiju stopala nicu palme
i sjecam se kao ja sam ih tu posadila
na svakom prstu je niknuo novi isti takav kao i stari, on je kao korijen od palme i na vrhu onda zeleni listovi
padne mi na um da to nece biti dobro ako nastave rasti, jer kako ce mi onda stopala izgledati
uzmem makaze i pocnem iz sjeci
nema bola, kao nokat kada sjeces
poprilicno lako su se dali odstraniti
sve do jednog prsta
njega kada sam posjekla, pocela je da tece krv, veoma brzo i u velikoj kolicini
u tom momentu mi pocne i na nos da tece krv i ja padam u neku stolicu, pocinje da se mraci
osjecam kako curi u mlazu
neko od mojih u panici prica da moram ici odmah ljekaru a ja sva sretna mu pricam
ej nasla sam metodu kako zamjeniti djelove tijela
posadi samo neko bilje na njega i ono raste

ljubav

ljubav se mjeri materijalnim dobrima medju ljudima
tako je u ocevoj familiji uvijek bilo
amidja je uvijek imao vise novca, imao bolje placen posao i laksi nego moj otac

otac je dobio od djeda staru kucu, a novu koju su napravili svi zajedno, dobio je amidja i jedan dio te kuce, dobila je tetka koja se vratila od svoga muza sa malim djetetom
jedna je bila udana u vares, znam da je i ona uvijek vise "voljela" amidju nego moga oca

treca, najmladja je stanovala kod amidje i naravno dobro joj je islo uz njega
moda se pratila uveliko, imalo se dovoljno novca jer i ona je "voljela" amidju "mnogo"

moj otac nikada nije kukao niti se bunio, isao je kod njih svaki dan na kafu, kuce su u jednom dvoristu
sjecam se s kojim postovanjem su pricale o amidji a moga oca su gledale poprijeko ponekada
ona najmladja tetka se davno udala, ali i dalje je amidja bio njezin favorit u "ljubavi"

mi smo porasle, otac je imao vise novca nego amidja, nova kuca se napravila
imalo se
pocele i tetkine ljubavi da se mjenjaju

kada je otac umro, najmladja tetka taj dan je bila puna zalosti

skoro nekada na grobu moga oca, veli ta tetka :
ana je rekla ( to je ona druga tetka, sto je uvijek mome ocu sipala malu casicu sljive a amidji veliku, a sa amidjom je bila u svadji radi onoga dijela kuce tih dana) ona hoce pokraj njezinog Ive, moga oca, da je sahrane

padat ce snijeg

padat ce snijeg
i mraz ce skice
opet da pravi
crtat ce likove
u zoru rano
na usnuloj
pospanoj
zelenoj travi
padat ce snijeg
pahuljice ce lagano
po beskraju
da se viju
dlan cu im pruziti
na njemu ce one
svoje tajne
s neba poslane
da kriju

andja

pojma nemam sto o njoj pisem
sjecam je se od djetinjstva, uvijek je sa konjom hodala
ili su nosili drva ili pjesak
uglavnom, po citav dan su radili njih dvoje, konj i andja
mala zenica, nikada nije pricala, niti je pozdravljala koga
prolazila je pokraj ljudi kao da ih i nema
cesto je zvizdukala
po selu se inace puno pricalo, tracalo o svakome
ali o njoj se cak ni tracalo nije


covjek joj je bio blasko, nije imao jednu ruku i on je bio jako slican njoj
stanovali su na pocetku sela ( a to bi mogao biti i kraj )

ne sjecam se zasto je ostao bez jedne ruke , cini mi se u svadji radi zemlje sa bracom
ali nisam bas sigurna

posle nekada kada je bila poprilicno stara, kazu, da je cesto pricala da ce se ubiti
izgleda da to nikoga nije zanimalo puno
a nije slagala, nekada rano u zoru otisla je na krivaju i bacila se u vodu
plivati nije znala niti je imala namjeru da pliva
nasli su je nekada u danu mrtvu
andja, zena koje kao da nije ni bilo
a jeste, vidim je i sada kako hoda za konjem i zvizduce

volim jesenjina

PJESMA O KERUŠI

Jutros rano gdje strn šumi, lupka,
gdje se bjeli trska u guguti,
sedmero je oštenila kucka,
sedmero je oštenila žuti'.

Do u sumrak grlila ih nježno
i lizala niz dlaku što rudi,
i slivo se mlak sok neizbježno,
iz tih toplih materinskih grudi.

A uvece, kad živina juri,
da zauzme motke, il' prut jak,
izišo je tad domacin tmurni,
i svu štenad potrpo u džak.

A ona je za tragom trcala,
stizala ga, kao kad uhode...
I dugo je, dugo je drhtala
nezamrzla površina vode.

Pri povratku, vukuc se po tmini,
i ližuci znoj s bedara lijenih,
mjesec joj se nad izbom ucini,
kao jedno od kucica njenih.

Zurila je u svod plavi, glatki,
zavijala bolno za svojima,
a mjesec se kotrljao tanki,
i skrio se za hum u poljima.

Nijemo, ko od milosti il' srece,
kad joj bace kamicak niz brijeg,
pale su i njene oci psece,
kao zlatni sjaj zvijezda u snijeg.

sergej jesenjin

prljava stopala

po citav dan sam trcala bosonoga, svejedno bilo po sumi, po stjenama pokraj rijeke
ili po prugi, tj. bila pruga prije, pa smo taj put i dalje zvali pruga
sjecam je se samo iz jednoga dozivljaja kada sam sa ocem vozila se starim cirom
putovali smo za olovo

ja sam pokraj prozora sjedila i gledala zacudjeno kako drvece trci pokraj mene

otac se od srca nasmijao kada sam mu rekla da nisam znala da drvece moze trcati

sjecam se da je moja mama nonstop prala ves, cistila, ribala
ruke su joj uvijek bila ispucane i natecene
a nije ni cudno, nas pet divljakusa
treba za nama ocistiti, oprati


pred spavanje se obavezno morale prati noge, da se barem posteljina ne prlja tako brzo

ono, umoris se od trcanja i pentranja svuda gdje stignes pa u noci samo uletis u kucu, pazis
da te mati ne primjeti

padnes na krevet i u tome momentu i zaspis
al ne za dugo :)
mama je svaku vecer podizala pokrivace i gledala noge
a bile su prljave ako ih ne operes, auu crnile se

onda bi bilo galame, jedina psovka koju je moja mama imala je bila: jebem ti ustoku, ni dan danas ne znam sta joj to znaci ustoka

ustaj, peri noge

e tada bi pocinjalo cmizdrenje i pusti me da spavam
jer posle tolike akcije po danu, san ti vise lici na komu

mama je ostajala uporna i nije bilo milosti

odes zatvorenih ociju do cesme (a sve uz plac) pa ledenom vodom peres noge
redovno nas je po par puta slala nazad jer prvi puta uvijek je bilo
samo malo pustis vodu da predje preko stopala

nazad u krevet se moglo otici samo sa sasvim cistim stopalima

san

vidim livade i zelene brezuljke na sve cetiri strane

a izmedju livada su putevi
ja hodam jednim i znam da trebam da poletim
potrcim da uzmem zamah ali me strah da se u nebo vinem

u momentu mi dodje misao, pa ti znas letjeti
slobodno, hajde
polako se pocnem dizati nebu
u pocetku me jos malo strah drzala
u rukama i ramenima sam osjetila jako strujanje
bio je to prijatan osjecaj
sto sam duze letjela, to je rastao osjecaj srece koji se i ne moze opisati rijecima

svuda plavetnilo,
sa ponekim oblakom, mekanim, prolazila sam kroz njih i uzivala

u trenutku budjenja sam pogledala kroz prozor i za mali djelicak sekunde vidjela sokola kako mase krilima i odlazi a ja sam osjecala kako moje ruke i ramena napusta strujanje



hvala ti prijatelju za ovaj let

san

sanjala sam nocas tita

sanjam da sam mala djevojcica i on me zove sebi u krilo
okolo njega puno djece
ja dolazim do njega i on mi kaze
ajde pokazi se
da vidim koliko si odrasla

ne sjecam se citavoga sna
ali se sjecam da posle nekada sam kao odrasla
i tuze me da sam spijun

pitam ih a zasto, iz kojega rasloga
ne sjecam se odgovora

jakna

za vrijeme mojih srednjoskolskih dana, nije se imalo bas puno
a i kako bi, nas pet, jednoj mora otac placati stan u "velikom" gradu,
meni i jos jednoj sestri u malom gradu a dvije jos kod kuce u osnovnoj skoli
svakoj treba odjeca, knjige, sveske i sve sto spada pod skolsku opremu
otac sam radi i lomi se jadan da nama svima jednoga dana bude bolje
za vrijeme osnovne skole je bilo dobro, kod kuce uvijek toplo a i imalo se uvijek sta jesti
a u onin jebenim "stanovima"cumezima, jedna sobica, jedan krevet i to je to
a kostalo je podobro
nisam zeljela sada o tome
htjela sam da pisem o jakni od moga oca

nije se imalo para da se kupi a hladno zimi u bosni
uzela sam jaknu od moga oca iz njegovih momackih dana
bila je tamno -plava, boja se malo prisjevala, prelijep materijal
probam je i kazem, evo meni jakne
razmislim sta bih mogla uraditi sa nje da izgleda malo modernije
kupim neku svilu koja se prisiva na rubove
prisijem je na rukave, na rubove jakne a na ledjima napravim nesto u obliku djeteline sa cetiri lista

ljepsu jaknu nisam nikada imala niti vidjela
izgledala je tako lijepo, da su me svi pitali odakle ti takva jakna

moj prijatelj salem, po nadimku trebo :) se totalno zaljubio u nju
daj da je obucem, govorio je a ja sam mu je sva ponosna davala i uzivala kada bih vidjela kako je on sretan kada je obuce

jednom kada smo bili na nekoj pijanki on opet: ajd daj jaknu
kao da ga i sada vidim, kako je sretan dok je jakna na njemu

a lijep osjecaj je nekoga usreciti

tu noc sam mu jaknu poklonila

za a

htjela sam da ti napisem
pjesmu ili pricu
ali ni za jedno ni drugo ja rijeci nemam

a imam nesto drugo sto u rijeci nikada nece moci stati

put

ja nisam iz
ovoga svijeta
dom u njemu
ja naci ne mogu
zato uvijek
idem samo dalje
koraci me vode
blize bogu

gdje se kriju cudovista ?

