fudbal

eto zavrsise se i utakmice

fudbal me sjeca na djetinjstvo
kada nismo ni tv imali nego preko radija
prenos utakmica slusali

moj tata, amidja.. a bilo nas je
zajedno smo navijali za
surjaka, oblaka, dzajica..
ne sjecam se bas vise ko sve
ali ta su mi imena ostala u sjecanju
to su bila vremena, tada je fudbal
neku fascinaciju u sebi imao
sada, samo kao sjena ostalo

nego, ja i ostala djeca iz moga sela
smo imali na par livada fudbalska igralista
na jelicku, jakovicama i u chestama
ponekada smo imali loptu a ako ne
pravili smo sebi krpenjacu
he, moglo se cak i sa tim igrati

neki sofer autobusa je vidio
dok je vozio pokraj chesta
kako se mi igramo sa napravljenom loptom
valjda mu bilo zao, pa nam je kupio loptu

eee koja je to sreca bila za nas
ali...
imali smo jednoga jozu, taj je bio strasno zivcan
i tvrdoglav
nesto mu nije odgovaralo u igri, sad vise se ne sjecam sta
galamio i svadjao se
pa mu nisu dali vise da se igra
a on je uzeo loptu i nozem je isjekao
a nismo je imali tek par dana, tuge ti ;)
uglavnom, fudbal je bio nasa omiljena igra
ja sam bila golman

i eto, nesto bas mislim, ovaj fudbal sada sto se igra, nije to vise to
sada su tako istrenirani (programirani)
svako ima svoj sistem
pa su kao roboti
sve ide dobro, dok im programirani sistem
pali kod kontra tima
inace, nisu u stanju ista da mjenjaju
nego, uporno i dalje samo onako kako su naucili

roboti, sta li