pojma nemam sto o njoj pisem
sjecam je se od djetinjstva, uvijek je sa konjom hodala
ili su nosili drva ili pjesak
uglavnom, po citav dan su radili njih dvoje, konj i andja
mala zenica, nikada nije pricala, niti je pozdravljala koga
prolazila je pokraj ljudi kao da ih i nema
cesto je zvizdukala
po selu se inace puno pricalo, tracalo o svakome
ali o njoj se cak ni tracalo nije
covjek joj je bio blasko, nije imao jednu ruku i on je bio jako slican njoj
stanovali su na pocetku sela ( a to bi mogao biti i kraj )
ne sjecam se zasto je ostao bez jedne ruke , cini mi se u svadji radi zemlje sa bracom
ali nisam bas sigurna
posle nekada kada je bila poprilicno stara, kazu, da je cesto pricala da ce se ubiti
izgleda da to nikoga nije zanimalo puno
a nije slagala, nekada rano u zoru otisla je na krivaju i bacila se u vodu
plivati nije znala niti je imala namjeru da pliva
nasli su je nekada u danu mrtvu
andja, zena koje kao da nije ni bilo
a jeste, vidim je i sada kako hoda za konjem i zvizduce
17 Kommentare:
Pojma nemam sto i ja o njoj pisem...tesko je pronaci jednog sasvim obicnog i malog covjeka i poceti pricati o njemu....a to je najteze za sve one koje zele pisati i napraviti karijeru preko noci..jer mali covjek ne nosi velika dijela, a ljudi zele da bash o velikim citaju.. ali eto ja bash zelim da budem mali covjek i to ako sam jos i lijep,mlad,sarmantan i duhovit mal covjek nista mi veliko drugo ne treba ...jer svako zeli da bude velik covjek...ali veliki u svojoj velicini zaboravljaju da moraju praviti i velika dijela...zrtvovati se i poginuti ako treba, uvijek kad se od njih to potrazi, moraju da budu uvijek posteni i tad kad to svako ili nitko od njih ne trazi.......a zasto onda da budem velik kad ja t o sve radim i bash to najbolje radim kad sam najmanji od svih velikih...uzivam u svojoj velicini i evo sada pisem jednu poruku i idem da je obesim na ono jedino drvo koje u mom gradu sluzi samo za to ...da na njega ljudi prikacu svoje zelje,svoje price,svoje prohtijeve,svoju skromnost,svoju halapljivost i sve ono sto nisu ili ne zele da budu....sreca sto je prva grana iznad mene slobodna..bar jedan njen dio...pre nego sto ostavim svoju poruku pogled mi ostao na jednu ceduljicu koji je neko pre mene ostavio "ZELIM DA OSTANEM VELIKI COVJEK I KAD PORASTEM".....tako mal, a vec velik....uh..tako je mala bila moja ceduljica nasuprot velicinu procitane...tako je velik bio tekst i zelja u njoj.....a tek slova...mogu samo pretpostaviti velicinu ruke i fizikusa onog ko je to napisao,sigurno je bio i velikog porijekla.....i bez obzira na malu dimenziju moje poruke,malog teksta i male visine na koju sam je stavio ipak morao sam da iskoristim to jedino demokratsko drvo i napisem...."Zelim cijeli zivot da budem mali covjek i da pisem o malim i obicnim ljudima"....moram da prekinem sad..ljudi opet poceli da laju i zele da uklonu opasnost i da uniste mene, malog covjeka
Nevidljivost........tesku je ulogu imala.Biti,disati, zvizdati, ali ipak nebiti viden....! ????
Sta li je ona nosila u dusi?
Ko zna....?
ko zna afrodita
ali sigurno nesto veoma tesko
A cesto kazu iz cista mira...
a ko zna sta je u sebe nosila.
Cak je i naglas to govorila...