od djetinjstva mi je ostala navika, bilo kako da je toplo, da sakrivam ruke pod pokrivac kada legnem da spavam

plasila sam se uvijek cudovista, koja su se pod krevete sakrivala i cekale da njihove zrtve padnu u san

najtezi trenutak mi je bio u noci kada odem da legnem, a ne mogu da zaspim jer me strah da ipod kreveta lezi cudoviste i vreba

trebalo je skupiti hrabrosti i pogledati ispod kreveta

zeludac bi mi se stiskao od straha da cu ga ugledati a tada ne bih zanala sta da radim

ali, eto, pogledala bih, uvjerila se nema nikoga i spokoj bi me tada obuzimao

tada su dolazile sledece lude djecije ideje

sjecam se da me strasno zanimalo kako se zaspi , sta se desi u tom momentu kada iz jave prelazis u san ?

pa sam fino odlucila da cekam u noci, da ne zaspim dok ne vidim kako ce se to desiti
naravno, ujutro bi se se sva razocarana budila i mislila, eto opet nisi vidjela

sada kada sam odrasla (valjda) znam da ni dan nije siguran od cudovista koja se vise ni ne kriju pod krevete
mozes ih naci na svakom koraku i na svakom mjestu
zalud ti je ruke sakrivati od njih
uvijek te neko od njih nadje i vuce tamo gdje ti ne zelis biti

ljubav

slabo razumijem boga

i sve ovo sto na zemlji stvori

to mozda ni cilj nije bio

da djelicak cjelinu zavoli

umiranje

cini mi se
umro bog
a umrla i ja
bas i nije
lose tako
smrt mi
strasno prija

mir

sjedni na zemlju

napokon

nije za tebe let

krila ti davno otpala

ovo je drugi svijet

gmizavac

gmizi covjece po blatu, nebo je za tebe predaleko

huh, koliki sam :)

ovako se plazi jezik, kada se visoko sjedi :)

bas je doobro ovde:)

moje mjesto

san

sanjam da negdje sjedim, ne znam kako okolo mene izgleda, jer okolisa nije ni bilo
samo nebo iznad, poneki bijeli oblak i sunce

vidim slova od moje pjesme i sliku orla, recitujem je

kako je lijepo vidjeti tebe i tvoja velika rasirena krila kako je lijepo cuti tvoj zov da li sam i ja nekad kao ti bila, ponavljam ovo i lijepo se osjecam

u moje recitovanje se ubacuje neki daleki muski glas ( ne vidim ko je, samo cujem glas) i prica :

covjek je zaboravio i pokidao veze izmedju orla i njega
zaboravio je da pomocu orla moze stici do sunca

i onda se obraca meni i kaze nesto kao dobro je sto imas tu pjesmu, kao to je neka moja veza (ovaj dio sna mi nije bas jasno ostao u sjecanju, ali cini mi se da je nesto tako pricao )

necu da se fotografisem:)

...

krivaja

let

jos jednu pticu sahrani

neka joj je sretan let

ovde ga nije imala

ovo nije bio njezin svijet

bobi

u saku mi je mogao stati kada sam ga prvi puta vidjela
znam da su mi suze krenule na oci, jer sam pomislila, kako moze ovako mali stvor sada
da prezivi bez svoje mame ?
u saci mi se skupljao i cvilio, trazio toplotu svoje mame i mlijeko iz njezinih grudiju

ali junaci se poznaju od prvih dana
a bobi je junak
rastao je i sve vise licio na vuka, ljepota jedna po izgledu a jos veca po karakteru

moj bobi

kada bi prolazio neko pokraj njega, imao je obicaj da ti se zakaci za nogu, to mu je najdraza igra bila, tim gestom bi govorio, stani, stani da se igramo
sada to slabo kada radi

mama mu nije dala u kucu a tata bi moju niki nagovarao da ga ide donijeti, pa su ga i kroz prozor unosili
a ako bi moja mama to vidjela, pocela bi malo gundjati a otac bi na to samo rekao, ajde pusti pa djete voli psa
a da je i on dijete koje voli psa nije pricao, samo sto i nije morao nista reci, znalo se to

rano u zoru nekada, strina je zavikala pokraj prozora, ajdete napolje, bobi lezi na cesti, ne moze da ustane

moja sestra ode, polako ga stave na deku i prenesu ga u supu

auto ga udarilo, a ne samo da je jednom, nego kako nije mogao se pomaknuti sa ceste , mora da je jos koje preslo mu preko noge

a on je citavu noc tu lezao i polako puzao prema kuci

mozda par centimetara da je uspjeo

lezao je bobi u supi, podugo
on u supi a otac u sobi

obojica su svoje bitke vodili

u noci kada je otac umro
bobi je iz supe ispuzao, puzao na stepenice i tu je zavijao



koliko njih je reklo, treba bobija ubiti, samo se pati, on nikada nece prohodati

ucili smo da hoda, drzala sam ga a on je se borio, vukao zadnji dio tijela, a prva noga je visila bezivotno

ali ja sam znala, bobi je borac, on ce prohodati

i prohodao je

ide samnom na brda, gdje malo ko moze sa zdravim nogama otici
bobi moj junak

potok i njegovo kamenje

krivaja

san

na nekom polju sam
nema trave, ni drveca, nista, gola zemlja, crvenkasta malo
neki veliki ovalni sto a oko njega sjede stare zene, ima ih puno
nesto pricaju, ne sjecam se sta, ali znam da nije nesto sto se meni svidja, jer ja se ne osjecam dobro medju njima
odmicem moju stolicu i okrecem je u smjeru tako da su mi one iza ledja

sad kao ja cekam da stupim sa mrtvacom u kontakt (osoba koju znam a nisam je dugo vidjela, nije mi nesto bas draga u realnom zivotu, a u snu sam zalila sto je mrtav )
sve ostale slike se gube i vidim kako se vazduh skuplja, dobija sivu boju, nesto poput magle, samo jos puno gusce
polako se kao val stisce i ja osjecam da sam sasvim blizu tom mrtvom covjeku
taman kada sam mislila, tu je, sada ce mi reci to sto zeli, nesto me naglo izbaci iz sna i probudim se

