hocu da zivim

evo citav dan me prati slika od proljetos sto sam vidjela

sjedim u basti
oko mene se poredala moja banda: bobi, jack, mali i dzeri

a na malom odstojanju cuci i bjeli macak od komsija, koji svaki dan provodi kod nas, kada sam ja tamo u bosni

strina ima krave i jedna je rodila blizance, vec poodrasli

posto je uskrs, planiraju da ih kolju



moja strina jezik joj otpao, svaki puta dodje i meni prica kako ce klati, te telad, te krmad

koliko puta sam je zamolila da mi ne prica o tome

ali valjda bi i zidu mogla pricati, isti bi efekt bio ili je moram jednom fino poslati u pizdu materinu, mozda joj to ostane u sjecanju pa prestane me ubijati tim pricama
uglavnom, prica je pala, rekla mi je i ja od toga momenta nemam vise mira

i tako sjedim, mislim o jadnim teladima i kakva ih sudbina ceka za par dana, za trenutke mi padne misao, idi u noci u stalu, otjeraj krave i telad daleko u sumu

vidim neki kamion krnjav kao i sofer a na prikolici, fino crnjasto tele, zgubljeno i jadno

zaustavlja se ipred nasih kuca i trazi moga amidju, cujem kako se cenjkaju oko cijene teleta, on je mesar i ono crkasto vozi u njegov sudnji dan

nije im pao dogovor, ja ne znam ili da placem ili da se radujem

ajde reko barem jos koji dan neka zivi

sjeda u krnjavi kamion i juri a maleno, stoji samo ,mora da ga je strah

nema mame tu, nema nikoga

ja ga vidim cesto onako na onoj prokletoj prikolici a njega nema vec odavno vise, mora da su ga u slast pojela djecica neka sa svojim mamama i tatama

orao

kako je lijepo

vidjeti tebe

i tvoja velika

rasirena krila

kako je lijepo

cuti tvoj zov

da li sam i ja

nekad kao ti bila ?

tuga

trazim lijek protiv tuge

jer tuga me strasno mori

tu ni suze ne pomazu

daleki su njoj izvori

crne vrane

sivo nebo puno vrana

krikovi mi kozu prze

sivo nebo crna zemlja

u srce mi glas tvoj stize

za skut majcin cvrsto drzah

crne vrane nestadose

sucne posla zrake njezne

poljupcem me probudise

lotos

moj prijatelj labud

otac

sjecam se osmjeha njeznih i tisina koje su uvijek bile tvoje pratilje

nisi nikada puno pricao ali kada bi se noc spustala, ja i ostala tvoja banda se takmicila koja ce doci kod tebe leci, jer pricao si nam najljepse price

a nisi imao knjiga da ih citas, nego si sam price sklapao, ponesto sto si upamtio ali posto nama nikada nije bilo dosta, ti si sam price nadovezivao

sjecam se tvoga smjeha, kada bi nas onako male i naivne zezao pitanjima sta bi ti voljela da si luda il da bogdom nisi

mi bi naravno ko iz topa odgovarale: da bogdom nisam

ti bi se gusio najljepsim smjehom a oci bi ti sjale kao zvijezde

a volio si price o marku kraljevicu

o junastvu i pobjedama

za mene si ti bio veci i jaci od bilo kojega junaka

koliko si ti bitaka bio, to sam bog zna

sjecam se kada smo ja i ti na konju jahali, ti u sedlu ja na sepama

a gore kod tocke prodje auto, konj se prope, ti pade a ja ostala sam i dalje, drzeci se cvrsto da ne padnem

sjecam se tvog straha kada si nas nasao posle nekoga vremena, konj se smirio, ja sjedim i dalje na njemu a ti sav uplasen, trcis i zoves

znam da si se vise plasio sa mene, nego sto te bolio tvoj pad i udarci

a sjecam se i cipelica koje si mi kupio, plave, sa rozom masnicom, al jest da si me prevario, obecao si bio da ces i mene povesti u grad

a kada sam se probudila ti i ona banda sto je starija od mene je pobjegla, dok sam ja jos sanjala bog zna sta ;)

