moja niki je uvijek bila ocarana zivotinjama
biti kod djeda i babe u bosni je za nju bio raj
kada je bila mala djed je imao kokosi, horoza
i krave
niki je svako jutro prva ustajala i to cak prije
moga oca

nije mogla da doceka da ide u stalu sa njim
djed joj je pojasnio da ne treba ustajati tako rano
nego kada pjetao zakukurice
niki je sledece jutro cekala da se to desi
i sva sretna kada je napokon pjetao zakukurikao
odleti djedu u sobi i kaze
ustaj, djedo
oroz laje
moj se otac dugo tome smijao

zapjevala sojka ptica
misli zora je
aman amaan
misli zora je

tuzna pjesma bogte


kad se sjetim koliko sam ja puta pjevala
mislila zora je
a kurac
ono mrak mracina crni

ova je zemlja premala
cini mi se
stiska dusu sa svake strane
utusi je
jebajiga, sto bi ono moj otac znao reci
jebajiga

kosa

vidjala sam ga svaki dan
pred kinom je stajao i gledao me
imao je crnu kosu i bio je visok
nikada se nije usudio da mi pridje
niti da mi sta kaze
mislim da znam i zasto
on je bio roma
a oci su mu govorile vise od svake rijeci
jedno vece sam isla da gledam neki film
i on isto
sjeo je u red iza mene
film je poceo
ja sam naslonila moju glavu na stolicu
proslo je neko vrijeme i osjetila sam kako mi
on dodiruje kosu
mislio je da nisam osjetila
za momenat sam pomislila da pomjerim glavu
ali nisam
on je razumjeo da osjecam njegove dodire i da mi ne smetaju
sve do kraja filma je prebirao po mojoj kosi
na kraju filma smo se pogledali i svako je otisao na svoju stranu

ami

sanjala sam te nocas
koliko li se ima od kada te nisam vidjela
pred ocima mi slika velikog djecaka
i osjecaj kada sam ti rukom prolazila kroz kosu
vidim i oci tvoje velike, tamne i sjecam se pogleda
zvala sam te skracenim imenom a tebi je smetalo
htjeo si da budes odrastao u mojim ocima
znas da i jesi bio bas veliki djecko
bas mi je drago sto si mi dosao u san

za dobro covjeka
poslase lajku u smrt
i sada se ponose s tim

vidjela sam jednom, cini mi se davno
stara zena, izoblicena od lepre
i od bolova
na nosilima je nose a njoj se suknja podigla
ona je namjesta teskim pokretom
stidi se

eh jesenjin

* *

Snježno polje, bijele mjesečine sjaj,
mrtvački je pokrov prekrio moj kraj.
Po šumama breze sada plaču, znam.
Ko li je tu umro? Da nisam ja sam?

jesenjin