Kazu ko laje ne ujeda,
a zivot demantuje
pesmom o Andji.
ma niko se ne ubija iz cista mira
nadam se da je tamo nasla svoj mir i da se rijesila svoga tereta
Svim malim ljudima u nasim zivotima...ovo je bila ispod naslova moje prve zbirke,svi su se pitali zasto ovo pisem,zelim li bit slavan,ne ne zelim zelim samo da se to sto sam napisao, taj moj cemer, taj moj jad, te moje suze,srecu, ljubav, pobjede, poraze podelim sa ljudima sto znaju to postivati i jesam li slavan? nisam!ostao sam isti ja.ne treba nam slava ne treba nam velicina, samo zelja ostala da nas neko cuje makar i kradom, a sta reci o Andju,otisla je tiho ko sto je i zivjela poznat mi je taj osjecaj makar sto ne treba bit...i ko sto mon ami zna da kaze dovoljna je meni i moja i vasa malenkost:)
nikad se ne potpises aleksse ;)
nego ne znam jel tiho otisla
mogu misliti buru u njoj dok se odlucila za skok u rijeku u kojoj je ceka smrt
a ko zna,mozda je i bila mirna u tom trenu
mozda joj je to bila najdraza odluka koju je u zivotu ucinila
kakve koristi od potpisa Zone eto ti me uvek provalis:)))...Alekss...
eto
kad te poznam :))
zivot...
Imam novu i to ne bilo kakvu vec pravu obozavateljku....tesko mi je da sebi priznam to jer nikad to nisam imao da bi znao kako je...nisam se ni trudio toliko da zasluzim takav statusan simbol obozavanja....uvijek sam znao vlastiti potpis staviti samo na vlastiom listu hartije i vjezbati njega svakog dana do njegovog kraja i pocetka novog dana...sada mi neko stavlja neku tudju hartiju ispred moje ruke i mog nosa da stavim svoj potpis na nju i da zasluzim taj status "zvezde"..i nekako mi je tesko naviknut se na njenu boju,ukus i izgled....pobogu konfuzan sam totalno....zelim opet svoju konfuziju i tudju hartiju zamjeniti sa domacom i sa obicnim,svakodnevnim i kucnim mirom da bi i dalje ostao anoniman.....:)
i smrt zmaju
a ti lerm ne mozes biti anoniman i to ti je to :)
sretan ti rodjendan ....
Zone ja malo kasnim sa cestitkama nadam se da mi oprastas...Budi nam vjekovita i ljepa ko sto si...i da si ovako zajedno cestitamo jos puno ljeta i zima i jeseni,ah zamalo da proleca zaboravim:))
SRECAN TI RODJENDAN
hvala alekss ( mislim da si ti ovo :))
Najbitinije mi je sto postojis,sto dises,ostavljas trag i ponosan sam sto mogu svima pricati kako je lepo dozivljavati tebe....ne mogu da ti stisnem ruku ali mogu da stisnem svoju imaginaciju da osjetim toplinu ruke....jasno je da si u zivotu puno puta poklonila nekome nesto i uzivala si u srecu tog tvog gesta i izazvala neku suzu radosnicu,jasno je da su ti vise puta obecali ili poklonili vjecnost,bezrezervnu ljubav,sve i svasta isto kao sto je jasno da nikad to nisi dozivelja bar ne sa takvim intenzitetom kao sto je bio intenzitet njihovih obecanja i izazvali kod tebe opet suzu, onu najtuzniju....sve mi je jasno zbilja ali eto opet na kraju trudimo se da nadjemo neko logicno objasnjenje zasto je to tako...znamo tada da posjetimo crkvu ili dzamiju i da pitamo....."bog je tako htio"..reci ce oni...ako podjemo kod lekara onda on ce nam reci da ima gore od toga, da je smrt jaca od svega......ako je poet u pitanje onda nije on iskren nego vest na ruku pa daje nam samo prividno lijepo objasnjenje..... zapamti...nijedan dar koji ranije ili kasnije dobijamo nema takvu vrednost i moc kakav sto je dan naseg rodjendana...srecan rodjendan
hvala lerm :))
jeboga ti uvijek me nanovo iznenadis
:)
Kommentar veröffentlichen