san

sanjam da negdje sjedim, ne znam kako okolo mene izgleda, jer okolisa nije ni bilo
samo nebo iznad, poneki bijeli oblak i sunce

vidim slova od moje pjesme i sliku orla, recitujem je

kako je lijepo vidjeti tebe i tvoja velika rasirena krila kako je lijepo cuti tvoj zov da li sam i ja nekad kao ti bila, ponavljam ovo i lijepo se osjecam

u moje recitovanje se ubacuje neki daleki muski glas ( ne vidim ko je, samo cujem glas) i prica :

covjek je zaboravio i pokidao veze izmedju orla i njega
zaboravio je da pomocu orla moze stici do sunca

i onda se obraca meni i kaze nesto kao dobro je sto imas tu pjesmu, kao to je neka moja veza (ovaj dio sna mi nije bas jasno ostao u sjecanju, ali cini mi se da je nesto tako pricao )

necu da se fotografisem:)

...

krivaja

let

jos jednu pticu sahrani

neka joj je sretan let

ovde ga nije imala

ovo nije bio njezin svijet

bobi

u saku mi je mogao stati kada sam ga prvi puta vidjela
znam da su mi suze krenule na oci, jer sam pomislila, kako moze ovako mali stvor sada
da prezivi bez svoje mame ?
u saci mi se skupljao i cvilio, trazio toplotu svoje mame i mlijeko iz njezinih grudiju

ali junaci se poznaju od prvih dana
a bobi je junak
rastao je i sve vise licio na vuka, ljepota jedna po izgledu a jos veca po karakteru

moj bobi

kada bi prolazio neko pokraj njega, imao je obicaj da ti se zakaci za nogu, to mu je najdraza igra bila, tim gestom bi govorio, stani, stani da se igramo
sada to slabo kada radi

mama mu nije dala u kucu a tata bi moju niki nagovarao da ga ide donijeti, pa su ga i kroz prozor unosili
a ako bi moja mama to vidjela, pocela bi malo gundjati a otac bi na to samo rekao, ajde pusti pa djete voli psa
a da je i on dijete koje voli psa nije pricao, samo sto i nije morao nista reci, znalo se to

rano u zoru nekada, strina je zavikala pokraj prozora, ajdete napolje, bobi lezi na cesti, ne moze da ustane

moja sestra ode, polako ga stave na deku i prenesu ga u supu

auto ga udarilo, a ne samo da je jednom, nego kako nije mogao se pomaknuti sa ceste , mora da je jos koje preslo mu preko noge

a on je citavu noc tu lezao i polako puzao prema kuci

mozda par centimetara da je uspjeo

lezao je bobi u supi, podugo
on u supi a otac u sobi

obojica su svoje bitke vodili

u noci kada je otac umro
bobi je iz supe ispuzao, puzao na stepenice i tu je zavijao



koliko njih je reklo, treba bobija ubiti, samo se pati, on nikada nece prohodati

ucili smo da hoda, drzala sam ga a on je se borio, vukao zadnji dio tijela, a prva noga je visila bezivotno

ali ja sam znala, bobi je borac, on ce prohodati

i prohodao je

ide samnom na brda, gdje malo ko moze sa zdravim nogama otici
bobi moj junak

potok i njegovo kamenje

krivaja

san

na nekom polju sam
nema trave, ni drveca, nista, gola zemlja, crvenkasta malo
neki veliki ovalni sto a oko njega sjede stare zene, ima ih puno
nesto pricaju, ne sjecam se sta, ali znam da nije nesto sto se meni svidja, jer ja se ne osjecam dobro medju njima
odmicem moju stolicu i okrecem je u smjeru tako da su mi one iza ledja

sad kao ja cekam da stupim sa mrtvacom u kontakt (osoba koju znam a nisam je dugo vidjela, nije mi nesto bas draga u realnom zivotu, a u snu sam zalila sto je mrtav )
sve ostale slike se gube i vidim kako se vazduh skuplja, dobija sivu boju, nesto poput magle, samo jos puno gusce
polako se kao val stisce i ja osjecam da sam sasvim blizu tom mrtvom covjeku
taman kada sam mislila, tu je, sada ce mi reci to sto zeli, nesto me naglo izbaci iz sna i probudim se

...

snovi

amazonka on 18 Apr 2007

sanjam da sam u nekoj stali, ali ta stala vise lici na kucu neku, ogromnu, sa velikim prostorijama

u prvoj sobi, vidim na podu leze telad mala, tek rodjena, ja im prilazim i grlim ih

iza mene stoji masa ljudi i medju masom vidim i moju sestru

dok grlim telad cujem sestru kako mi dobacuje: dvoje su mojih

znam ja to, odgovaram al se ne okrecem a tuga me hvata

idem malo dalje i vidim dva groba, onako kao betonom ozidani, kvadrati a pokriveni velikim kamenim plocama, ploce su fino uglancane i teske

pridjem do ta dva groba, bila su zajedno, jedan do drugog i vidim stoji na prvom moje ime

malo se zacudim, kako je moguce, moj grob a ja sam evo tu

okrenem se masi i kazem im: znate li vi da sam ja mrtva ?