...

snovi

amazonka on 18 Apr 2007

sanjam da sam u nekoj stali, ali ta stala vise lici na kucu neku, ogromnu, sa velikim prostorijama

u prvoj sobi, vidim na podu leze telad mala, tek rodjena, ja im prilazim i grlim ih

iza mene stoji masa ljudi i medju masom vidim i moju sestru

dok grlim telad cujem sestru kako mi dobacuje: dvoje su mojih

znam ja to, odgovaram al se ne okrecem a tuga me hvata

idem malo dalje i vidim dva groba, onako kao betonom ozidani, kvadrati a pokriveni velikim kamenim plocama, ploce su fino uglancane i teske

pridjem do ta dva groba, bila su zajedno, jedan do drugog i vidim stoji na prvom moje ime

malo se zacudim, kako je moguce, moj grob a ja sam evo tu

okrenem se masi i kazem im: znate li vi da sam ja mrtva ?

znamo; naravno; odgovaraju oni onako; kao cude se sto ih tako nesto i pitam, sto vec svako zna

gledam onaj moj grob, mislim kako je tezak onaj kamen i uhvati me tuga neka

zao mi mene sto sam mrtva, placem za sobom

pogledam iza sebe prema masi, vidim da i moja sestra place a meni jos teze vidjeti kako i ona tuguje radi moje smrti

idem u sledecu prostoriju i kao znam sto sam tu

hocu svog amidju da tuzim radi moje smrti ( znam sto bas njega , jer sada kada sam bila u bosni , opet su klali tele )

sjedam na tribinu medju ostale i cekam da me sudija pozove, mislim se, trebam se nasminkati, frizuru srediti, sudija ce gledati na ljepotu, mogla bi mi biti od koristi

kosa mi je crna i nesto mi je poni bio strasno vazan, stalno sam ga popravljala

slusam sta oni do mene pricaju, spominju nekoga rusa po
imenu Putnik, kazu, ma dosta nam je i njegovih slika, necemo ga vise gledati

ja cujem sudiju i amidju kako se fino prijateljski razgovaraju i mislim se

jebiga, zalud cekas, nista od ovoga

gubis

odjednom se moja stolica podize skoro do plafona a tu na zidu je ogledalo

ja drzim kreon u ruci i povlacim ga ispod ociiju

kreon je crn, ja povlacim a ostaje plava boja

meni to smeta i brisem ali ne moze
vidim samo zjenice moje u ogledalu, pocinju da se okrecu u krug a nijanse se pretapaju u sve plavlju i jasniju boju

u ogledalu su ostale moje oci koje su licile na dvije zvijezde





san 2

sanjam da zakivam ekser sebi u stopalo i osjetim strasnu bol

toliko boli da imam samo jednu zelju da ga opet izvucem iz stopala sto sam onda i ucinila

izvukla sam ga i istog momenta bol je nestala

gledam svoje stopalo i vidim rupa, pa se mislim eto sta si uradila, ta rupa ce ostati

sada zauvijek tu

razmisljam sta bi mogla da cinim da je sakrijem

odjednom stoji pokraj mene neka zena i ima svoje stopalo u ruci

smjeska mi se i kaze, pogledaj, ovako se to radi

ima makaze u ruci i prolazi kroz stopalo sa njima sa lakocom kao da ih kroz vazduh provlaci

na stopalu njezinom vidim ranu koja je licila na liniju



1.5.2007

u sobi vidim lijepo dekorisan sto za rucavanje , cini mi se sa jelom na njemu

pokraj stola stoji i telefonira neki stariji covjek

prica sa sinom svojim, kaze mu na kraju razgovora hoces li da vidis mamu ?

cujem sina kako odgovara da zeli, sjecam se glasa od mladica, bio je njezan, topao i umoran

covjek polazi prema spavacoj sobi i tu se slika mijenja

vise to nije taj covjek koji ide prema sobi nego sam ja

izlazim iz one lijepe sobe i nalazim se na groblju

meni to u tom momentu i nije cudno, dolazim do groba nekoga kao gdje bi trebao biti krevet od mame njegove (mladiceve ) i vidim grob a na njemu lezi moja majka
pogledam je u lice i vidim da je ukoceno, panika i bol me hvataju, vriskom zovem onoga sto me pustio da idem na ovaj grob

moj vrisak je uplasio moju mamu i vidim da otvara oci

ja se na kratko obradujem ali ona opet zazmiri i umre

ja nastavim vristati u nadi da cu je ozivjeti, covjek sa pocetka sna

stoji pokraj mene ali izgled mu je sasvim drugaciji

panicno skida sa desnoga oka onu crnu gusarsku klapu i vristi sa mnom zajedno na grobu



nalazim se na nekoj cesti i vidim raskrsnicu neku
na sred raskrsnice je sto a za njim sjede grupa muskaraca i igraju karte
medju njima si i ti

ja hocu da dodjem do tebe i da te vidim ali me neka djevojka vuce cijelo vrijeme za ruku, skakuce pokraj mene nestrpljivo i vuce me da idem dalje

ja se odkidam od nje i kazem, pustii me, hocu da vidim sta je alimu na licu

dolazim do tebe i pogledam te

u tom momentu sam pocela plakati jako, ali bas jako, ne znam ja sta sam vidjela na licu ali sam plakala i probudila sam se plakajuci


