tamo po bosni pokraj puteva, cesto leze pregazene, mrtve zivotinje
tako i toga ljeta
prolazim i vidim lezi maleno, cini se mrtvo
ali ja sam vidjela oci
stani
mrtav je, kazu
nije, gledalo me je maleno
vidjela sam pogled, evo ga u meni, ostao je zauvijek
lokva krvi, crijeva su izasla a oci jos gledaju
6 Kommentare:
pozdrav tebi!
pozdrav kina
:(
“Najveca greska koju sam ja uradio u zivotu je ona kad sam poverovao covjeku”- pomislio je pas kad je pazljivo razmatrao istoriju svoga poznanstva sa svojim duhovnim guruom,sa velicininom kakvu do tad nije nikada upoznao,sa covekom….."Kad sam upoznao ljude zavoleo sam zivotinje”- pomisli bar svaki normalan covek koji normalno i svojom glavom razmislja o filozofiji covjeka….svi smo ili bar veci broj od nas nekad imali pse…radjali su se mladi,odmorni, do savrsenstva lijepi,ubivstveno i do bola vjerni,a umirali iznemogli,umorni,siti od zivota,iznevjereni od svog partnera,a gladni u dushu i tijelu...i bez obzira na istoriju jos vjerujem u jednu veliku ljubav koju je mozete cak i sa novcem kupiti……”Kupite sebi malog psa,to je jedina stvar s kojom mozete da kupite ljubav za pare"....pitanje je...dali uopste vi zelite ljubav i dali vi uopste mozete da budete vjerni toj ljubavi..da ne spominjem iskrenost i odanost koju trebate dati da bi vam neko s vlastitim zivotom to vratio...sjetio sam se jednog covjeka i jednu pricu o njemu....dozivjeo on saobracajnu nesrecu....5 mjeseca je bio vezan uz krevet..neki su mu predvidjali smrt, neki zivot u vecnim mukama...neki su jedva cekali da njega proglase invalidom...ali covjek se izvukao na neki cudesan nacin..opet pokazao svoje noge svijetu...dodusha, jedna mu nije bila istog hoda ali ipak stajao je onako ponosno da prkosi ljudima i njihovom prorocanstvu...i nije bilo to tako cudno sto je on hodao na jednu nogu teze nego na onu drugu...cudo se desilo nakon par dana i to cudo je trajalo mjesecima i mjesecima...cak je i godina prosla ali cudo ne samo sto nije proslo vec se i intenziviralo...dolazili su eksperti i veterinari da provere sta je razlog tog cuda...ustvari ako mene pitate u mojim ocima nije postojalo cudo...covjek je imao psa pored sebe koji je iznenada i bez bilo kakvih razloga poceo da hramlje....niko nije mogao da utvrdi kako odjednom je pas poceo da hramlje..evo prolazi vec 5 godina...i covjek i pas u istom hodu u istom koraku prate jedan drugog....dosao kod mene jedan psiholog..cak se i on potrudio da shvati zasto je pas proslih 5 godina hramljao.....i rekao mi je..i pogodio me je totalno..."pas je samo slijedio svog gospodara,nije mogao da bude razlican od njega,cak je i njegovu bol podelio i primio na sebe da i ona bude sastavni dio njegovog zivota"....e, dragi moji za takvu ljubav vam ja govorim.....spremni li ste da vi to dozivite.....
lerm , senilni stvore , nikad se ne potpises :)
u pocetku dok sam citala, nisam te poznala
te oci...
Kommentar veröffentlichen