znamo; naravno; odgovaraju oni onako; kao cude se sto ih tako nesto i pitam, sto vec svako zna

gledam onaj moj grob, mislim kako je tezak onaj kamen i uhvati me tuga neka

zao mi mene sto sam mrtva, placem za sobom

pogledam iza sebe prema masi, vidim da i moja sestra place a meni jos teze vidjeti kako i ona tuguje radi moje smrti

idem u sledecu prostoriju i kao znam sto sam tu

hocu svog amidju da tuzim radi moje smrti ( znam sto bas njega , jer sada kada sam bila u bosni , opet su klali tele )

sjedam na tribinu medju ostale i cekam da me sudija pozove, mislim se, trebam se nasminkati, frizuru srediti, sudija ce gledati na ljepotu, mogla bi mi biti od koristi

kosa mi je crna i nesto mi je poni bio strasno vazan, stalno sam ga popravljala

slusam sta oni do mene pricaju, spominju nekoga rusa po
imenu Putnik, kazu, ma dosta nam je i njegovih slika, necemo ga vise gledati

ja cujem sudiju i amidju kako se fino prijateljski razgovaraju i mislim se

jebiga, zalud cekas, nista od ovoga

gubis

odjednom se moja stolica podize skoro do plafona a tu na zidu je ogledalo

ja drzim kreon u ruci i povlacim ga ispod ociiju

kreon je crn, ja povlacim a ostaje plava boja

meni to smeta i brisem ali ne moze
vidim samo zjenice moje u ogledalu, pocinju da se okrecu u krug a nijanse se pretapaju u sve plavlju i jasniju boju

u ogledalu su ostale moje oci koje su licile na dvije zvijezde





san 2

sanjam da zakivam ekser sebi u stopalo i osjetim strasnu bol

toliko boli da imam samo jednu zelju da ga opet izvucem iz stopala sto sam onda i ucinila

izvukla sam ga i istog momenta bol je nestala

gledam svoje stopalo i vidim rupa, pa se mislim eto sta si uradila, ta rupa ce ostati

sada zauvijek tu

razmisljam sta bi mogla da cinim da je sakrijem

odjednom stoji pokraj mene neka zena i ima svoje stopalo u ruci

smjeska mi se i kaze, pogledaj, ovako se to radi

ima makaze u ruci i prolazi kroz stopalo sa njima sa lakocom kao da ih kroz vazduh provlaci

na stopalu njezinom vidim ranu koja je licila na liniju



1.5.2007

u sobi vidim lijepo dekorisan sto za rucavanje , cini mi se sa jelom na njemu

pokraj stola stoji i telefonira neki stariji covjek

prica sa sinom svojim, kaze mu na kraju razgovora hoces li da vidis mamu ?

cujem sina kako odgovara da zeli, sjecam se glasa od mladica, bio je njezan, topao i umoran

covjek polazi prema spavacoj sobi i tu se slika mijenja

vise to nije taj covjek koji ide prema sobi nego sam ja

izlazim iz one lijepe sobe i nalazim se na groblju

meni to u tom momentu i nije cudno, dolazim do groba nekoga kao gdje bi trebao biti krevet od mame njegove (mladiceve ) i vidim grob a na njemu lezi moja majka
pogledam je u lice i vidim da je ukoceno, panika i bol me hvataju, vriskom zovem onoga sto me pustio da idem na ovaj grob

moj vrisak je uplasio moju mamu i vidim da otvara oci

ja se na kratko obradujem ali ona opet zazmiri i umre

ja nastavim vristati u nadi da cu je ozivjeti, covjek sa pocetka sna

stoji pokraj mene ali izgled mu je sasvim drugaciji

panicno skida sa desnoga oka onu crnu gusarsku klapu i vristi sa mnom zajedno na grobu



nalazim se na nekoj cesti i vidim raskrsnicu neku
na sred raskrsnice je sto a za njim sjede grupa muskaraca i igraju karte
medju njima si i ti

ja hocu da dodjem do tebe i da te vidim ali me neka djevojka vuce cijelo vrijeme za ruku, skakuce pokraj mene nestrpljivo i vuce me da idem dalje

ja se odkidam od nje i kazem, pustii me, hocu da vidim sta je alimu na licu

dolazim do tebe i pogledam te

u tom momentu sam pocela plakati jako, ali bas jako, ne znam ja sta sam vidjela na licu ali sam plakala i probudila sam se plakajuci


