Mlada i dovoljno visoka je bila, bar za mene takvog malog i niskog rasta i uzrasta ...gornja usna joj je bila tako velika,socna i debela nasuprot njenoj susjedi ispod nje..mala,tanka i neuhranjena....fascinantan spoj i kontrast koji je cinio njenu usnu tako lijepu da samo morao pazljivo da pratim svaki njen korak,svako njeno dvizenje .....o boze,postao sam pratilac njen i opsjednut svega onog sto je izlazilo iz nje.....a izlazilo je puno toga od nje....jedan put natjerala me da ustanem ispred svih,da dodjem do nje i da pocnem pricati......ali nisam mogao da trgnem pogled od njene usne,gutao sam svaku njenu rec ko da je zadnja, bojeci se da odrastem.......i eto, onog od cega se bojis to ce te snaci jednog dana.....sad sam odrastao ali jos se sjecam njene zadnje reci......"Djeco, pogledajte u sliku ...naucite da pricate s njom, naucite da volite to sto ona daje vama,naucite da citate i govorite tekst preko slike,divite se uvijek kad naletate na nju bez obzira od kog je......samo gledajte da je lijepa i da zadrzi vas pogled vise od minutu....isto kao kad vidite lijepu zenu"......uh....moja uciteljica je bila tako lijepa...slika takodje.....a tek njen autor.....hvala joj...naucio sam da pricam preko slike....pitajte moje oci ako budete uspijeli da maknete njihov pogled koji se fiksirao na slikama........nekad i sam pozelim da budem slikar i da pisem najlepse tekstove slikajuci realnost, ali ipak realnost je takva...ostacu onaj mali,"dobar" i pomalo cudan covjek - LERMONTOV P.S.Nekad cu vama otslikati nesto o malom covjeku preko teksta:)
Amazonka.....nemoj mi spominjati "Ciru",hoce srce da mi se raspukne.Ciro je hranio i nahranio oba moja roditelja.Zamisli obadva moja djeda su proveli citav svoj radni vijek uz tu prugu.Svak za svojim poslom.Baka imala povlastica na kartu,pa me vukla,svukuda......Tako sam se ja vozila....vozila...vozila i obilazila svu njenu rodbinu i prijatelje....duz uskotracne pruge. Oba moja djeda su umrli prije nego sto su ukinuli prugu....samo mogu zamisliti kako bi im bilo da su zivi docekali taj cin.....U nasoj kici je to bio dan zalosti. Pruga je odhranila mnoge...."njojzi" hvala!!!
A sto se tice "nogu"......i ja sam uvijek trcala bosa.....uvece ribala i prala stopala puna dozivljaja i tragova djecije radosti.
Eh,da se mogu vratiti tamo,barem na trenutak,pa da prilegnem pod onaj nas orah i uzivam.....i nebih zazalila ako me glava sutradan zaboli.(kazu da nevalja odmarati se u hladu oraha...nisam nikad isprobala,ali bas bi me bolila briga)
7 Kommentare:
Mlada i dovoljno visoka je bila, bar za mene takvog malog i niskog rasta i uzrasta ...gornja usna joj je bila tako velika,socna i debela nasuprot njenoj susjedi ispod nje..mala,tanka i neuhranjena....fascinantan spoj i kontrast koji je cinio njenu usnu tako lijepu da samo morao pazljivo da pratim svaki njen korak,svako njeno dvizenje .....o boze,postao sam pratilac njen i opsjednut svega onog sto je izlazilo iz nje.....a izlazilo je puno toga od nje....jedan put natjerala me da ustanem ispred svih,da dodjem do nje i da pocnem pricati......ali nisam mogao da trgnem pogled od njene usne,gutao sam svaku njenu rec ko da je zadnja, bojeci se da odrastem.......i eto, onog od cega se bojis to ce te snaci jednog dana.....sad sam odrastao ali jos se sjecam njene zadnje reci......"Djeco, pogledajte u sliku ...naucite da pricate s njom, naucite da volite to sto ona daje vama,naucite da citate i govorite tekst preko slike,divite se uvijek kad naletate na nju bez obzira od kog je......samo gledajte da je lijepa i da zadrzi vas pogled vise od minutu....isto kao kad vidite lijepu zenu"......uh....moja uciteljica je bila tako lijepa...slika takodje.....a tek njen autor.....hvala joj...naucio sam da pricam preko slike....pitajte moje oci ako budete uspijeli da maknete njihov pogled koji se fiksirao na slikama........nekad i sam pozelim da budem slikar i da pisem najlepse tekstove slikajuci realnost, ali ipak realnost je takva...ostacu onaj mali,"dobar" i pomalo cudan covjek - LERMONTOV
P.S.Nekad cu vama otslikati nesto o malom covjeku preko teksta:)
aj karamba :)
Amazonka.....nemoj mi spominjati "Ciru",hoce srce da mi se raspukne.Ciro je hranio i nahranio oba moja roditelja.Zamisli obadva moja djeda su proveli citav svoj radni vijek uz tu prugu.Svak za svojim poslom.Baka imala povlastica na kartu,pa me vukla,svukuda......Tako sam se ja vozila....vozila...vozila i obilazila svu njenu rodbinu i prijatelje....duz uskotracne pruge.
Oba moja djeda su umrli prije nego sto su ukinuli prugu....samo mogu zamisliti kako bi im bilo da su zivi docekali taj cin.....U nasoj kici je to bio dan zalosti.
Pruga je odhranila mnoge...."njojzi" hvala!!!
A sto se tice "nogu"......i ja sam uvijek trcala bosa.....uvece ribala i prala stopala puna dozivljaja i tragova djecije radosti.
Eh,da se mogu vratiti tamo,barem na trenutak,pa da prilegnem pod onaj nas orah i uzivam.....i nebih zazalila ako me glava sutradan zaboli.(kazu da nevalja odmarati se u hladu oraha...nisam nikad isprobala,ali bas bi me bolila briga)
:)
Jao sto je lepoooooooooooo,ocu i ja tamo.
ajde zmaju :)
dodicu ja jednom tamo tebi u posetu :)
bilo bi mi drago zmaju :)
Kommentar veröffentlichen