neka, nagrada je bila velika, plave cipelice , jos ih vidim pred ocima, vidim mene kako sjedim iza kuce pod jorgovanom, sama, da mi niko ne smeta u mojoj sreci, dok sam presretno gledala u moje cipelice i divila im se

cesto se sjetim tvojih prica, tvoga smjeha i sjedenja za stolom ispred kuce

pa ako nekada suti neka od nas, ti bi onda pitao, sta si se ti usutila? pricaj sta

to je bilo u prevodu, sta tebe muci, ajde ne tuguj

a nase u sutnji pijenje pive i pusenje jedne cigare, onako, evo ajde jedan dim

svega se sjecam

i kada sam usla u bolnicu, pa te vidjela na krevetu

dok si svoju zadnju borbu vodio

a zelio si da je dobijes, ali ne budi strog prema sebi, ne mozes uvijek biti junak koji pobjedjuje, jednom imas pravo i ti da izgubis

iz djecijih usta (dokaz da covjek i majmun imaju iste pretke)

jedna od mojih sestara ima dvoje djece, misel i ema

u subotu je isla da radi a najstarija sestra i njezina kcerka su otisle kod nje da paze na misu i emu

i tako spremile se i krenule malo u grad sa djecom, na sladoled :)

setaju oni tako

ema ( njoj je sada 18 mjeseci, misi je 4 god. ) sjedi u kolicima a misa skakuce pokraj nje

odjedom ema odusevljena propinje se u kolicima i uzbudjeno vice

mimi ( to je misel, posto joj je mimi lakse reci ) mimiiiiii mimiiiiiiiiii mamuuun mamuun ( majmun ) i pokazuje uzbudjena prsticem u pravcu gdje je ona vidjela majmuna

moja sestra i kcerka od nje gledaju, gdje je majmun, a ema uporno mamuuun mamuuun, pa su one napokon skontale sta ona misli :)

neka zena je setala, u kolicima je vozila jedno dijete a drugo je vodila za ruku

ta djevojcica koju je vodila mama njezina za ruku (mala slatka crnkinjica, sa puno pletenica na glavi, maloga nosica i debljih usnica) e za nju je ema bila ubjedjena da je mamuuuun ; ))

sva sreca pa je emi to na nas jezik ponavljala a ne na njemacki, jer ko zna kako bi se ta zena osjecala

ali boze moj, dijete je bilo ocarano mamunom ;) i ne mislim da tu ima ista lose i meni su mamuni bas slatki ;)

a i nemamo mi zalud iste pretke

san

sanjala sam

da sam ptica

i bila sam

samo let

kruzila sam

nebom plavim

vidjela sam

drugi svijet

andijeva slika

lotos

opticka varka

moja mama ti je jako pobozna zena

sad za uskrs smo farbali jaja i kupila je moje kcerka one samolepljive slikice

na jednoj je bila slika od jezusa, i moja niki to pokazuje babi, kaze vidi baba, sta sad ima na slikicama

moja mama gleda, pa kaze: sta je to, cuko jel ?

niki se pocne smijati, kaze ma nee bona, jezus, a moja mama odmah udara skupljenih prstiju u pravcu grudiju i vice, misusuvosveto, i dize glavu nebu, trazi oprost od boga ;) to je nesto kao pokajanje, a ja i niki umiremo od smjeha a bogami ni ona nije mogla da sakrije osmjeh

nosim te u srcu

kada sam u bosni najvise volim po sumama i brdima hodati ili pokraj rijeke sjediti

a to je sa razlogom, jer kada god odem medju ljude , bogami mi i prisjedne

ali eto, ponekada se mora i otici, tako i to jutro

obavim poslove i krenem jos u pekaru, po ulici vidim sepa mali psic, ide prema meni

mlad je jos, par mjeseci mozda star

sepa jadan, mora da ga neko sutnuo jace

ide prema meni i gleda me, mislim se, koji ti je vrag boze, sta stvaras ono cemu mjesta na ovoj planeti nema

sta ti je ? jel ti zabavno sunca mu njegovog da gledas kako se pate ?

