Mittwoch, 22. August 2007

mir


sjedni na zemlju

napokon

nije za tebe let

krila ti davno otpala

ovo je drugi svijet

18 Kommentare:

Zmajcek hat gesagt…

Neki nisu ni za to.

amazonka hat gesagt…

e to su jos veci baksuzi onda :)

Anonym hat gesagt…

Uh, potseti me...

Unknown hat gesagt…

Negde se pipnu naši mali svemiri
Kada već pomislim da spavaš...
Zašumi saten... Tama se uznemiri...
I kao talas naiđeš...

U školjki tvoga pupka leto zimuje...
Tu čuvaš mrve sunca za nas...
Sa tvojim dodirom se čežnja rimuje...
Dok kao talas nadireš...

I ništa više nije važno...
Lice sveta zlobno i lažno se raspline za čas...
I niko više nije bitan...
Svi su pesak prezren i sitan, pesak ispod nas...

Srebra decembra kuju prsten za tvoj prst...
Niz tvoje sapi zvezda pala...
Zalud te privijam uz sebe, ko uz krst...
Kao talas izmičeš...

Ostavljaš slane kapi bistre...
I jato dobrih mirisa Istre po sobi razvijaš...
Ostavljaš varljiv zalog pene...
U srcu ove napukle stene koju razbijaš....Balašević

amazonka hat gesagt…

hvala mario , bas potrefis moj ukus

Anonym hat gesagt…

Zone sjajno...svima su nam otpala krila ispred nultog rodjendana:))

amazonka hat gesagt…

znam aleks, ali sjecanja na njih malo te ganjaju al popuste i ona :)

Anonym hat gesagt…

Komentar ostalih dovoljno govori da si opet na nogama ,da opet disis u taktu prirode i da opet koristis prirodne metafore da bi interpretirala sebe...opet nalazim mir u sebi gledajuci mir u tvoju nemirnu dushu....shamaraj prirodu uvijek kad imas priliku za to, da bi ona istom merom mogla uzvratiti tebi, i nama preko tebe:)))
Moja malenkost, Lermontov

amazonka hat gesagt…

okej lerm ,mir za mene i tebe , preko mene :)

Anonym hat gesagt…

Prosli put mi nije primio komentar nesto sam zabrljala..
Hvala Mario ovo mi je omiljena pesma. Poklopilo nam se Zone.

Anonym hat gesagt…

Mir...
kao teznja,
kao dar,
kao moc univerzuma,
da sve stavi u apsolutno stanje harmonije.

:)

amazonka hat gesagt…

fino si to rekla afrodita
mir je najljepsi cilj

Unknown hat gesagt…

Sam...
Potpuno sam...
Nemam cak...
Ni plisano rame za plakanje...
Nikoga...


Svi napisani sentisi svijeta...
Svojim umornim tonovima...
U mojoj mracnoj sobi ...
Samo prave jos gusci mrak...

Potpuno sam...
Zurim u plafon...
Sa casom crnog vina u ruci...
I bocom istog kraj uzglavlja...

Neka je pri ruci...

Sa radia ide jos jedna nesretna ljubav...
U mene ide jos dva deci vina...

Sam...
Potpuno sam...
Nema ramena za plakanje...
Ali vjerni litarski prijatelj je tu...
I mala suza u krajicku moga oka...

Jebes sentise... tebi

Unknown hat gesagt…

I preporuci moj blog svim svojim prijateljima...znam da si me stavila...ali neka znaju da sam to ja

amazonka hat gesagt…

hvala za pjesmu mario
tako je to mario moj , svi smo mi sami , sami , sami

amazonka hat gesagt…

ali ja samocu volim :)

Unknown hat gesagt…

ja bih ipak da budem neciji ili sa nekim

amazonka hat gesagt…

dobro , razumijem ja i to mario ;)
treba znati i u tome uzivati , kada imas nekoga a i u samoci