dobar ovaj balasevic

hvala mario na pjesmi


Kada se Braca devetneste vrn'o,
s dalekog fronta 'di soldat je bivo,
prič'o nam kako ga trefilo zrno,
pa zavrt'o rukav i to pokaziv'o.

A mi, a mi smo bili derani.

Prič'o nam Braca o mirisu mora
i o patroli od koje je bež'o,
pa kako je opsov'o nekog majora
i zbog tog posle na robiji lež'o.

A mi, a mi smo bili derani.
A mi, mi smo bili derani.

Prič'o nam kako je preš'o Karpate,
zujali meci k'o rojevi pčela.
Rek'o je: "Rat vam je krvav, da znate,
al' nije mi žao ni ljudi, ni sela.

Ej, žao mi konja..."

Kada se Braca devetneste vrn'o,
svake je večeri prič'o na šoru
kol'ko je curica usput prevrn'o
i kako topovi livade oru.

A mi, a mi smo bili derani.
A mi, mi smo bili derani.

Čim Braca korak iz avlije kroči
skupi se društvo iz našeg sokaka.
A svi smo imali velike oči,
prepuna srca i maštu dečaka.

Pa da, jer tad smo bili derani.
Pa da, jer tad smo bili derani.

Psov'o je Braca i krivce i žrtve,
puške i vaške i rov prepun blata.
Rek'o je: "Ne možes prebrojati mrtve
jer su se carevi igrali rata.

Ej, žao mi konja..."

Negde u Braci je paorski koren
i može rata i rata da bude.
Kad nije paor za soldata stvoren,
volije konje i zemlju neg' ljude.

A mi, a mi smo bili derani
i sve još je vredelo za nas.

Hej, hej, konji beli nebom terani,
kroz san i kroz oblake u kas.

nejro zove te nena

nejra je isla u neki drugi razred ali smo u pauzama bili svi zajedno po dvoristu

ponekada bi iz daljine, gore sa puta, culo se dozivanje stare zene
to je bila nejrina nena, a pricali su za nju da nije cista u glavi

nejrooo, nejrooo
ajde gore, da ti nena nesto daa
nejra se krila a djeca su nenu imitirala i zvali su isto, pa se slatko smijala
nejroooo odi vam, nosi ti nena nesto

jednom je kisa padala jako a nejra je bila u opancicima
nena je opet sa puta zvala
nejroo
kupila ti nena cizme gumene, hodi nejro

nejra se opet krila, bilo je stid smjeha od druge djece

odazovi se nejro, nena te zove

krisban

tako se u mome selu kaze za christbaum, ostalo im valjda kako bi oni rekli od svaba
jest da je rijec nepravilno naucena ali meni draga
krisban
svake godine, pred kicenje jelke snijeg je u mome selu bio povelik
mama bi slala oca da ide po jelku u sumu i obavezno mu napominjala da donese jednu odredjenu sortu
ta nije bockala a mirisala je prelijepo
jedina joj je mana bila sto nije bila bogata granama
moj tata je svaki puta birao sa najvise grana (smrca su je zvali) a te su bockale opasno
meni se ta uvijek isto svidjala

ukrase za jelku smo mi same pravile
umotavale smo sibice, orahe, stare sijalice i bog zna sta sve jos u sjajne papire
bile su neke bonbone, od secera u prahu, to su inace bile najukusnije bonbone na svijetu
umotane u zelene, crvene, zute i plave sjajne papirice

to nam je bio najdrazi nakit, pojedes bonbone a od papirica pravis lancic, pa ga umotas posle oko krisbana
kruna ukrasa su bile svjecice male koje bi zapalili

posle su se kupovale razne kuglice, ali nikada ni jedan krisban nije bio lijep kao oni iz moga djetinjstva

bogdan

bio je stariji od mene 2 godine
ali ga znam od prvoga razreda osnovne skole
dva puta su ga oborili, da ponavlja prvi razred
rastao je bez oca, imao je jos jednoga brata iliju i mamu, njezinog imena se ne sjecam
uglavom, to je bio djecak, sto bi narod prosto rekao sirotan

imao je poveliku glavu i to je bio jos jedan razlog sto su ga djeca ismijavala
on je sutio, jer se nije usudjivao nesto reci, njegove rijeci, bilo kakve da su
izazivale su smijeh ostale djece

djeca su se prema ostalima ponasali onako kako je i uciteljica
ona im je bila u svemu primjer
bogdana je grdila i pricala kako je glup, nesposoban i bog zna sta sve jos
cesto ga je i udarala

u skolu su cesto dolazili da kontrolisu da li djeca imaju vaske, usi, kako se vec kaze
kod bogdana su redovno nalazili i posipali ga nekim bijelim praskom
to bi naravno opet bila prava zabava za ostalu djecu

uvijek je sjedio u zadnjoj klupi i niko nije zelio kod njega da sjedi
jednom su opet dosli da nas pregledaju, trebo je sjedio izpred mene i ja sam par puta vidjela kako mu usi po glavi setaju
njegov otac je bio trgovac i imali su puno para
pregledao nas je, dosao red na trebu i nadje mu naravno

kaze uciteljica, ma pogledajte opet
nema on, znam mu ja porodicu, cisti, bogati
ciko pogleda i kaze a
vidi stvarno nema

od bogdana se nije vise ocekivalo da ista nauci

dosli smo u ribnicu, od petoga do osmoga razreda

razredni, milenko, crnogorac, glavni u svemu
volio je lijepe curice, zavlacio im ruke u bluze
sadisticki nasadjen
na casu razredne je dolazilo njegovih pet minuta

dnevnik na sto, prozivanje, prut na stolu

imao je razlog svakoga da izmlati
npr, odlicni ucenici, imaju jednu 4 u dnevniku
batine
dobro, njih nije mlatio previse, vise se igrao

a onda bi dolazio red na bogdana
sve jedinice
pruzi ruke bitango, djeca bi vec u gromoglasan smijeh

prve batine bi podnosio bez pomjeranja lica, nista

a milenko bi padao u zanos, djeci fino, cekaju da bogdan pocne plakati
i poceo bi bogdan plakati, ali tiho, samo su mu suze sibale niz obraze


vidjela sam ga prije par godina, obradovao se, oci mu zasjale
pricao je puno, dobro mu je, ima zenu i djecu
bogdan, bas ima lijepo ime

on je moj

gadno je kada covjek neko drugo bice smatra za svoj posjed
taj covjek postane gladna bestija sa zeludcom kao rupa bez dna

cudo je jedno sta sve te osobe smisljaju i umisljaju sebi, kada osjete da neko se priblizi korak blize njihovom posjedu

jebes ljude

od alima

.. ako kažeš djetetu .. koje je bolesno .. nije to ništa to će brzo proći .. njemu je to drago čuti ..
.. ako kažeš staroj babi to isto .. ona će se ljutiti .. niko njoj ne vjeruje .. jadnoj ..

.. razlika je u šabloni ..
.. dijete želi biti zdravo .. jer želi sve ono što zdravlje donosi ..
.. baba ne .. ona želi biti bolesna .. jer želi sve ono što će joj to donijeti .. u principu .. nerad i brigu drugih ..