ako si ti njega stvorio i to je po tvojoj volji, onda si i covjeka stvorio, a po covjecijoj je volji da sutaju, udaraju, ubijaju sve ono sto im nije od koristi
znam sta im rade ovde, kad ih ima vise , ubijanje

mislim se ponijet cu ga, nedam, jebiga, nedam da ga sutate, zovem ga sebi i mazim ga

mislim mozda je gladan i dajem mu jelo, on samo okrece glavu

znao je, majkemi znao je sve ..

ja ga zovem da ide za mnom, znam da ce biti galame opet , reci ce kud si ga ponijela

pa jos i ono po glavi se mota, ne mozes ih ti spasiti, sta ti je, nisi ti bog (vidis da ni on ne moze da ih spasi )
u gradu kao i uvijek puno naroda, sjede, piju kafe, ono mucenicki, jadni, tesko im je

nije lako sjediti i piti kafe, proklinju zivot, sto nemaju mercedese, sto nemaju vile, sto nisu neko i nesto eeeee

gledaju me i keze se, ono vidi budale, mazi psa, sta glumi sveticu, neka ga sutne, pa jel ona misli da je bolja od nas ?

da jedno zlo nije nikada samo, eto ti ide moj poznanik i iz tog grada, kako si, dobro, tako

pa gleda u psa maloga i prica mi onda jos o nekome malenom, sto nema nigdje nikoga, samo, ko zna gdje mu je mati

ma zna se, ubili je bogami

a kaze moja zena mu kupi mlijeka pa mu nosi, njoj zao
ovakve su mi price sad jos dobro dosle, mislim se

al ne bi tu kraj price

on radi kao policajac, a kaze dobili su nalog da za dva dana idu da ubijaju skitnice, bilo je kaze par ugriza

kapiras li ti to boze ? par ugriza

a bogami ti si stvorio covjeka i dao si mu slobodnu volju jel a i inteligenciju, pa ce on da se sveti

za dva dana ubijanje



mislim nedam, bogami nedam, daj da te ponesem, on se i pusti al vidim neprijatno mu, zijeva

jeste li znali kad je psu neprijatno on zijeva ?

pustim ga na zemlju a raja se zabavlja, jebiga, nema govora, cudna slika

zovem ga da ide za mnom a on me gleda

i znala sam da mu je sve jasno, reko dobro duso moja, ponijet cu ja tebe u srcu

ljubav je to (hrabro srce)

idem neki dan sa mojim psima u setnju i naletimo na patke

ne znam koliko ih je bilo ali dvije su bile zadnje u koloni

muzjak i zenka

moj pas instiktivno potrci u njihovom smijeru, a patka se toliko uplasila da nije uspjela da poleti nego je panicno pokusavala da bjezi i da se u nebo podigne

patak njezin partner, je uspjesno podigao se i bio je spreman za let ali je cijelo vrijeme cekao na svoju dragu

ona se jadnica spetljala i prevrnula na ledja a moj pas kada je to vidio odmah se meni vratio, sav pokunjen i u ocima napisano, nisam ja nista lose zelio da joj cinim

vidim je jadnu kako se koprca a patak cijelo vrijeme stoji pokraj nje i ne odmice

jednoga momenta je prestala da se mrda pa sam se bila vec uplasila da joj se ipak nesto lose desilo

isla sam polako prema njoj a on je hrabro stajao i dalje i pazio na nju

ona se valjda povratila od straha i uspjesno je ustala

pa su sretno odgegali dalje prema jezercetu

brdo

i ovaj puta penjah se na tebe

gore visoko, iznad svega

da pobjegnem od tuge

rekoh za kratko

slobodu da uzdahnem

da osjetim sebe

i dobar bijade put do vrha

sve uz skakutanje

do njega stigoh

osjecaj poznati potrazi

zudno, al nesto sapnu

nema ga vise

zar i ti ode, pitam a znadoh
da sama sada ja sam ovde

i ne ostah dugo na vrhu tamo

silazak bolan ostade samo

kao kamen tezak i hladan

misao jedna u meni tinja
ovo je zadnje penjanje tvoje

ostaj mi sretno ti brdo moje

nestasni cuperak

sjecam se cuperka nestasnog na glavi

a bilo je plakanja dok majka ga ceslja

sjecam se ociju srecnih i plavih

i na sred njive kad cvala je tresnja

sjecam se djevocice sa vriskom srece

dok sumom je trcala i brala je cvijece

( nedovrsena )

