povjerenje

nas je pet, sve zenske
citava banda
kod nas je vladala apsolutna sloboda
u nasem selu je sve bilo sramota
cak i kada kao dijete obuces kratke hlace
ali mi smo imale slobodu koju smo mi same voljele
ja sam npr. ljeti hodala samo u bikiniju
a i sta ce mi sta drugo po vrucini
baba pokojna, uvijek se nasmijem kada se toga sjetim,
kada bi me vidjela a vidjala me stalno, pljunula bi na pod (ko fol) i rekla bi karafuljo jedna (e bog zna sta je karafulja )
ajde pokrij se
Ivo bolan, sto je pustis da takva hoda, govorila je mome ocu
tata nije reagovao na ta pitanja
mi smo imale sva prava koja su u to doba imali samo muskarci
ee bogami, ako cemo posteno imale smo veca prava i od muskaraca

ljetni raspusti su bili raj
po citavu noc smo sjedili pokraj rijeke uz vatru, nocna kupanja, przenje pecenjaka, pjesme i smijeh do bolova u stomaku
u zoru se ode malo odspavati pa onda opet nastavis sa plivanjem po krivaji (dobro bilo je izmedju i radova koji su se morali obavljati)

komsinice su se ponekada znale udruziti pa doci kod moje mame na kafu, da one njoj odrze predavanje kako se zenska djeca vaspitavaju i da joj kazu kako ne pristoji da zensko a po noci hoda i to jos sa muskarcima
tu bi moja mama rekla: ja mojoj djeci vjerujem i znam da nece nista lose uciniti
neka se vesele i neka uzivaju