san

sanjam da negdje sjedim, ne znam kako okolo mene izgleda, jer okolisa nije ni bilo
samo nebo iznad, poneki bijeli oblak i sunce

vidim slova od moje pjesme i sliku orla, recitujem je

kako je lijepo vidjeti tebe i tvoja velika rasirena krila kako je lijepo cuti tvoj zov da li sam i ja nekad kao ti bila, ponavljam ovo i lijepo se osjecam

u moje recitovanje se ubacuje neki daleki muski glas ( ne vidim ko je, samo cujem glas) i prica :

covjek je zaboravio i pokidao veze izmedju orla i njega
zaboravio je da pomocu orla moze stici do sunca

i onda se obraca meni i kaze nesto kao dobro je sto imas tu pjesmu, kao to je neka moja veza (ovaj dio sna mi nije bas jasno ostao u sjecanju, ali cini mi se da je nesto tako pricao )