Samstag, 16. Februar 2008

kosa

vidjala sam ga svaki dan
pred kinom je stajao i gledao me
imao je crnu kosu i bio je visok
nikada se nije usudio da mi pridje
niti da mi sta kaze
mislim da znam i zasto
on je bio roma
a oci su mu govorile vise od svake rijeci
jedno vece sam isla da gledam neki film
i on isto
sjeo je u red iza mene
film je poceo
ja sam naslonila moju glavu na stolicu
proslo je neko vrijeme i osjetila sam kako mi
on dodiruje kosu
mislio je da nisam osjetila
za momenat sam pomislila da pomjerim glavu
ali nisam
on je razumjeo da osjecam njegove dodire i da mi ne smetaju
sve do kraja filma je prebirao po mojoj kosi
na kraju filma smo se pogledali i svako je otisao na svoju stranu

6 Kommentare:

Anonym hat gesagt…

Mogla si mu odsijeci jedan pramicak,za uspomenu. He,he ;)

amazonka hat gesagt…

mogla sam :)
mogla sam mu i osmjeh pokloniti
a nisam
ali evo mu prica zato:)

Anonym hat gesagt…

Tako je to kad si bila stidljiva :P

amazonka hat gesagt…

ko bi reko jel de ? ;))

Anonym hat gesagt…

Eksplozija pogleda i govor tela...inspirirani osjecaji puni zelje i strasti u sebi..trenutak intenzivnog ponosa kao rezultat saznanju da ipak postoji nekome kome smo trenutno i instant potrebni...postojimo,privlacimo i emitiramo sokove koje josh nekima daju vitalnost i osjecaj punoce!!!

amazonka hat gesagt…

ti to bas znas opisati lerm ;)