II

ostalo mi je u sjecanju brdo bez drveca i samo kamen , odvojeno od svega i veoma visoko a okolo njega ponor
na vrhu brda kuca neka i na njoj je kriz koji se okrece kao vjetrenjaca
sad tu sam ja se spustila i kao ja ZNAM nesto a sta je to NESTO pojma nemam
dole negdje stojis ti ( ja znam da si ti ) i jos neki ljudi i pricate o meni
nesto u stilu ona TO NESTO nije naucila nego je slucajno saznala, u stilu to i nije neko znanje




III
negdje sam opet kao brda, i nema ni na njima nista nego pjesak

ali ovaj puta su dva brda i odvojeni su jedno od drugoga zidom nekim dugackim

ja stojim na jednom od tih brda ali ne bas na vrhu nego onako na strani

u susret mi dolazis ti u pratnji nekih muskaraca koji su svi obuceni u crna odjela i imaju sakrivene oci

ti sjedis u invalidskim kolicima i kao ja znam, nepokretan si
u ovome snu si starac

ne mozes ni hodati niti ruke pokretati
ja zelim sa tobom da pricam ali oni sto su u tvojoj pratnji ne pustaju te, ali tebe su prisilili da tako kazes kao da ti ne zelis da pricas

ja znam da ti ljudi su, eto da im dam ime sotone
a medju njima je jedan koji tebe voli i kao laze da je i on sam sotona ali ja znam da nije

prolazite pokraj mene i on mi gura cedljicu neku u ruku
citam je i vidim, tu pise, alim zeli da prica sa tobom ali ne moze
sam pisati, ali kao on ce to umjesto tebe

otisli ste iza zida i dobila sam neki papir, citala sam sta pise
tada sam to jasno vidjela i znala sam u snu sta je pisalo

a kada sam se probudila nikako nisam mogla to vise u sjecanje prizvati



IV
idem po nekoj livadi i dolazim do neke kuce
okruzena je drvecem i ima ogradu, kucu ne vidim bas dobro nego onako mali dio nje
sjecam se ograde dobro, lici onako kao na ranc sa natpisom urezanim u drvo e sad nazalost ne sjecam se vise tacno sta je stajalo ali kao ime tvoje familije
e sad
ti i tvoja mama, stojite na livadi a ti si djecak jos, slabunjav i naslonjen na nju cijelo vrijeme
odjednom dolazi puno ljudi i zele nesto od tebe i tvoje mame
ona im prica da je tvoj otac umro davno i da se vas puste na miru , kao zna ona sto vas proganjaju


…

cesto sanjam da sam slijepa, ili da sasvim malo vidim

hodam uvijek nekim putevima i trazim vodu da operem oci

nalazim cesto vode koje su mutne i pranje ociju sa takvom nije vidu pomagalo

ponekada sam nalazila i cistu vodu, ali nikada dovoljnu kolicinu , prala sam oci, vid bi se malo popravljao ali nikada toliko da bih sve jasno vidjela

..:

okolo mene su njive nepregledne sirine na sve strane

pune zlatne psenice koja se njezno povija pod vjetrom blagim

suncano je

ja hodam malim uskim putem izmedju polja i cujem udaranje bubnjeva

jako mi se svidja taj ritam i idem u pravcu odakle se cuju zvuci

udaranje bubnjeva je svakim mojim korakom u pravcu muzike jasnije i glasnije

vidim put i na njemu sjedi muskarac, do pola je nag, zanesen u svoju muziku

ja pocinjem da plesem, nesvjesno

svaki ton u mome tijelu izaziva takav uzitak

kao neko oslobadjanje

kao kada se neki cvorovi razmrse

kao kada imas stisnutu saku pa je otvoris

sve vise sam uzivala u plesu a sve manje imala mogucnost da prestanem plesati

ples je zagospodario svakim dijelom mene

..°

nalazim se u nekoj tamnoj prostoriji, nema prozora, ni vrata

na podu su dugacka korita od drveta napravljena

ja se spustam na koljena i gledam sta je u njima

vidim osjecene glave od svinja, jedna do druge poredane

zelim da ih gledam u oci i to i cinim

one to kao da su osjetile i otvaraju oci

ja zovem moju mamu i glasno vicem

vidi im oci

nisu mrtve, nisu mrtve …




Andrew on 25 Jun 2007 at 4:52 pm # edit this



Character is higher than intellect… A great soul will be strong to live, as well as to think…