zaboravljeni vojnik

vidjela sam kako
stoji jos na strazi
zaboravljen odavno
ostavljen i sam
davno su mu rekli
da stoji i da pazi
da zlo, jad i tuga
ovaj svijet ne gazi
ej strazaru jadni
ti opazio nisi
da davno su usli
i pobjede vode
a tebe su zaboravili
straze da oslobode
ti vojnice jadni
sad si strazar tuge
svjetlost je se sakrila
iza noci duge

moj svijet

u mome svijetu

tu bola nema

tu zlatna mjesecina

postelju ti sprema

tu rijeka carobna

prica ti pricu

a vjetric blagi

stoji na strazi

i pazi da niko

u snove ti ne udje

u mome svijetu

tragova nema

u snijegu nema

crvenih fleka

tu cvijece cvjeta

najljepsih boja

u mome svijetu

granica nema

tu sa lakocom

nebom se plovi

u mome svijetu

snovi su lijepi

u njemu se niko

nikoga ne boji

uz blagi dodir

prolazis kroz tijela

i nikom ne smeta

tvoj put leta

u mome svijetu

najljepse cvijece cvjeta

ni ljubav tu se

veliko ne pise

jer gdje ljubav

vlada i mrznja dise

sve je lagano

i sve plovi

nije to java

a nisu ni snovi

ja sam uz tebe

uz tebe maleno sto sunca nikada vidjelo nisi

sva tvoje sreca bijade vreli jezik od majke tvoje

i toplo vime sa vrelim mlijekom

smrdljiva stala bijade na kratko tvoj dom

i svako jutro kad udjose u nju ljudi

ti si se radovalo jer znalo si

pusteno ces biti kod majke tvoje

pod jezik njezni njezin ces ici

toplo mlijeko iz grudi sisati

al dodje dan i dodjose opet ljudi

ti se obradova jer nisi znalo

ovo idu koljaci tvoji

odvuce te na livadu

da sunce vidis
jednom i zadnji puta

nozom ce ti zivot uzeti

majka ce te danima zvati

plakat ce za tobom

a i ja cu sa njom

krivaja

tvoje kapi srebrene
razlijevas po mojoj dusi
znas li da te poznajem ?
znam sta te stvara
i znam sta te rusi
jer ja sam dijete tvoje
sjecas li se
kako si me voljela ?
sjecas li se
kako si me grlila ?
kada sam plivati
u tebi ucila
znam kako places
kad suse su jake
znam kako jauces
kad kise su teske
i vesela kada si
s vjetrom kad cavrljas
mjesec zlatni kada ti
svoje tajne prica
dusa tvoja i moja je
u kapima svuda
po stijenju se razbija
u nebo se pruza

zov

na proplanku stojis i zoves

okolo tebe svuda je mrak

glava ti nebu dignuta

trazis nekoga ko ti je drag

mracno je i tu nema nikoga

vjetar ce zamesti tvoga

zova i krika trag

moj sokole

s neba me pratis i gledas

nudis mi vjeciti let

a zemlja se majcinski smjeska

pred oci mi stavlja cvijet

pomirisi, kaze, pomirisi

i poznat ces da je ipak

ovo ovde tvoj svijet

umori ratnik

dvanaest ratnika putuje
a trinaesti spava

njega boli od putovanja

i od rata glava

jedanaest ratnika putuju
a dvojica sniju da su nekad
hrabri bili i da bitke biju

zadnji ratnik nebom plovi
s bogom vino pije
bog mu tiho na uho sapnu
do ratovanja moj junace
ni meni vise nije