covjek se uci dok je ziv i umre kao budala

dobro je

opet sam nesto naucila
ne zakivaj covjeka u zvijezde nikada
jer medju zvijezdama za njega mjesta nema

Сергей Есенин

БЕРЕЗА

Белая береза

Под моим окном

Принакрылась снегом,

Точно серебром.



На пушистых ветках

Снежною каймой

Распустились кисти

Белой бахромой.



И стоит береза
В сонной тишине,
И горят снежинки
В золотом огне.

А заря, лениво
Обходя кругом,
Обсыпает ветки
Новым серебром.

<1913>

ovako se jack okitio snijegom:)

snijeg

ovde me niko ne moze naci :)






eto ga
pao je snijeg
ja cekala i molila da barem
koja pahulja zaveje
i kada sam odustala vec
i prestala se nadati
on zapada
koja ljepota

jupiiii pao je snijeg

mama

kada se djeca rode
prvo koga zapamte je mama
i kada su pri kraju zivota
opet su kao djeca
tako i gos. s.
ja moram kuci svojoj ici
tamo me ceka mama
pa suti a oci joj blistaju
i onda prosapuce: mama je tako draga

verica se zvala
profesorica ruskog jezika
imala je nos ko capim sto no narod u mome selu veli
a oci je imala crne i izbuljene
jebiga da je u noci vidis, preplasio bi se
kako god da se ja prema njoj postavim
nazad dolazi samo mrznja
trebalo je meni vremena da ukapiram da me zena mrzi
i to iz jednog jebenog razloga
sto nisam izgledala onako kako bi njoj odgovaralo
naime, zena je mrzila svaku drugu zensku koja je imalo bila ljepuskasta
a jebiga, sto jest jest, ja bas bila slatkis
i sta se desi kada te neko mrzi ?
htjeo ili ne pocnes i ti da ga mrzis
a kada mrznja prodje ostaje gadjenje
mene to gadjenje nakon 20 i nesto godina nije proslo
al proce valjda i ono nekada

san

negdje u sumi sam na proplanku
sa nekim dzipom i jos neke osobe su kao sa mnom
treba da idem i ja skupljam stvari okolo dzipa
pa stavljam u njega
sad slika vremena se mjenja
snijeg je a sve ostalo je isto
pada mi na um prije nego odem
da nahranim svinje i krave
kao otisli su domacini i ostavili njih zatvorene
i bez brige sta ce od njih biti
sad odjednom kao tu je i neka kuca i stale

ja se vracam, otvaram vrata od svinjca
a on pun vode a svinje u njemu stoje
o jebote
vidi ovo
pustim ih vani
one trce iz stale
ima i malih skroz
trce u snijeg
mislim, snijeg je, nece nista naci za jelo
opet se slika promjeni
nema snijega i vidim isred mene
ogromnu rijeku i vodopad


pogledam niz rijeku i nisu to svinje vise
nego indijanci
rijeka ih nosi brzo i baca od kamenje
ali oni ne potanjaju nego uvijek su na povrsini
voda ih donese do onoga vodopada
i cujem ih kako jaucu od straha i bola dok padaju
sa onoga mjesta gdje ja stojim ne mogu tacno da
vidim koliko je dubok vodopad
stojim i gledam a vidim odjednom
kako rijeka se vraca nazad
ide prema meni
i dodje mi tacno do nogu onaj vodopad
ali ona voda sto se vracala nje nije bilo
ja sam stajala na suvom
pogledam dole
i uplasim se
skoro da se nije vidio kraj od vodopada
pomislim e boze kako li je njima bilo
dok su dole padali
ali znam da su posle pada
ipak dalje vodom plivali

pogledam prema nebu, ne zelim da vidim
tu grozotu vise
vratim se nazad u kucu
kao trazim sada hranu
opet su u snu svinje a ne grupa indijanaca
i mislim se
kada se vrate bice gladne
jer i slika snijega se vratila
i mislim, po snijegu nece naci nista da jedu
kuca je ogromna i ja sam kao u kuhinji
otvaram neke ladice plasticne
i svaka je puna hrane
meni se neki osjecaj gadjenja prema hrani
stvori

ali i dalje trazim sta cu im dati kada se vrate
tu se san opet izmjenio
i postao sasvim nejasan

mocas sam sanjala da je se moja strina poradja
a ja sam kao jos dijete
i kao lako se prodila i to dvoje
pa se sjetih
kad sam bila mala, strina je rodila dvoje djece
ali su bili mrtvi
zakopali su ih na livadi , pokraj potoka
gdje sam se ja cesto igrala
kazu, nekrstena djeca se ne kopaju u groblje
ja i muticka smo dosle na ideju da ih otkopamo
pa smo se naoruzale motikama, lopatama
i sve sto smo nasle
otisle i kopale, kopale
sva sreca pa smo bile nejake
i prije nego sto smo ih otkopale
nasli su nas
sjecam se kako su bili izbezumljeni kada smo im rekli
sta zelimo

e sad sto smo ih otkopavale vise se ne sjecam

..

jesenjin

* * *

Tugujem... Tegobno breme

U srcu od jeda i leda.

Dosadno glasa se vreme

Sto mi ni predaha ne da.

Legnem, a cemerne misli

Drze me, mozak mi stisli

Zvuci, u glavi se vrti.

O, sta cu? Dusu ce strti

Zivot, da jadna mi klone.

Niotkud utehe zrak.

Dah mi se gasi i tone

U tu divljinu, u mrak.

Sudbino, zasto nas snadje?

Zivot je gorak i siv.

Gde glava spokoj da nade?

Tesko je biti ziv.

jesenjin

od rodjenja pa do groba
koliko ces uzeti tudjega
a koliko ces ostaviti svoga

postoje duse
koje jedno jesu
pa im srca istim
tokovima vode
i postoje duse
koje se traze
i mir svoj nadju
tek kad se srode

svako zivo bice se plasi i bjezi od smrti
zasto ?
jel moguce da podsvjesno znaju da je ona jos gora od zivota ?