zasto ne

mogla sam da odem
al mi nisi dao
molitvom si tihom
na povratak zvao

mozda je i kletva
ono neka bila
mogla sam da odem
i da imam krila

hocu da zivim

evo citav dan me prati slika od proljetos sto sam vidjela

sjedim u basti
oko mene se poredala moja banda: bobi, jack, mali i dzeri

a na malom odstojanju cuci i bjeli macak od komsija, koji svaki dan provodi kod nas, kada sam ja tamo u bosni

strina ima krave i jedna je rodila blizance, vec poodrasli

posto je uskrs, planiraju da ih kolju



moja strina jezik joj otpao, svaki puta dodje i meni prica kako ce klati, te telad, te krmad

koliko puta sam je zamolila da mi ne prica o tome

ali valjda bi i zidu mogla pricati, isti bi efekt bio ili je moram jednom fino poslati u pizdu materinu, mozda joj to ostane u sjecanju pa prestane me ubijati tim pricama
uglavnom, prica je pala, rekla mi je i ja od toga momenta nemam vise mira

i tako sjedim, mislim o jadnim teladima i kakva ih sudbina ceka za par dana, za trenutke mi padne misao, idi u noci u stalu, otjeraj krave i telad daleko u sumu

vidim neki kamion krnjav kao i sofer a na prikolici, fino crnjasto tele, zgubljeno i jadno

zaustavlja se ipred nasih kuca i trazi moga amidju, cujem kako se cenjkaju oko cijene teleta, on je mesar i ono crkasto vozi u njegov sudnji dan

nije im pao dogovor, ja ne znam ili da placem ili da se radujem

ajde reko barem jos koji dan neka zivi

sjeda u krnjavi kamion i juri a maleno, stoji samo ,mora da ga je strah

nema mame tu, nema nikoga

ja ga vidim cesto onako na onoj prokletoj prikolici a njega nema vec odavno vise, mora da su ga u slast pojela djecica neka sa svojim mamama i tatama

orao

kako je lijepo

vidjeti tebe

i tvoja velika

rasirena krila

kako je lijepo

cuti tvoj zov

da li sam i ja

nekad kao ti bila ?

tuga

trazim lijek protiv tuge

jer tuga me strasno mori

tu ni suze ne pomazu

daleki su njoj izvori

crne vrane

sivo nebo puno vrana

krikovi mi kozu prze

sivo nebo crna zemlja

u srce mi glas tvoj stize

za skut majcin cvrsto drzah

crne vrane nestadose

sucne posla zrake njezne

poljupcem me probudise

lotos

moj prijatelj labud

otac

sjecam se osmjeha njeznih i tisina koje su uvijek bile tvoje pratilje

nisi nikada puno pricao ali kada bi se noc spustala, ja i ostala tvoja banda se takmicila koja ce doci kod tebe leci, jer pricao si nam najljepse price

a nisi imao knjiga da ih citas, nego si sam price sklapao, ponesto sto si upamtio ali posto nama nikada nije bilo dosta, ti si sam price nadovezivao

sjecam se tvoga smjeha, kada bi nas onako male i naivne zezao pitanjima sta bi ti voljela da si luda il da bogdom nisi

mi bi naravno ko iz topa odgovarale: da bogdom nisam

ti bi se gusio najljepsim smjehom a oci bi ti sjale kao zvijezde

a volio si price o marku kraljevicu

o junastvu i pobjedama

za mene si ti bio veci i jaci od bilo kojega junaka

koliko si ti bitaka bio, to sam bog zna

sjecam se kada smo ja i ti na konju jahali, ti u sedlu ja na sepama

a gore kod tocke prodje auto, konj se prope, ti pade a ja ostala sam i dalje, drzeci se cvrsto da ne padnem

sjecam se tvog straha kada si nas nasao posle nekoga vremena, konj se smirio, ja sjedim i dalje na njemu a ti sav uplasen, trcis i zoves

znam da si se vise plasio sa mene, nego sto te bolio tvoj pad i udarci

a sjecam se i cipelica koje si mi kupio, plave, sa rozom masnicom, al jest da si me prevario, obecao si bio da ces i mene povesti u grad

a kada sam se probudila ti i ona banda sto je starija od mene je pobjegla, dok sam ja jos sanjala bog zna sta ;)

neka, nagrada je bila velika, plave cipelice , jos ih vidim pred ocima, vidim mene kako sjedim iza kuce pod jorgovanom, sama, da mi niko ne smeta u mojoj sreci, dok sam presretno gledala u moje cipelice i divila im se

cesto se sjetim tvojih prica, tvoga smjeha i sjedenja za stolom ispred kuce

pa ako nekada suti neka od nas, ti bi onda pitao, sta si se ti usutila? pricaj sta

to je bilo u prevodu, sta tebe muci, ajde ne tuguj

a nase u sutnji pijenje pive i pusenje jedne cigare, onako, evo ajde jedan dim

svega se sjecam

i kada sam usla u bolnicu, pa te vidjela na krevetu

dok si svoju zadnju borbu vodio

a zelio si da je dobijes, ali ne budi strog prema sebi, ne mozes uvijek biti junak koji pobjedjuje, jednom imas pravo i ti da izgubis

iz djecijih usta (dokaz da covjek i majmun imaju iste pretke)

jedna od mojih sestara ima dvoje djece, misel i ema

u subotu je isla da radi a najstarija sestra i njezina kcerka su otisle kod nje da paze na misu i emu

i tako spremile se i krenule malo u grad sa djecom, na sladoled :)

