Sonntag, 19. Oktober 2008

dona

mislim na donu, kada nas je vidjela kako je u krivaju skocila, pa preplivala
popela se za par sekundi uz veliki kamenjar

pa kako je sretna sa nama setala
i kako sam je ja odvela kuci, a kakvoj kuci
drzat ce je jos dok je mlada
posle ce je kamenjem tjerati
pa kad sam joj rekla dona, sad ostani ovde
a ona okrece glavicu i slusa
trudi se da razumije sta joj pricam
dona, ostani ovde, kazem joj
pa okrenem joj ledja i koracam a ona ide za mnom
ostani dona, kazem malo glasnije
ona poskoci, misli fina je ovo igra
o dona
cim ja okrenem ledja ona ide za nama
dona, prestani, galamim ja
ona mudrica mala, stane i gleda
dok ja obidjoh okolo da izadjem na put
i taman mislim dobro je ne ide vise za mnom
a gore na putu stoji dona pokraj niki, jacka i maloga, ceka me
sva vesela
mase repom, zove da se dalje igramo
oj dona dona
dodje onaj njezin gazda a ona se skupi
rep zavuce medju noge
i ostade
gleda sto mi odosmo

gdje li si sada moja dona

Keine Kommentare: