san

negdje u sumi sam na proplanku
sa nekim dzipom i jos neke osobe su kao sa mnom
treba da idem i ja skupljam stvari okolo dzipa
pa stavljam u njega
sad slika vremena se mjenja
snijeg je a sve ostalo je isto
pada mi na um prije nego odem
da nahranim svinje i krave
kao otisli su domacini i ostavili njih zatvorene
i bez brige sta ce od njih biti
sad odjednom kao tu je i neka kuca i stale

ja se vracam, otvaram vrata od svinjca
a on pun vode a svinje u njemu stoje
o jebote
vidi ovo
pustim ih vani
one trce iz stale
ima i malih skroz
trce u snijeg
mislim, snijeg je, nece nista naci za jelo
opet se slika promjeni
nema snijega i vidim isred mene
ogromnu rijeku i vodopad


pogledam niz rijeku i nisu to svinje vise
nego indijanci
rijeka ih nosi brzo i baca od kamenje
ali oni ne potanjaju nego uvijek su na povrsini
voda ih donese do onoga vodopada
i cujem ih kako jaucu od straha i bola dok padaju
sa onoga mjesta gdje ja stojim ne mogu tacno da
vidim koliko je dubok vodopad
stojim i gledam a vidim odjednom
kako rijeka se vraca nazad
ide prema meni
i dodje mi tacno do nogu onaj vodopad
ali ona voda sto se vracala nje nije bilo
ja sam stajala na suvom
pogledam dole
i uplasim se
skoro da se nije vidio kraj od vodopada
pomislim e boze kako li je njima bilo
dok su dole padali
ali znam da su posle pada
ipak dalje vodom plivali

pogledam prema nebu, ne zelim da vidim
tu grozotu vise
vratim se nazad u kucu
kao trazim sada hranu
opet su u snu svinje a ne grupa indijanaca
i mislim se
kada se vrate bice gladne
jer i slika snijega se vratila
i mislim, po snijegu nece naci nista da jedu
kuca je ogromna i ja sam kao u kuhinji
otvaram neke ladice plasticne
i svaka je puna hrane
meni se neki osjecaj gadjenja prema hrani
stvori

ali i dalje trazim sta cu im dati kada se vrate
tu se san opet izmjenio
i postao sasvim nejasan