setaju oni tako

ema ( njoj je sada 18 mjeseci, misi je 4 god. ) sjedi u kolicima a misa skakuce pokraj nje

odjedom ema odusevljena propinje se u kolicima i uzbudjeno vice

mimi ( to je misel, posto joj je mimi lakse reci ) mimiiiiii mimiiiiiiiiii mamuuun mamuun ( majmun ) i pokazuje uzbudjena prsticem u pravcu gdje je ona vidjela majmuna

moja sestra i kcerka od nje gledaju, gdje je majmun, a ema uporno mamuuun mamuuun, pa su one napokon skontale sta ona misli :)

neka zena je setala, u kolicima je vozila jedno dijete a drugo je vodila za ruku

ta djevojcica koju je vodila mama njezina za ruku (mala slatka crnkinjica, sa puno pletenica na glavi, maloga nosica i debljih usnica) e za nju je ema bila ubjedjena da je mamuuuun ; ))

sva sreca pa je emi to na nas jezik ponavljala a ne na njemacki, jer ko zna kako bi se ta zena osjecala

ali boze moj, dijete je bilo ocarano mamunom ;) i ne mislim da tu ima ista lose i meni su mamuni bas slatki ;)

a i nemamo mi zalud iste pretke

san

sanjala sam

da sam ptica

i bila sam

samo let

kruzila sam

nebom plavim

vidjela sam

drugi svijet

andijeva slika

lotos

opticka varka

moja mama ti je jako pobozna zena

sad za uskrs smo farbali jaja i kupila je moje kcerka one samolepljive slikice

na jednoj je bila slika od jezusa, i moja niki to pokazuje babi, kaze vidi baba, sta sad ima na slikicama

moja mama gleda, pa kaze: sta je to, cuko jel ?

niki se pocne smijati, kaze ma nee bona, jezus, a moja mama odmah udara skupljenih prstiju u pravcu grudiju i vice, misusuvosveto, i dize glavu nebu, trazi oprost od boga ;) to je nesto kao pokajanje, a ja i niki umiremo od smjeha a bogami ni ona nije mogla da sakrije osmjeh

nosim te u srcu

kada sam u bosni najvise volim po sumama i brdima hodati ili pokraj rijeke sjediti

a to je sa razlogom, jer kada god odem medju ljude , bogami mi i prisjedne

ali eto, ponekada se mora i otici, tako i to jutro

obavim poslove i krenem jos u pekaru, po ulici vidim sepa mali psic, ide prema meni

mlad je jos, par mjeseci mozda star

sepa jadan, mora da ga neko sutnuo jace

ide prema meni i gleda me, mislim se, koji ti je vrag boze, sta stvaras ono cemu mjesta na ovoj planeti nema

sta ti je ? jel ti zabavno sunca mu njegovog da gledas kako se pate ?

ako si ti njega stvorio i to je po tvojoj volji, onda si i covjeka stvorio, a po covjecijoj je volji da sutaju, udaraju, ubijaju sve ono sto im nije od koristi
znam sta im rade ovde, kad ih ima vise , ubijanje

mislim se ponijet cu ga, nedam, jebiga, nedam da ga sutate, zovem ga sebi i mazim ga

mislim mozda je gladan i dajem mu jelo, on samo okrece glavu

znao je, majkemi znao je sve ..

ja ga zovem da ide za mnom, znam da ce biti galame opet , reci ce kud si ga ponijela

pa jos i ono po glavi se mota, ne mozes ih ti spasiti, sta ti je, nisi ti bog (vidis da ni on ne moze da ih spasi )
u gradu kao i uvijek puno naroda, sjede, piju kafe, ono mucenicki, jadni, tesko im je

nije lako sjediti i piti kafe, proklinju zivot, sto nemaju mercedese, sto nemaju vile, sto nisu neko i nesto eeeee

gledaju me i keze se, ono vidi budale, mazi psa, sta glumi sveticu, neka ga sutne, pa jel ona misli da je bolja od nas ?

da jedno zlo nije nikada samo, eto ti ide moj poznanik i iz tog grada, kako si, dobro, tako

pa gleda u psa maloga i prica mi onda jos o nekome malenom, sto nema nigdje nikoga, samo, ko zna gdje mu je mati

ma zna se, ubili je bogami

a kaze moja zena mu kupi mlijeka pa mu nosi, njoj zao
ovakve su mi price sad jos dobro dosle, mislim se

al ne bi tu kraj price

on radi kao policajac, a kaze dobili su nalog da za dva dana idu da ubijaju skitnice, bilo je kaze par ugriza

kapiras li ti to boze ? par ugriza

a bogami ti si stvorio covjeka i dao si mu slobodnu volju jel a i inteligenciju, pa ce on da se sveti

za dva dana ubijanje



mislim nedam, bogami nedam, daj da te ponesem, on se i pusti al vidim neprijatno mu, zijeva

jeste li znali kad je psu neprijatno on zijeva ?

pustim ga na zemlju a raja se zabavlja, jebiga, nema govora, cudna slika

zovem ga da ide za mnom a on me gleda

i znala sam da mu je sve jasno, reko dobro duso moja, ponijet cu ja tebe u srcu

ljubav je to (hrabro srce)

idem neki dan sa mojim psima u setnju i naletimo na patke

ne znam koliko ih je bilo ali dvije su bile zadnje u koloni

muzjak i zenka

moj pas instiktivno potrci u njihovom smijeru, a patka se toliko uplasila da nije uspjela da poleti nego je panicno pokusavala da bjezi i da se u nebo podigne

patak njezin partner, je uspjesno podigao se i bio je spreman za let ali je cijelo vrijeme cekao na svoju dragu

ona se jadnica spetljala i prevrnula na ledja a moj pas kada je to vidio odmah se meni vratio, sav pokunjen i u ocima napisano, nisam ja nista lose zelio da joj cinim

vidim je jadnu kako se koprca a patak cijelo vrijeme stoji pokraj nje i ne odmice

jednoga momenta je prestala da se mrda pa sam se bila vec uplasila da joj se ipak nesto lose desilo

isla sam polako prema njoj a on je hrabro stajao i dalje i pazio na nju

ona se valjda povratila od straha i uspjesno je ustala

pa su sretno odgegali dalje prema jezercetu

brdo

i ovaj puta penjah se na tebe

gore visoko, iznad svega

da pobjegnem od tuge

rekoh za kratko

slobodu da uzdahnem

da osjetim sebe

i dobar bijade put do vrha

sve uz skakutanje

do njega stigoh

osjecaj poznati potrazi

zudno, al nesto sapnu

nema ga vise

zar i ti ode, pitam a znadoh
da sama sada ja sam ovde

i ne ostah dugo na vrhu tamo

silazak bolan ostade samo

kao kamen tezak i hladan

misao jedna u meni tinja
ovo je zadnje penjanje tvoje

ostaj mi sretno ti brdo moje

nestasni cuperak

sjecam se cuperka nestasnog na glavi

a bilo je plakanja dok majka ga ceslja

sjecam se ociju srecnih i plavih

i na sred njive kad cvala je tresnja

sjecam se djevocice sa vriskom srece

dok sumom je trcala i brala je cvijece

( nedovrsena )

zaboravljeni vojnik

vidjela sam kako
stoji jos na strazi
zaboravljen odavno
ostavljen i sam
davno su mu rekli
da stoji i da pazi
da zlo, jad i tuga
ovaj svijet ne gazi
ej strazaru jadni
ti opazio nisi
da davno su usli
i pobjede vode
a tebe su zaboravili
straze da oslobode
ti vojnice jadni
sad si strazar tuge
svjetlost je se sakrila
iza noci duge

moj svijet

u mome svijetu

tu bola nema

tu zlatna mjesecina

postelju ti sprema

tu rijeka carobna

prica ti pricu

a vjetric blagi

stoji na strazi

i pazi da niko

u snove ti ne udje

u mome svijetu

tragova nema

u snijegu nema

crvenih fleka

tu cvijece cvjeta

najljepsih boja

u mome svijetu

granica nema

tu sa lakocom

nebom se plovi

u mome svijetu

snovi su lijepi

u njemu se niko

nikoga ne boji

uz blagi dodir

prolazis kroz tijela

i nikom ne smeta

tvoj put leta

u mome svijetu

najljepse cvijece cvjeta

ni ljubav tu se

veliko ne pise

jer gdje ljubav

vlada i mrznja dise

sve je lagano

i sve plovi

nije to java

a nisu ni snovi

ja sam uz tebe

uz tebe maleno sto sunca nikada vidjelo nisi

sva tvoje sreca bijade vreli jezik od majke tvoje

i toplo vime sa vrelim mlijekom

smrdljiva stala bijade na kratko tvoj dom

i svako jutro kad udjose u nju ljudi

ti si se radovalo jer znalo si

pusteno ces biti kod majke tvoje

pod jezik njezni njezin ces ici

toplo mlijeko iz grudi sisati

al dodje dan i dodjose opet ljudi

ti se obradova jer nisi znalo

ovo idu koljaci tvoji

odvuce te na livadu

da sunce vidis
jednom i zadnji puta

nozom ce ti zivot uzeti

majka ce te danima zvati

plakat ce za tobom

a i ja cu sa njom

krivaja

tvoje kapi srebrene
razlijevas po mojoj dusi
znas li da te poznajem ?
znam sta te stvara
i znam sta te rusi
jer ja sam dijete tvoje
sjecas li se
kako si me voljela ?
sjecas li se
kako si me grlila ?
kada sam plivati
u tebi ucila
znam kako places
kad suse su jake
znam kako jauces
kad kise su teske
i vesela kada si
s vjetrom kad cavrljas
mjesec zlatni kada ti
svoje tajne prica
dusa tvoja i moja je
u kapima svuda
po stijenju se razbija
u nebo se pruza

zov

na proplanku stojis i zoves

okolo tebe svuda je mrak

glava ti nebu dignuta

trazis nekoga ko ti je drag

mracno je i tu nema nikoga

vjetar ce zamesti tvoga

zova i krika trag

moj sokole

s neba me pratis i gledas

nudis mi vjeciti let

a zemlja se majcinski smjeska

pred oci mi stavlja cvijet

pomirisi, kaze, pomirisi

i poznat ces da je ipak

ovo ovde tvoj svijet

umori ratnik

dvanaest ratnika putuje
a trinaesti spava

njega boli od putovanja

i od rata glava

jedanaest ratnika putuju
a dvojica sniju da su nekad
hrabri bili i da bitke biju

zadnji ratnik nebom plovi
s bogom vino pije
bog mu tiho na uho sapnu
do ratovanja moj junace
ni meni vise nije