san

idem u nekoj koloni ljudi
prva kolona kao ide u jednom smijeru
a druga, kao to je ona koja ide u mome smijeru
ja sam na vrhu kolone, koja nije moja i pricam sa nekom zenskom
a moja kolona je kao prikljucila se ovoj drugoj

sad meni pade na um da ja moram ici nazad, da vidim gdje je moja kolona
i odem a i ta zenska isto ide sa mnom da vidimo
priblizavam se kao kraju, kolona je sve redja, sve manje ljudi
i kao znam moje kolone nema
odvojila se od ove prve i otisla u svome smjeru
ja sam sada tu, gdje nikoga ne poznam, ova kolona kod koje sam ce ici u svome smijeru a ja cu ostati sama

imam sada nekoliko mogucnosti da kao idem prema svome cilju
ali na koju god stranu da podjem
moram preko neke granice
ja se odlucim za desni smijer
ona zenska mi kaze
ne, nemoj tamo, tamo je opasno
pitam: zasto ?
kaze, ma tamo ti je cudan narod
nece biti dobro da tamo prelazis granicu
ok, kazem
ona mi predlaze da idem uz brdo i kao gore je najbolji put za mene, najbolja granica za prelaz

ja se osjecam gadno, mislim se, koje sranje
brojim kao koliko cu buseva morati promjeniti dok dodjem do cilja
tu mi dolazi ideja da zovem sestru da dodje po mene
kao nije njoj tako ni daleko
od granice
vadim handy ali nekako sve to tesko ide

hocu da trazim broj a na ekranu vidim stoji veliko :
sta radis sa pakistana ?

tu sam se probudila
umorio me san