II

ostalo mi je u sjecanju brdo bez drveca i samo kamen , odvojeno od svega i veoma visoko a okolo njega ponor
na vrhu brda kuca neka i na njoj je kriz koji se okrece kao vjetrenjaca
sad tu sam ja se spustila i kao ja ZNAM nesto a sta je to NESTO pojma nemam
dole negdje stojis ti ( ja znam da si ti ) i jos neki ljudi i pricate o meni
nesto u stilu ona TO NESTO nije naucila nego je slucajno saznala, u stilu to i nije neko znanje




III
negdje sam opet kao brda, i nema ni na njima nista nego pjesak

ali ovaj puta su dva brda i odvojeni su jedno od drugoga zidom nekim dugackim

ja stojim na jednom od tih brda ali ne bas na vrhu nego onako na strani

u susret mi dolazis ti u pratnji nekih muskaraca koji su svi obuceni u crna odjela i imaju sakrivene oci

ti sjedis u invalidskim kolicima i kao ja znam, nepokretan si
u ovome snu si starac

ne mozes ni hodati niti ruke pokretati
ja zelim sa tobom da pricam ali oni sto su u tvojoj pratnji ne pustaju te, ali tebe su prisilili da tako kazes kao da ti ne zelis da pricas

ja znam da ti ljudi su, eto da im dam ime sotone
a medju njima je jedan koji tebe voli i kao laze da je i on sam sotona ali ja znam da nije

prolazite pokraj mene i on mi gura cedljicu neku u ruku
citam je i vidim, tu pise, alim zeli da prica sa tobom ali ne moze
sam pisati, ali kao on ce to umjesto tebe

otisli ste iza zida i dobila sam neki papir, citala sam sta pise
tada sam to jasno vidjela i znala sam u snu sta je pisalo

a kada sam se probudila nikako nisam mogla to vise u sjecanje prizvati



IV
idem po nekoj livadi i dolazim do neke kuce
okruzena je drvecem i ima ogradu, kucu ne vidim bas dobro nego onako mali dio nje
sjecam se ograde dobro, lici onako kao na ranc sa natpisom urezanim u drvo e sad nazalost ne sjecam se vise tacno sta je stajalo ali kao ime tvoje familije
e sad
ti i tvoja mama, stojite na livadi a ti si djecak jos, slabunjav i naslonjen na nju cijelo vrijeme
odjednom dolazi puno ljudi i zele nesto od tebe i tvoje mame
ona im prica da je tvoj otac umro davno i da se vas puste na miru , kao zna ona sto vas proganjaju


…

cesto sanjam da sam slijepa, ili da sasvim malo vidim

hodam uvijek nekim putevima i trazim vodu da operem oci

nalazim cesto vode koje su mutne i pranje ociju sa takvom nije vidu pomagalo

ponekada sam nalazila i cistu vodu, ali nikada dovoljnu kolicinu , prala sam oci, vid bi se malo popravljao ali nikada toliko da bih sve jasno vidjela

..:

okolo mene su njive nepregledne sirine na sve strane

pune zlatne psenice koja se njezno povija pod vjetrom blagim

suncano je

ja hodam malim uskim putem izmedju polja i cujem udaranje bubnjeva

jako mi se svidja taj ritam i idem u pravcu odakle se cuju zvuci

udaranje bubnjeva je svakim mojim korakom u pravcu muzike jasnije i glasnije

vidim put i na njemu sjedi muskarac, do pola je nag, zanesen u svoju muziku

ja pocinjem da plesem, nesvjesno

svaki ton u mome tijelu izaziva takav uzitak

kao neko oslobadjanje

kao kada se neki cvorovi razmrse

kao kada imas stisnutu saku pa je otvoris

sve vise sam uzivala u plesu a sve manje imala mogucnost da prestanem plesati

ples je zagospodario svakim dijelom mene

..°

nalazim se u nekoj tamnoj prostoriji, nema prozora, ni vrata

na podu su dugacka korita od drveta napravljena

ja se spustam na koljena i gledam sta je u njima

vidim osjecene glave od svinja, jedna do druge poredane

zelim da ih gledam u oci i to i cinim

one to kao da su osjetile i otvaraju oci

ja zovem moju mamu i glasno vicem

vidi im oci

nisu mrtve, nisu mrtve …




Andrew on 25 Jun 2007 at 4:52 pm # edit this



Character is higher than intellect… A great soul will be strong to live, as well as to think…

zasto ne

mogla sam da odem
al mi nisi dao
molitvom si tihom
na povratak zvao

mozda je i kletva
ono neka bila
mogla sam da odem
i da imam krila