Sonntag, 6. Januar 2008

nekad davno


kad sam ja
nekad davno
indijanac pravi
bila
zvali su me
sto medvjeda
sto vukova
sto orlova
ne sto sam
ih savladala
neg sto sam
u srcu svome
svud sa sobom
njih nosila

kad sam ja
nekad davno
indijanac pravi
bila
plesala sam
ples zivota
imala sam
cak i krila

letjela sam
s orlovima
s vukovima
zavijala
s izvora smo
vode pili
prijatelji
mi smo bili

kad sam ja
nakad davno
indijanac stvarno
bila
s medvjedom sam
u pecni
zimske snove
budna snila

......

7 Kommentare:

Anonym hat gesagt…

Najbitnije je da slijedimo put srca i sna bez obzira na brzinu s kojom cemo to ciniti...netko je rodjen da bude tigar,netko orao,netko medvjed, netko kornjaca, netko je toliko spor sto ne stigne ni da dodje na ovaj svijet,a neki su toliko brzi sto nestaju pre nego sto ostali uspiju da njih zabeleze.....pozelim da tvoj let i put tako ispunjen beskonacno dugo traje da svi vide kako si ti u tom letu zanosno divna i srecna.

Anonym hat gesagt…

gdje su ti puzle

Anonym hat gesagt…

Ma ti si jos uvijek u kontaktu sa prirodom.Tu nema diskusije.
A pijesma mi se svida,nekako bás lezi uz onu sliku koju imam o tebi.

Indijanci su me uvijek fascinirali,njihov zivot i
zivotna filozofija. :)

Anonym hat gesagt…

lijeni stvore

amazonka hat gesagt…

bas lijep komentar lerm :=)

puzle su jos kod mene al ne sastavljene

afrodita i mene fasciniraju od ranog djetinjstva
pozdrav :)

Anonym hat gesagt…

ha...ako bolje razmislimo sam je priroda jedna i jedina kadarna da nam zaustavi dah..necu vise nista reci pjesma je na mjestu...Zone pozdrav

amazonka hat gesagt…

pozdrav alex
valjda si ti ovo :)