Sonntag, 3. Februar 2008

eh jesenjin


* *

Snježno polje, bijele mjesečine sjaj,
mrtvački je pokrov prekrio moj kraj.
Po šumama breze sada plaču, znam.
Ko li je tu umro? Da nisam ja sam?


jesenjin

10 Kommentare:

Anonym hat gesagt…

Ovo telo sto kao most lezi izmedju dva brega,
ceka da ga neki val pleni i ulovi neki lik na njemu,
Ovo telo sto kao most lezi izmedju dva brega,
ceka vjetra da probudi put na njemu,
Ovo telo umorno prespojilo je dva brega,
da dozivi prirodu kako na njega ceka,
Ovo telo staro, umira,ubija i baca vreme da ga reka neka ceka.......

amazonka hat gesagt…

ovo tvoje ?
a bas je dobro

Anonym hat gesagt…

Inspiriranost radja inspiraciju,a nema boljeg inspiratora od uvijek inspiriranog Jesenjina i od ruke koja uvijek zna potsjetiti, probuditi i ozivjeti tu inspiraciju

amazonka hat gesagt…

ti si lerm ?

Anonym hat gesagt…

Ma ja sam...izvinjavam se....mali covek LERMONTOV!

amazonka hat gesagt…

ma poznam te po koraku :)

Anonym hat gesagt…

dodati nesto na Jesenjina je jako tesko.

amazonka hat gesagt…

slazem se zmaju
al jes vidio kako nam je lerm inspirisan bio
ee

Anonym hat gesagt…

Jos jutros,prije no sto cu da krenem,sam ti ostavila komentar.Ali izgleda da nije prosao.
Jesenjin,niko kao on ne zna tako vijesto da se igra refleksijom.
Sjajno :)

amazonka hat gesagt…

jesenjin je za mene uvijek bio neko koga dobro razumijem
pozdrav afrodita :)